Nakon izvedbe predstave Gospodsko dijete Glumačke družine Histrioni razgovarali smo s glumcem Adamom Končićem koji će večeras u Boomu izvesti kabare predstavu „Nočas ću".
*Publika vas je tri puta zvala na bis. Jeste li očekivali takvu reakciju?
- Mi smo ovu predstavu igralo cijelo prošlo ljeto na Opatovini u Zagrebu, imamo preko 60 izvedbi. Večeras smo se prisjetili ovacija i reakcije na otvorenoj pozornici pred petstotinjak ljudi. Gledalište u Virovitici je jednako reagiralo i bilo nam je srce puno kada smo pred ovdašnjom publikom izlazili tri puta na bis. Da im se predstava svidjela potvrdile su i ocjene preko karata koje se ubacuju u kutiju - čuli smo da smo dobili jednu od najviših ocjena - 4,95.
Zaista smo se lijepo osjećali. Ovaj komad je drag ljudima jer se prepoznaje život malog čovjeka i zbog toga je uvijek aktualan bez obzira što je radnja smještena u 1936. godinu. Kalman Mesarić je to jednostavno znalački napisao, a nadam se da mi to znalački i igramo. Dražen Ferenčina je tekst dobro znao uobličiti s mislim da smo mu bili zahvalna ekipa koja međusobno dobro funkcionira. To nije nevažno jer je histrionski teatar satkan od gostujućih glumaca. Tako smo i mi iz nekoliko zagrebačkih kazališta, ali jako lijepo surađujemo Osjeti se ta pozitivna atmosfera u ansamblu i to mora preći preko rampe i osvojiti publiku
* Ovogodišnji Viraks obogatiti ćete Vašim kabareom Načas ću. Što očekuju publiku u petak u Boomu?
- Trebalo smo je igrati na Valentinovo, ali sam taj termin joj ranije rezervirao za isti kabare. Zapravo će cijeli vikend biti vezan za tu moju predstavu s kojom sam već bio u Virovitici. Prije deset godina prvi put sam je igrao na Gradskom bazenu, a onda i u Domu HV-a. Pamtim obadvije izvedbe i drago mi je da mogu i po treći igrati, ovoga puta na festivalu koji je rođen u međuvremenu. Predstava još uvijek živi, stara je 12 godina. Vjerojatno i to nešto govori o njoj. Sa mnom dolazi mladi pijanista Oliver Belošević, bit će glazbeno-poetski kabare, prepun lijepih pjesama koje se reflektiraju na tridesete godine prošlog stoljeća, zapravo na vrijeme kada se u Zagrebu rađa kabare. Pozivam Virovitičane i Virovitičanke da do dođu u Boom u 22 sata i da sjednu za stol uz svijeću, naruče neko fino piće i opuste se uz nas. Poglavito pozivam zaljubljene parove koji žele još malo postvalentinovskog ugođaja u atmosferi koja je spoj kazališta i kavane.
*Tada niste bilo prvi put u Virovitici. S virovitičkom ansamblom ste već surađivali 2001. godine. Kakva sjećanju su ostala?
Da, 2001. godine sam igrao „Ukroćenu goropadnicu" u režiji Damira Mađarića. Gostovali su Anita Matić, Matija Prskalo i ja. Strašno mi je drago da je ta predstava gostovala diljem Hrvatske. Bilo je to moje prvo pravo upoznavanje s Viroviticom premda me za ovaj grad veže poznanstvo s gospodinom Alenom Bjelicom. Mi se znamo iz vremena kada sam ovdje 1995. godine bio kao gimnazijalac, učenik 4. razreda, bio na državnom LIDRANU. Stanovao sam kod drage obitelji Bjelica. Nakon 6 godina radio sam tu predstavu, ovdje sam stanovao mjesec i pol i zavolio Viroviticu. Prijateljstvo me još veže s Goranom Košijem i njegovom obitelji. Od tada vrlo rado i sa srcem dolazim u Viroviticu i zbog svih onih trenutaka koje sam proveo s prekrasnim ansamblom vašeg kazališta s kojom se uvijek kad mogu vidim prilikom njihovih gostovanja u Zagrebu ili kad dođu na moj festival u Krapinu što će biti slučaj i ovog proljeća.
* O vašim ulogama čitamo u novinama ili vas gledamo na televiziji. A što ima u privatnom životu?
Prije mjesec dana moja supruga Nina i ja smo dobili prekrasnu kćer Martu. Presretni smo jer je dijete zdravo, moja supruga je zdrava po porodu i nema veće životne sreće nego vidjeti sebe u odrazu lica svoga djeteta. To je dodatni podstrek, veliki elan u životu da se sigurnim stazama mog posla ide dalje prenoseći prije svega životnu pozitivu preko dasaka koje život znače na sve drage gledatelje.
