I već se smračilo! Dok čovjek stigne iz belgijske zračne luke Bruxelles, padne mrak, a možda je i tako bolje jer grad jutrom uvijek izgleda ljepše. Svoju sam kabinsku prtljagu s glavnog željezničkog kolodvora popločanim ulicama jedva dovukao do apartmana u središtu grada, a onda tu noć odlučio započeti finim jantarnim pivom čudnog naziva koji može izgovoriti samo Belgijac - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glasa Slavonije.
I odmah na gradskom trgu u blizini poznate katedrale s dvojicom bugarskih prijatelja sjeo sam u restorančić. I kad smo zapodjenuli razgovor s čašama u rukama, ispred nas je kolo zaigrala čudnovata družina miševa! Nevjerojatno koliko ih je, pozvao sam konobara, ali nije reagirao. Poslije sam doznao da ti strastveni glodavci iz hladnog belgijskog podzemlja dolaze na površinu kako bi se ugrijali, a i skupili nešto hrane za još hladnije dane. I nije to jedini put da sam ih vidio, trčkaraju po trgu, ali i u po kafićima, i nikome to ne smeta! Toliko o fauni, a nešto kasnije ću o flori.
Za Antwerpen i njegove stanovnike sa svih kontinenata bi mnogi rekli da im je hladnoća drugo ime. Nisam stekao taj dojam, osim što sam dobro zamijetio da svatko gleda svoja posla i da se svatko bori za svoju koricu kruha. Cijene u restoranima nisu male, ali one u Lidlu ili Edeki povoljnije su nego u Hrvatskoj. Plaće su, dakako, vrtoglave u odnosu prema onima u našoj domovini, ali i cijene prijevoza (2,50 eura za jednu vožnju tramvajem). S briselskog se aerodroma jeftino može doputovati Flixbusom (oko dva eura), a vlak ne preporučujem zbog kompliciranog sustava kupnje karata i strogih kontrola, pa turist izuzetno lako može završiti s kaznom u džepu, ni kriv ni dužan, a samo zato što nije doplatio neki sitni dodatak za npr. brzi vlak!
Novi je dan započeo, nakon mišje pustolovine svanulo je prekrasno sunce i odmah me motiviralo na kolosalni obilazak grada nakon jutarnje kave i nakon što me raznosač hrane na romobilu nije dokrajčio proletjevši pola milimetra ispred moje malenkosti! Antwerpen nije mačji kašalj, ozbiljan je to i luksuzni grad poznat po trgovini dijamantima i svojoj luci koja prihvaća i šalje teret u najskrivenije kutke svijeta. Njegovi su stanovnici opušteni, šetaju ulicama punih kafića, parkovima, ližu sladoled sa zlatnim preljevom i jedu prefinu čokoladu, a kasnije jedu lokalne dagnje i piju pivo dok rijeka Scheldt mirno teče... Gotovina vam ne treba, samo kartica i milijun eura na računu i svi se smješkaju, baš idilično i utopijski... Trg Grote Markt (Velika tržnica) smješten je u staroj gradskoj jezgri u blizini vijećnice sagrađene u flamansko-renesansnom stilu iz 16. stoljeća. Uokolo su povijesna zdanja "guildhalls" u kojima se skupljao porez od trgovine te brojne druge prelijepe kuće s ciglicama crvene boje i stepenastih pročelja bogatih trgovaca čiju se djelatnost može prepoznati po ukrasima na krovu.
Već sam spominjao gotičku katedralu Naša Gospa iz 14. stoljeća, koja se nalazi pod zaštitom UNESCO-a i kojoj oduvijek nedostaje jedan toranj koji nije dovršen, ali to ne smeta! Da smo u Hrvatskoj, našao bi se koji euro kod županijskih i lokalnih vlasti za dovršenje. Dobro je znano da gradonačelnici i načelnici potpomažu crkvu kako bi, kad odu na onaj svijet, imali poseban tretman u paklu (malo slabija vatra nego kod ostalih grešnika) i dobili izravnu ulaznicu za raj. U Belgiji se ulaznice tako lako ne daju, a gradska vlast transparentno daje novac, bar su mi tako rekli. Toliko o fauni! Katedralu vrijedi vidjeti zbog baroknog slikara Rubensa i njegovih djela. Poznati je slikar u Antwerpenu živio do smrti, a Rubenshuis (tako se na flamanskom kaže njegova kuća) nalazi se nekoliko minuta hoda od katedrale.
I tamo se mogu vidjeti njegovi radovi, namještaj i čarobni vrt koji je sam formirao. Svakako preporučujem posjetiti zgradu Lučke uprave koju je projektirala Zaha Hadid, most Park Bidge Spoor Noord, ali i zgradu željezničkog kolodvora iz kojeg se lako može do Bruxellesa, Brugesa i Genta. Teško je bio oštećen u bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata, a sada je doista prekrasno zdanje s brojnim trgovinama i restoranima. Kada sam se zasitio kulturne baštine, ostalo mi je vrijeme za shopping ulicu Meir. Dočekale su me luksuzne trgovine, puno čokolade i mnoštvo turista. Dobro sam napisao, bila mi je potrebna samo kreditna kartica. A onda opet pivo, društvo i poneki miš. Čini mi se da im nedostaju mačke! Dok lamentiram, noć je još mlada, valja nama preko rijeke!