Više od pola stoljeća iskustva u sitotisku teško je sažeti u jedno predavanje. Ipak, upravo je to bio izazov kada je iskusni hrvatski sitotiskar Zlatko Kovaćević Saxa dobio poziv da studentima približi tehnologiju o kojoj, kako se pokazalo, znaju vrlo malo. Predavanje planirano na sat vremena pretvorilo se u osamdeset minuta praktičnih primjera, demonstracija i priča iz stvarne proizvodnje. Od prometne signalizacije i automobilskih stakala do tekstila, elektronike i fluorescentnih boja, studentima je pokazao zašto sitotisak, unatoč ubrzanom razvoju digitalnih tehnologija, nije stvar prošlosti. Naprotiv, u mnogim industrijskim procesima i danas je nezamjenjiv. A ako je barem jednog studenta potaknuo da krene tim putem, kaže, njegov je cilj ostvaren.
Kako je uopće došlo do suradnje i prilike da na fakultetu studentima preneseš svoja iskustva i znanje?
- Prodekan, profesor Igor Majnarić, koji predaje digitalne tehnologije, došao je na ideju da me pozove da održim predavanje o današnjem položaju sitotiska, njegovoj ulozi u svijetu i budućnosti, odnosu sitotiska i industrije te o nekim praktičnim „tips and tricks“ iz struke. Na fakultetu su u tom području donekle podkapacitirani i nemaju predavača koji bi studentima mogao prenijeti takva praktična iskustva. Profesor je pomislio da bi studentima treće godine, dizajnerima i tehnolozima, to moglo biti zanimljivo. Otprilike mjesec dana prije predavanja poslao mi je materijale koje su studenti dotad prošli kako bih znao koliko već poznaju sitotisak. Pokazalo se da zapravo znaju vrlo malo.
Kako si se pripremao za predavanje?
- Vrlo ozbiljno. Prihvatio sam poziv i dobro se pripremio, iako su me svi pomalo plašili pričama da mladi danas nisu zainteresirani za takva predavanja i da im koncentracija traje najviše tridesetak minuta. Predavanje je prvotno trebalo trajati sat vremena, najviše sedamdeset minuta. Na kraju je trajalo sat i dvadeset minuta, a cijelo je vrijeme u predavaonici bila tišina i koncentracija. Očito sam uspio temu predstaviti na zanimljiv način jer sam donio mnogo konkretnih primjera i govorio im o stvarima za koje prije nisu znali.
Što si im želio pokazati o sitotisku?
- Prije svega, želio sam im pokazati gdje se sve sitotisak primjenjuje i u kojim je područjima nezamjenjiv. Postoje industrijske primjene u koje digitalne tehnike i offset jednostavno ne mogu ući zbog specifičnih materijala, debljine nanosa boje ili kemijskog sastava materijala. Sitotisak zato i danas ima vrlo važno mjesto u industriji. Koristi se, primjerice, u elektronici, medicinskim senzorima, prometnoj signalizaciji, nanošenju fluorescentnih boja i ljepila te u mnogim drugim specifičnim proizvodnim procesima. Možete, primjerice, sitotiskom tiskati ljepilo. Ljepilo ne možete jednostavno staviti u digitalni printer. Mogu se nanositi i boje koje sadrže mljevene metale, poput srebra, kao i različiti keramički materijali. Sitotiskom se, među ostalim, izrađuju i grijači na automobilskim staklima. Dakle, sitotisak kao tehnologija itekako ima svoje mjesto.
Zašto si upravo ti pozvan održati takvo predavanje?
- U strukovnim krugovima znaju da sam jedan od iskusnijih i značajnijih sitotiskara u Hrvatskoj. Jedan sam od rijetkih školovanih sitotiskara, završio sam školu za sitotisak u Sefaru u Švicarskoj, a sitotiskom se bavim više od pedeset godina. Osim toga, mogu reći da sam fanatik za sitotisak. To nije nešto što sam samo učio, nego nešto čime sam se bavio cijeli život.
Primjeri koje si pokazivao studentima bili su iz tvoje vlastite prakse?
- Da, sve su to bili naši radovi. Nisam im pokazivao nešto što sam pronašao u knjigama ili na internetu. Donio sam stvarne primjere koje smo sami izrađivali i puštao ih od ruke do ruke po predavaonici kako bi studenti mogli vidjeti i dodirnuti ono o čemu govorim. Kada sam, primjerice, govorio o prometnoj signalizaciji, objasnio sam im da je jedna od velikih prednosti sitotiska mogućnost precizne kontrole debljine nanosa boje. Kod transparentnih boja koje se tiskaju na reflektirajuće materijale iznimno je važno kontrolirati koliko mikrona boje nanosimo. Ako je sloj pretanak, znak će previše reflektirati i boja neće izgledati kako treba. Ako je sloj predebeo, boja će prekriti reflektirajuću površinu i znak više neće dovoljno reflektirati svjetlost.
Studentima si dao i da sami isprobaju neke materijale?
- Jesam. Donio sam, primjerice, tiskano keramičko staklo i rekao im da uzmu nožić, škare ili ključeve i pokušaju ogrebati boju. Nitko nije uspio. To su stvari koje prije nisu znali jer se takve praktične pojedinosti na fakultetu gotovo i ne obrađuju. O sitotisku se uglavnom kaže da je to tehnika u kojoj se boja protiskuje kroz mrežicu na podlogu, ali studenti ne dobiju pravi uvid u širinu njegovih mogućnosti.
Govorio si i o tisku na tekstil?
- Da. Pokazao sam im razliku između određenih digitalnih tehnika tiska na majice i kvalitetnog sitotiska. Kod nekih digitalnih postupaka na tekstil se zapravo prenosi sloj koji može zatvoriti strukturu tkanine. Takva majica slabije „diše“, što može biti neugodno pri nošenju. Kod određenih tehnika sitotiska koriste se sredstva koja djeluju na samu boju tkanine, pa struktura materijala ostaje otvorena. Kada takvu majicu podignete prema svjetlu, kroz nju i dalje možete vidjeti. Tkanina diše i ugodnija je za nošenje.
Koje si još primjere pokazao?
- Govorio sam o fluorescentnim bojama i pokazao plakat za Rock Blues Festival u Virovitici, tiskan fluorescentnom crvenom bojom uz crnu podlogu. Na plakatu je bio Rory Gallagher s Fender Telecaster gitarom. Pitao sam studente znaju li tko je na fotografiji. Nisu znali, pa smo se malo dotaknuli i glazbene povijesti. Fotografija je bila iz 1971. godine, iz časopisa „Melody Maker“. Predavanje sam nastojao graditi upravo na takvim konkretnim primjerima.
Imao si i vrlo praktičnu demonstraciju čvrstoće sita?
- Donio sam pravo sito, stavio ga na stol, popeo se na stolicu, a zatim stao na sito. Držalo me u zraku. Studenti su tako svojim očima vidjeli nešto što prije nikada nisu vidjeli i mogli su shvatiti kolika je napetost mrežice na pravilno pripremljenom situ.
Jedna od prednosti sitotiska je i njegova dostupnost?
- Apsolutno. Za početak vam ne trebaju veliki i skupi strojevi. U najjednostavnijoj varijanti možete imati okvir, mrežicu i rakel, a s tim osnovnim alatom možete tiskati na ogroman broj različitih materijala. Možete tiskati na staklo, zid, beton, tekstil, metal, papir i mnoge druge podloge. S istim osnovnim principom i vrlo sličnim alatima možete raditi nevjerojatno različite stvari. Upravo sam studentima želio pokazati da početak ne mora biti skup. Sitotisak je dostupan gotovo svakome.
Kako su studenti reagirali na predavanje?
- Reakcije su bile odlične. Čak su mi i profesorice koje su bile među studentima priznale da ni njihova predavanja često nisu toliko zanimljiva te da je upravo način prezentacije jedan od razloga zbog kojih studenti gube interes. Mislim da mladima treba pokazati nešto konkretno. Kada vide stvarni predmet, kada ga mogu uzeti u ruke, pokušati ogrebati boju ili vidjeti kako sito može izdržati težinu čovjeka, onda se njihova pažnja potpuno promijeni.
Jesu li studenti postavljali pitanja?
- Jesu, iako ne mnogo. Bilo je nekoliko konkretnih pitanja. Pokazao sam im i brošuru odnosno seminar koji sam napravio o sitotisku te im govorio o mogućnostima dodatnog obrazovanja. Jedna studentica pitala je gdje može doći učiti sitotisak, druga koliko takva edukacija košta. To mi je pokazalo da je predavanje kod nekih ipak probudilo ozbiljniji interes.
Je li netko nakon predavanja rekao da ga je sitotisak stvarno zainteresirao?
- Na kraju sam ih pitao je li netko nakon svega što je čuo promijenio svoje mišljenje i možda odlučio krenuti u smjeru sitotiska. Jedan mladić iz prvog reda podignuo je ruku. Svima sam ostavio svoj broj telefona i rekao da me mogu nazvati ako ih nešto zanima. U jednom predavanju ne možete objasniti sve detalje jer je sitotisak mnogo složeniji nego što na prvi pogled izgleda. Ali možete nekome otvoriti vrata. Tada sam rekao: „Ako sam jednoga među vama navukao na sitotisak, cijeli sam svijet promijenio.“ I dobio sam pljesak cijele predavaonice.
A prije predavanja su te upozoravali da studenti neće biti zainteresirani?
- Da. Upozoravali su me ljudi koji imaju iskustva s predavanjima, pa i sam profesor. Zato sam se prije predavanja našao s profesorom Igorom Majnarićem kako bismo provjerili prostor, projektor i sve tehničke detalje. Na kraju se pokazalo da strah nije bio opravdan. Predavanje je trajalo duže od planiranog, studenti su slušali, a poslije sam dobio i poziv da ponovno dođem sljedeće godine.
Koja je glavna poruka koju si želio ostaviti studentima?
- Da sitotisak ima svoje mjesto i svoju budućnost. U mnogim industrijskim procesima on nije samo jedna od mogućnosti, nego jedina realna opcija. Istodobno, ulazak u sitotisak ne mora biti skup. Studentima sam rekao: ako želite postati sitotiskar, možete početi već prekosutra. Ako želite postati dobar sitotiskar, trebat će vam nekoliko godina. A ako želite postati vrhunski sitotiskar, trebat će vam nekoliko desetljeća. Da treba biti znatiželjni i neustrašljivi, da trebaju griješiti, pokušavati, ponovno griješiti i ponovno pokušavati. Da trebaju puno čitati, raspitivati se, razgovarati jedni s drugima i, ponekad, malo zanemariti porodicu.
