Banner
Obuljen Koržinek: Dužnost svakoga od nas promovirati tolerantan način komunikacije
Capak: Nije nam potreban novi lockdown, postoji niz drugih mogućnosti
Trut: Hrvatska zasad ima dovoljno bolničkih kapaciteta i zaštitne opreme
SDP: Vlada ničime nije olakšala položaj građana pod ovrhom
Sindikat traži ukidanje zabrane zapošljavanja u zdravstvu i socijalnoj skrbi
Udruge traže stimulaciju za sestre koje skrbe o Covid-19 pacijentima
Izbori u HDZ-u nastavljaju se u studenome

  Malo soli

'Ajde da potegnemo

  Željko Bošnjak/Malo soli           16.07.2010.         2492 pogleda
'Ajde da potegnemo

Pričaju ljudi da je neki turist svojim autom zaglibio u blato nedaleko od jednoga sela kad je putem zalutao.Više od pola sata je uzalud pokušavao izvući Mercedes cimanjem naprijed-nazad, sve što je postigao bio je blatnjav auto. Jedno vrijeme ga je promatrao mještanin iz obližnje kuće, a onda je odlučio pomoći. Prišao je očajnom čovjeku vodeći svoju staru kobilu i ponudio se da mu izvuče vozilo. Turist je bio oduševljen, ali je pitao može li kobila to. Seljak je odgovorio: "Potegnula je moja Zora i teže poslove, samo treba znati s njome."

Obojica su zaronili ruke u blato i privezali užad kako su najbolje mogli. Nakon toga seljak se odmaknuo i povikao: "Vuci, Nela, vuci!" Zora se nije pomaknula. Tada je njen gazda opet povikao: "Vuci, Bijeli, vuci!" Kobila nije ni pokušala zakoračiti. Samo joj je zadrhtao mišić na  desnoj plećki. A onda se čulo: "Vuci, Zora, vuci!" Istoga je trenutka kobila krenula teškim sigurnim korakom i za njom polako auto iz blata.

Turist je bio oduševljen, nudio je čovjeku novac, a onda je uhvatio priliku za svoju radoznalost. Upitao je vlasnika konja zašto je najprije dva puta dozivao pogrešno ime životinje. Na to je seljak odgovorio: "Zora je slijepa kobila i vrlo tvrdoglava. Ako samo nasluti da sama mora vući teret neće se ni maknuti s mjesta! Kada zapovjedim nekakvim drugim konjima da vuku, ona pomisli da ne mora sama i uvijek potegne."
Ljutim se na sebe kad se sjetim koliko sam puta bio isti kao slijepa tvrdoglava kobila. Nisam htio biti dobar, jer to ni drugi ne rade. Zašto da baš ja idem susjedu ispumpavati vodu iz podruma kad ima i onog susjeda s druge strane i onog preko puta ulice? Zašto bih ja bio obazrivi roditelj dok svi ostali "sasvim normalno" kažnjavaju svoja neposlušna derišta? Kad budu potegnuli drugi, onda ću i ja.

Ljutim se na sebe, ali i razumijem. Nije to samo tvrdoglavost, nije to samo sebičnost. To je depresija zbog očaja da ne vrijedi potegnuti jer ne mogu sam. Ali onda je to i sljepilo. U tim trenucima ja, jednostavno, ne vidim druge koji vuku teret čovječanstva. Stara biblijska priča spominje proroka Iliju koji je usred sve vjernosti i duhovnosti pao u depresiju te legao u jednu špilju očajavajući. Potom je začuo božji glas gdje mu veli: "Što ćeš ti ovdje, Ilija?" Ti si moj sluga i tvoj je posao tamo vani da učiš i popravljaš narod. Ilija je odgovorio da više ne može, jer je on jedini ostao, da su sve proroke pobili i da ne vrijedi truditi se s tim bezbožnicima. Glas mu je tad punim autoritetom rekao da nije jedini, te osim njega u narodu ima još tisuće pravednih za koje on nije znao. Ilija se oporavio i nastavio činiti dobro.

Ja u ovom trenutku ne znam koji je tvoj problem. Znam uglavnom svoje i popravljam se. U skladu s mojom misijom spomenut ću samo jedan. Godinama sam htio samo tvrdoglavo čekati da se svi pobijemo. Nije mi se više dalo biti dobar, vjeran i poučen, prestao sam naglašavati štetnost religioznih licemjera, vjerskih fanatika, neznalica i političara, niti mi je milo biti u društvu tvrdoglavih materijalističkih ateista i, opet, političara (kako god okreneš, u religiji ili sekularnoj sferi, političari su najgori). A onda sam malo bolje pogledao. Vani je na terenu i u laboratorijima tisuće naizgled ateističnih marljivih ljudi koji provode dane i noći bez sna analizirajući podatke, testiraju, čiste komadiće fosila, promatraju nebeska kretanja, bilježe rezultate,pronalaze nove lijekove, traže rješenja raznih problema, i to rješenja od kojih mnoga svakodnevno uživamo. U isto vrijeme vidim mnoštvo koje, istina, zanemaruje znanje, ali mole svog boga za naše dobro, govore riječi ohrabrenja, nose hranu gladnima, poučavaju dobar odgoj, posjećuju bolesne, primjerom pokazuju što je opraštanje i zagovaraju miroljubivost. I rekoh "'ajde da potegnem".

Stvarno ne znam koji je tvoj problem, ali je taj problem još veći ako se osjećaš kao Zora, slijepa i tvrdoglava kobila. Nećeš napraviti ni makac dok drugi ne potegnu. To znači da će vrijednosti oko tebe i dalje tonuti u blato. Ustani i pogledaj, još tisuće za koje ne znaš već rade najbolje što mogu. Kad te molim da potegneš, ne izvikujem lažna imena da te zavaram. Kad te molim da potegneš, molim te da se pridružiš.

S bloga Malo soli

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

pljuska
17.7.2010. 13:37
Lijepa priča, nažalost njen original doživljavamo u našoj svakodnevnici.


Još iz kategorije Malo soli



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.