Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu
  Odabrao: Davor Suhan           09.11.2008.         1441 pogleda
A što si ti?!

Kraljica Tara sjedila je na rubu čamca, u sredini oceana. Njezin muž, kralj, ležao je u dnu čamca zatvorenih očiju. Vesla su sama veslala, jedro se samo od sebe napinjalo vjetrom. Sunce je sjalo istodobno s istoka, zapada i s tjemena neba.

            Kraljica je njihala bosim stopalom nad površinom vode. Kralj, ne gledajući taj ljupki prizor, reče:

            “Oprez, draga! More je vrhom puno riba koje se bore da isplivaju, ali struje su jake i odnose ih. More je jedan jedinstveni jauk i krik tih bespomoćnih i bjesomučnih stvorova. Pazi da ne umočiš u more svoju lijepu nogu, jer ćeš ju okužiti”.

            “Već je kasno”, reče Tara. “Moja je desna noga već u moru”.

            “Da nisam kralj, sad bih tražio pomoć kralja”, spokojno će kralj, i dalje ne gledajući. “Tvoja će desna noga odsada misliti i koračati drukčije od cijeloga tvojeg ostaloga tijela”.

            “Zanimljivo”, reče kraljica. “Kralju, nisam mogla ne pružiti svoju nogu u to more. Želim saznati kako se more osjeća. Kako ribe pate. Kako crvi vrište. Želim pomoći, makar samo time što ću dijelom biti kao oni. Oh, kad bi ti samo znao...”

            I Tara stade roniti suzu za suzom. Između dvije suze tiho bi zajecala.

            “Oh, kad bi ti samo znao taj nemušti bol. Čemu sve to, čemu taj ocean, čemu svi ti okovani stvorovi, kad njihov vapaj za pomoć ne donosi pomoć”?

            Kralj je šutio. More se u odgovor pjenilo. Tara se naglo okrenu, i njezin se samilosni smiješak prometnu u trpki izraz ljutnje. 

            “Objasni mi kakav je to spokoj u kojemu jesi? Kakvo je to mirovanje, tako nalik na ravnodušnost”?

“Ovo sad govori tvoja desna noga”, šalio se kralj.

“Objasni mi kako je moguće da u kralja nema samilosti za svoj puk”? podignu glas kraljica. “Ako mi ne odgovoriš, skočit ću u more i pretvoriti se u ribu – i to je bolje nego biti bog bez srca”.

Kralj tada otvori oči i pogledom zagrli goropadnu kraljicu. Kose su joj vijorile i psikale kao morske zmije. Bjeločnice, poludjele školjke, sedefno su kolutale. Gledala ga je, spremna ne biti to što jest, biti što nije.

“Tko kaže da u kralja nema samilosti za njegov puk? A što si ti”?  

           

             

            Da, zbilja, a što si ti?

             

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga pripovijedaka-bajki 7. (još neobjavljeno)

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Vesna Krmpotić - još neobjavljeno