Strah i nevolja preplavljuju svijet, a mi ništa ne možemo promijeniti - to što i sami nevoljko slutimo, stavio je pred nas Igor Golub, dugogodišnji glumac Kazališta Virovitica, u autorskoj predstavi "Agnus dei", praizvedenoj na virovitičkoj pozornici 13. prosinca prošle godine. U proteklu subotu, pred popunjenim gledalištem, odigrana je druga repriza.
Emotivni vrhunac predstave, ne bez razloga, postavljen je odmah na početak, u prolog: Goran Koši, u ulozi propovjednika, izriče sedmo poglavlje biblijske knjige proroka Ezekiela, kreirajući dojmljiv primjer velike glumačke snage. Na zatamnjenoj pozornici, iskolačenih očiju, s crnom protestantskom Biblijom u lijevoj ruci, odjeven u deprimantnu tamnu opravu kakvoga američkog pijetističkog propovjednika, Koši izgovara Ezekielovo apokaliptičko proročanstvo potpuno unesen u taj katastrofički tekst, nižući optužbe Božje i najavljujući kaznu Jahvinu, da višeminutni monolog završi sav zajapuren, u znoju, sa suzama što mu se, doslovno, slijevaju niz lice.
Potom počinje drama, a ozračje svetoga užasa što ga je snažno kreirao Koši, biva naglo desakralizirano: iz proročkoga, vanvremenskog ambijenta bačeni smo u svakidašnjicu. Glavni lik, Ezekiel, kojega igra Igor Golub, jedno je iz mnoštva zgrčenih, zabrinutih lica s ulica suvremenih gradova. Cijelu predstavu Golub će ustrajati u toj facijalnoj gesti što objedinjuje zabrinutost, strah, rezignaciju i ogorčenje, podsjećajući mjestimice na maestralnu rolu Bogdana Diklića, koji je u filmu "Gori vatra" Pjera Žalice sličnom jednom gestom, trešnjom glave od Parkinsonove bolesti, dočarao beskrajnu patnju čovjeka koji traži u ratu nestaloga sina.
Ezekielove se muke nižu u odvojenim prizorima, povezanim songovima koje je Golub, pasionirani i upućeni poznavatelj rubnih rock žanrova, odabrao iz mudre a jednostavne riznice američkog gospela, bluesa i tamnog soula. Ezekiel - ime za nipošto jednoznačan odnos čovjeka i boga - jedan je od nas, "jaganjac božji" (Agnus dei) koji posrće iz jedne nesreće u drugu. Drama počinje na pogrebu njegove prerano preminule supruge. Trauma ga vraća potisnutim obiteljskim tajnama, pa gledamo potresnu scenu plesa s pokojnom suprugom i nerođenom kćeri, sablastima iz Ezekielove uobrazilje.
U stvarnosti, izbacuju ga s posla. Banka odbija reprogramirati kredit i produžiti minus na računu. Pred njim razjapljuje se egzistencijalni bezdan. Napije se, pa iz partera, sjedeći u publici, psuje političke demagoge što se razmeću i lažu na pozornici. U krčmi ga prebije nasilni ratni veteran, da kasnije ustrijeli sama sebe. Ezekiel je bačen do ruba društvenosti, bulji u prazno dok sluša nametljive, ali ne manje očajne monologe sugrađana, koji odaju jedva suspregnuti očaj srodan Ezekielovom. Njegovi sinovi, pak, posvađani su i nepomirljivi blizanci. Njihov će nas odnos odvesti u antiklimaks predstave: nakon što doznamo da je Maria odabrala Adama samo zato što ju je Ivan nekad davno napustio bježeći od vlastite ljubavi, susret nakon više godina skončat će kada Ivan, u buci potresnoga sotonističkog "gospela", nasred pozornice uguši Mariu.
Iz tog demoničnog svijeta drama se na kraju ponovno uspinje u sveti užas proročanski sakralnoga: Koši je opet propovjednik, pa izgovara 37. poglavlje knjige proroka Ezekiela, potresnu viziju doline kostiju koje oživljuje Jahve. Ostajemo u dvojbi: je li ta vojska po bogu oživjelih kostiju znak kakve pomaknute nade ili konačnoga strašnog kraja u paroksizmu božjeg gnjeva?
"Agnus dei" ambiciozna je predstava. U suradnji s dramaturginjom i komparatisticom književnosti Dorom Golub, autor je dojmljivo dočarao pandemonij kojemu svatko od nas pokušava umaknuti. Tekst je bogat, sentenciozan složenac, na trenutke uvjerljivo svakodnevan, da se pretopi u citat, pa dosegne uvjerljivu dubinu: "Novac nas okružuje u životu kao što nas zemlja okružuje u smrti".
Usprkos jasnim aluzijama na hrvatsku sadašnjicu - nasilni ratni veteran, političar demagog koji kao da oponaša Branimira Glavaša - autor je tekst namjerice pustio da pluta u neodređenome prostoru i nedefiniranom vremenu, što svak može tumačiti kako misli da treba. Ističemo glumu: sedam glumaca, a dvadeset likova velikoga izražajnog raspona, od apokaliptične snage Košijeva propovjednika, preko realno-tragičnih likova ratnog veterana i političara Draška Zidara i Gorana Košija, do smiješno-zabavnih karikatura mladca i čovjeka u banci iste dvojice. Oprečne karaktere braće Adama i Ivana utjelovio je Mladen Kovačić; blaziranu, ogorčenu Mariu Monika Mihajlović, dok je Vlasta Golub odigrala eteričnu Ezekielovu suprugu, hladnu bankovnu blagajnicu, damu noći i izbezumljenu blagajnicu u tramvaju. Osvjetljenje Damira Gvojića dobro je obojilo atmosferu; scena funkcionalna i simbolična istodobno te odlično organizirana; kostimi primjereni atmosferi.
Dobili smo predstavu koja svjedoči o samosvijesti, pouzdanosti, uigranosti i ozbiljnosti Kazališta Virovitica. Bila bi šteta kada bi "Agnus dei" postao žrtvom atmosfere protiv koje se tako uvjerljivo pobunio.