In memoriam - 19.06.2008.
Pitam se, dragi Aco, ima li smisla pisati ti pismo za koje nije sigurno da ćeš ga primiti, a koje možda neki neće razumjeti. No, otkako sam čuo tu vijest koju nitko ne prima ravnodušno - vijest o smrti - nemam mira i pišem ti dvije-tri stranice, zbog tebe, ali i da spasim dušu svoju. Neki ti mogu prigovoriti da si izabrao rizičan način života, da si bio lola i bekrija, da si trebao biti ozbiljniji. Ali, to je bio tvoj put i tvoj izbor: i kartanje, i cigarete, i dobro vino, ponekad i nešto žešće... Živio si kraće nego ostali, ali si svoj život proživio na način da si ga uzimao s bolje strane, znajući u njemu uživati, «popio» si ga u jednom dahu, znajući možda da ti je On odredio kraću životnu stazu nego vršnjacima.Dobio si nebrojene partije i bitke, ali ovu posljednju si izgubio kao što ćemo svoje zadnje bitke izgubiti svi mi smrtni i u rukama Božjim jer Bog, prije svih, određuje dužine naših putova... Ne znam što je sve pisalo na trakama vijenaca i cvjetnih aranžmana ali moj brat i ja odlučili smo se za ove riječi: «Profesoru preferansa Aci Lukšiću...