Banner
Prosvjednici protiv protuepidemijskih mjera - Dosta je!
Na Festivalu slobode bačena plastična boca na vozilo hitne pomoći
HLK upozorila: Onemogućavanje pružanja liječničke pomoći je kazneno djelo
Beroš: Poštujem slobodu, no ne mogu podržati neznanstveni pristup Covidu
Milanović: Prosvjed je demokracija; odlazak pred domove umirovljenika je idiokracija
Komora medicinskih sestara osuđuje napad prosvjednika na tim Hitne pomoći
Selak Raspudić: U Saboru ćemo otvoriti raspravu o zakonu o diskonekciji

  Priča

Amsterdamska priča – nije lako biti roditelj

  Sanja Tkalčec           07.12.2018.         3139 pogleda
Amsterdamska priča – nije lako biti roditelj

Biti roditelj nije nimalo jednostavan ni lak zadatak. Roditelj mora biti odgovoran, paziti na svoju djecu u svakom trenutku, štiti ih od svih životnih opasnosti i biti im primjer. Tako sam i ja svoju djecu štitila i pazila u Amsterdamu. A bome i bila im primjer. Joint sam osobno kupila, kod mog prijatelja jare Bosanca. Kutijica je bila tvornički zapakirana, dakle, sigurno je.

Odvela sam ih u kafić primjeren degustaciji marice. Uređen je u marokanskom stilu. Nargile, klupe, jastučići i likovi u različitim stadijima opuštenosti. Savršeno mjesto za degustaciju.

Zagazila sam u meni apsolutno nepoznat teritorij, ali što se mora, mora se.

Posjela sam svoje dvije punoljetne kćeri pored sebe i pripalila joint. Njima sam dala da povuku svaka po jedan dim, ostatak sam ja popušila. Kao okorjelom pušaću, nije mi bio problem.

Sjedimo i pričamo. Ne osjećam nikakav učinak.

- Ok, degustacija je dobro prošla, pomislim.

No, nakon par minuta nekako mi kapci otežali. Sigurno od umora nakon napornog hodanja. Pomalo osjećam i vrtoglavicu. I muka mi je. Mislim da me ni noge baš ne služe. Čini mi se da su kao od gume.

- Joj, mislim da me pošteno zdrmalo, priznam.
- Aha, vidimo, nasmijaše se.
- Čekajte da se mamica malo odmori, kažem im.
- Ajde, stara, samo ti odmori, koliko god ti treba.
I jesam..u tri navrata kretala, pa odustala. Napokon su mi noge dozvolile da se pokrenem sa mrtve točke.

-Sanja, sad i nikad više, obećah sama sebi.
- Kava, to je ono što mi treba! Definitivno.

Sjele smo u kafić, naručile kavu. Šećer nismo dobile. Gledam po stolu. Stoje dvije posudice, biber i još nešto. Hm, za sol je to prekrupno, pomislim. Ipak važno uzmem posudicu i šećerim kavu. Pogledam kćeri. Smijulje se. Bem ti, ipak je sol. Pa, logično. Slegnem ramenima i nasmiješim se. Slana kava i nje tako loša, možda samo malo neobična. Sad već sasvim pribrana predložim da krenemo dalje.

Zgodna trgovinica sa svim i svačim. Ulazimo. Cure okolo šeću i razgledaju. Meni je pažnju privukla beba u kolicima. Vesela bebica koja guguće. Čučnula sam pored kolica. Baš mi nekako došlo da popričam sa tim slatkim mališanom. Naravno na njegovom jeziku.

- Bababa, guguće.
- Gagagaga, odgovaram.

Dignem pogled, moje curke me gledaju. Ups, sad sam stvarno zasrala.

Ali naučile su lekciju. Ne kupuj joint od jare Bosanca, ne soli kavu, i ne pričaj sa bebom ako ne znaš nizozemski!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.