Sabor u petak o prvoj grupi zakona za pomoć gospodarstvu u krizi
Hrvatski osiguratelji donirali 500.000 kuna za borbu protiv koronavirusa
Vlada donijela odluku o obnavljanju strateških robnih zaliha pšenice
Božinović: Bez nužne potrebe nitko ne bi trebao putovati
HND osuđuje fizički napad na novinara Domagoja Margetića
Oporba podržava Vladine mjere, ali najavljuje amandmane za njihovo poboljšanje
Nove procjene pokazuju da je 25 do 50 posto nositelja virusa bez simptoma

  Priča

Amsterdamska priča - kako sam izgubila nevinost

  Sanja Tkalčec           23.11.2018.         4331 pogleda
Amsterdamska priča -  kako sam izgubila nevinost

U Amsterdamu sam izgubila nevinost. Dosta kasno za ženu moje dobi, pomislit ćete, ali jebiga, događa se. Možda bih ju izgubila i ranije da nije bilo knjige „ Mi djeca s kolodvora Zoo“.

No, da krenem redom. Jesam li napomenula da se zapravo radi o degustaciji marice? Prve u mom životu. Kako bi bilo sve po propisu i protokolu, prije degustacije, morala sam sama naći pouzdani cofeeshop i sama kupiti joint. Eh, kao da je to neki problem, pa u Amsterdamu sam! Kao što rekoh, po tom pitanju sam bila nevina, pa sam dobila instrukcije.

- Marica mora biti već smotana, ako nema takve, neka kupim jedan gram. Ako je u gramaži, moram kupiti i papiriće. Ne smije biti prejaka, ni predugog djelovanja. Nakon konzumacije, ne smije se osjećati umor.
Ok, pa nije to teško za zapamtiti, pomislih i uputim se do najbližeg cofeeshopa. Zaboravila sam samo jednu malu sitnicu, moj engleski je na razini petogodišnjeg djeteta.
- Hi, pozdravim prodavača.
- Hi, odvrati mi.
- I need, tu zastanem i nabacim osmjeh
- Joint?, upita me
- Yes, yes..but, I need something, not tu long.

Sad se već počinjem znojiti, okinula sam glupost, znam. Mislim, džoint i nije dugačak, valjda će lik skužiti što je govornik htio reći.

- For three people, ne dam se ja sad već češkajući se po glavi
- And we not feel…
E, tu sam zablokirala… Znam jebenu riječ za spavati, ali za umor ?! Ok, pokušajmo sa pantomimom. Kažu da pantomima spada u umjetnost tišine i govora tijela. Moje ruke su itekako govorile, a ja sam bila tiha, jezika zavezanog u čvor. Bit će da sam bila izvrsna, pošto mi je lik na pult stavio upakiran džoint.
- Five E, kaže mi cijenu.

Uh, dobro je. Kupnja uspješno obavljena! I dok sam ja drhtavim prstima vadila novac, lik mi se nasmiješi i ljubazno upita
- Were do you come from?
- Croatia, odgovorim spremno.
- Jeb“ga jaranice, pa što ne reče prije?- upita me na tečnom bosanskom.
- Jebiga ti, pa što me prije ne upita prije odakle sam, poštedio bi i sebe i mene muka, pomislim.

Smješkajući se, pokupih tvornički fino upakiran joint i na tečnom engleskom ga pozdravih sa – Bye! Have a nice day!

A kako je prošla degustacija? Možda nekom drugom zgodom.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.