Plenković: Grbin kapitulirao, Milanović krši Ustav, Most politička sitnež
Udruga osoba s amputacijom poziva na uvođenje novog standarda proteza i kolica
Bulj: Koruptivnoj hobotnici i Plenkovićevoj vladi uskoro će doći kraj
HZJZ: Pojava hripavca u EU zemljama ne može se dovoditi u vezu s našom situacijom
Možemo: Zabranit ćemo prodaju dugova i uvesti zastaru za dugove do 3 prosječne plaće
WHO: Virus hepatitisa dnevno ubije 3500 ljudi
Zemlja ruši globalne toplinske rekorde deseti mjesec zaredom

  Kazalište Virovitica

Agnus Dei, autorska predstava Igora Goluba u Kazalištu Virovitica: Užas je na našim ulicama

  Boris Pavelić           23.03.2015.         1768 pogleda
Agnus Dei, autorska predstava Igora Goluba u Kazalištu Virovitica: Užas je na našim ulicama

Strah i nevolja preplavljuju svijet, a mi ništa ne možemo promijeniti - to što i sami nevoljko slutimo, stavio je pred nas Igor Golub, dugogodišnji glumac Kazališta Virovitica, u autorskoj predstavi "Agnus dei", praizvedenoj na virovitičkoj pozornici 13. prosinca prošle godine. U proteklu subotu, pred popunjenim gledalištem, odigrana je druga repriza. 

Emotivni vrhunac predstave, ne bez razloga, postavljen je odmah na početak, u prolog: Goran Koši, u ulozi propovjednika, izriče sedmo poglavlje biblijske knjige proroka Ezekiela, kreirajući dojmljiv primjer velike glumačke snage. Na zatamnjenoj pozornici, iskolačenih očiju, s crnom protestantskom Biblijom u lijevoj ruci, odjeven u deprimantnu tamnu opravu kakvoga američkog pijetističkog propovjednika, Koši izgovara Ezekielovo apokaliptičko proročanstvo potpuno unesen u taj katastrofički tekst, nižući optužbe Božje i najavljujući kaznu Jahvinu, da višeminutni monolog završi sav zajapuren, u znoju, sa suzama što mu se, doslovno, slijevaju niz lice. 
 
Potom počinje drama, a ozračje svetoga užasa što ga je snažno kreirao Koši, biva naglo desakralizirano: iz proročkoga, vanvremenskog ambijenta bačeni smo u svakidašnjicu. Glavni lik, Ezekiel, kojega igra Igor Golub, jedno je iz mnoštva zgrčenih, zabrinutih lica s ulica suvremenih gradova. Cijelu predstavu Golub će ustrajati u toj facijalnoj gesti što objedinjuje zabrinutost, strah, rezignaciju i ogorčenje, podsjećajući mjestimice na maestralnu rolu Bogdana Diklića, koji je u filmu "Gori vatra" Pjera Žalice sličnom jednom gestom, trešnjom glave od Parkinsonove bolesti, dočarao beskrajnu patnju čovjeka koji traži u ratu nestaloga sina. 
 
Ezekielove se muke nižu u odvojenim prizorima, povezanim songovima koje je Golub, pasionirani i upućeni poznavatelj rubnih rock žanrova, odabrao iz mudre a jednostavne riznice američkog gospela, bluesa i tamnog soula. Ezekiel - ime za nipošto jednoznačan odnos čovjeka i boga - jedan je od nas, "jaganjac božji" (Agnus dei) koji posrće iz jedne nesreće u drugu. Drama počinje na pogrebu njegove prerano preminule supruge. Trauma ga vraća potisnutim obiteljskim tajnama, pa gledamo potresnu scenu plesa s pokojnom suprugom i nerođenom kćeri, sablastima iz Ezekielove uobrazilje.
 
U stvarnosti, izbacuju ga s posla. Banka odbija reprogramirati kredit i produžiti minus na računu. Pred njim razjapljuje se egzistencijalni bezdan. Napije se, pa iz partera, sjedeći u publici, psuje političke demagoge što se razmeću i lažu na pozornici. U krčmi ga prebije nasilni ratni veteran, da kasnije ustrijeli sama sebe. Ezekiel je bačen do ruba društvenosti, bulji u prazno dok sluša nametljive, ali ne manje očajne monologe sugrađana, koji odaju jedva suspregnuti očaj srodan Ezekielovom. Njegovi sinovi, pak, posvađani su i nepomirljivi blizanci. Njihov će nas odnos odvesti u antiklimaks predstave: nakon što doznamo da je Maria odabrala Adama samo zato što ju je Ivan nekad davno napustio bježeći od vlastite ljubavi, susret nakon više godina skončat će kada Ivan, u buci potresnoga sotonističkog "gospela", nasred pozornice uguši Mariu.
 
Iz tog demoničnog svijeta drama se na kraju ponovno uspinje u sveti užas proročanski sakralnoga: Koši je opet propovjednik, pa izgovara 37. poglavlje knjige proroka Ezekiela, potresnu viziju doline kostiju koje oživljuje Jahve. Ostajemo u dvojbi: je li ta vojska po bogu oživjelih kostiju znak kakve pomaknute nade ili konačnoga strašnog kraja u paroksizmu božjeg gnjeva?
 
"Agnus dei" ambiciozna je predstava. U suradnji s dramaturginjom i komparatisticom književnosti Dorom Golub, autor je dojmljivo dočarao pandemonij kojemu svatko od nas pokušava umaknuti. Tekst je bogat, sentenciozan složenac, na trenutke uvjerljivo svakodnevan, da se pretopi u citat, pa dosegne uvjerljivu dubinu: "Novac nas okružuje u životu kao što nas zemlja okružuje u smrti".
 
Usprkos jasnim aluzijama na hrvatsku sadašnjicu - nasilni ratni veteran, političar demagog koji kao da oponaša Branimira Glavaša - autor je tekst namjerice pustio da pluta u neodređenome prostoru i nedefiniranom vremenu, što svak može tumačiti kako misli da treba. Ističemo glumu: sedam glumaca, a dvadeset likova velikoga izražajnog raspona, od apokaliptične snage Košijeva propovjednika, preko realno-tragičnih likova ratnog veterana i političara Draška Zidara i Gorana Košija, do smiješno-zabavnih karikatura mladca i čovjeka u banci iste dvojice. Oprečne karaktere braće Adama i Ivana utjelovio je Mladen Kovačić; blaziranu, ogorčenu Mariu Monika Mihajlović, dok je Vlasta Golub odigrala eteričnu Ezekielovu suprugu, hladnu bankovnu blagajnicu, damu noći i izbezumljenu blagajnicu u tramvaju. Osvjetljenje Damira Gvojića dobro je obojilo atmosferu; scena funkcionalna i simbolična istodobno te odlično organizirana; kostimi primjereni atmosferi.
 
Dobili smo predstavu koja svjedoči o samosvijesti, pouzdanosti, uigranosti i ozbiljnosti Kazališta Virovitica. Bila bi šteta kada bi "Agnus dei" postao žrtvom atmosfere protiv koje se tako uvjerljivo pobunio.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

bazinga
23.3.2015. 20:36
Genijalna predstava. Sve pohvale autoru i glumačkoj ekipi!


Još iz kategorije Kazalište Virovitica