Politička i ideološka pitanja nikada nisu bila izravna tema mojih kolumni. Inspiraciju za pisanje tražim u vrijednostima Prirode i Društva koje su došle na svijet s Velikim praskom, milijardama godina prije postanka ljudske misli. U početku kada bijaše Riječ, davno prije dolaska Južnih Slavena na Balkanski poluotok, postojaše samo Istina – prirodni ritam harmonije Svemira. Kada osjetim da neki zemaljski ton remeti ovaj zvjezdani sklad nastojim uštimati njegovu intonaciju prema vlastitom sluhu, i vidjeti gdje je nastao nesporazum. Jer, nećete vjerovati, svi tonovi u prirodi i društvu samo su pitanje sporazuma ili nesporazuma.
Primjer:
- „Međunarodnim sporazumom koji je potpisan 1939. godine, dogovoreno je da kamerni ton, kamerton ili normalno „a“, ima frekvenciju od a1 = 440 Hz i da služi za što točnije određivanje odnosa tonova po visini, tj., da bude zvanična standardna visina za ugađanje muzičkih instrumenata i davanje intonacije pri zborskom pjevanju.“ (Wikipedija)
To je ono kako stvari stoje u vanjskoj prirodi. A evo kako stoje u prirodi društva:
- Sporazumom savezničkih snaga antifašističke koalicije od 1. siječnja 1942. dogovoreno je da nova intonacijska vibra u cijelome svijetu, sada i ubuduće, ima frekvenciju antifašizma, koja postaje zvanična standardna visina za ugađanje političkih tonova i davanje intonacije pri držanju motivacijskih govora i zborskom pjevanju borbenih pjesama.
Tako sporazumno stvari stoje na globalnoj razini. A evo kako stoje na lokalnoj:
- Sporazumnom parlamentarne većine, Hrvatski sabor, u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom, donosi službenu Deklaraciju kojom potvrđuje antifašističku demokratsku utemeljenost i opredijeljenost Republike Hrvatske i hrvatskog društva, te poziva državna tijela da zakonskim sredstvima i djelatnošću čuvaju i unapređuju antifašističke stečevine, vrijednosti i opredjeljenja hrvatskog društva… Što znači da sve tonove u društvu treba uštimati prema sluhu zdrave pameti i razuma.
To je dakle što se tiče ugađanja tonova sa stanovišta sporazuma. A sada nekoliko riječi o jednom aktualnom tonskom nesporazumu. Vjerujem da i sami pogađate, radi se o tonskim snimkama povijesnih transkripata zbog kojih je Stjepan Mesić podnio ostavku na mjesto počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske.
Ali prije nego sagledamo intonaciju glasova i glasina koji se šire eterom, vratit ćemo se na uvod. Treba naime razumjeti da u razmatranju ovog nesporazuma nema mjesta ideološkoj raspravi. Jednom prilikom to je lijepo u emisiji Otvoreno pojasnio prof. dr. Ivan Šiber: Antifašizam nije ideološko, nego civilizacijsko pitanje.
U tom kontekstu trebamo sagledati sve ključne aspekte ove dramske predstave: svrhu, ciljeve i namjere. Sagledavajući problem u duhu današnjeg vremena, nema nikakve sumnje da svi ovi što ga sada cinkaju, čine to bez ikakvog sluha za vrijednosti. U najmanju ruku pobrkali su note.
Ako ih bolje razmotrimo, sve su to samo tonske činjenice, ali ni u jednoj činjenici nema one prave istine. A istina je ta da Stipe Mesić, ma koliko nas u tome demantirale aktualne snimke neslavnih epizoda iz njegove političke prošlosti, ima jedini pravi, jasno intonirani antifašistički gard u hrvatskoj političkoj sadašnjici.
Ako se složimo da je pitanje antifašizma civilizacijsko, sažeto u jedini smisao da se prošlost više nikada ne ponovi, onda je glede razmatranja svake tonske intonacije jedino relevantna upravo sadašnjost. Stoga, prije nego i sami bacimo kamen, budimo iskreni. Antifašizam je civilizacijski stav. U tom pogledu možda Stipe nije idealni lik, ali kada se već usuđujemo moralizirati, treba biti pošten i priznati da na cijeloj (relevantnoj) Hrvatskoj političkoj sceni u ovome trenutku, ma koliko to zvučalo nestvarno, nemamo boljeg – svi veći od njega su davno umrli.
A to je dovoljan razlog da njegovu moralnu ostavku na mjesto počasnog predsjednika hrvatskih antifašista nadležno tijelo SABA RH ne prihvati. Uostalom, prošlost je prošlost, i glede osobnog doprinosa svekolikoj harmoniji prirode i društva važnije je ono što smo danas, a ne ono što smo bili nekad.
Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka
