Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud
  Odabrao: Davor Suhan           09.11.2008.         1420 pogleda
A što si ti?!

Kraljica Tara sjedila je na rubu čamca, u sredini oceana. Njezin muž, kralj, ležao je u dnu čamca zatvorenih očiju. Vesla su sama veslala, jedro se samo od sebe napinjalo vjetrom. Sunce je sjalo istodobno s istoka, zapada i s tjemena neba.

            Kraljica je njihala bosim stopalom nad površinom vode. Kralj, ne gledajući taj ljupki prizor, reče:

            “Oprez, draga! More je vrhom puno riba koje se bore da isplivaju, ali struje su jake i odnose ih. More je jedan jedinstveni jauk i krik tih bespomoćnih i bjesomučnih stvorova. Pazi da ne umočiš u more svoju lijepu nogu, jer ćeš ju okužiti”.

            “Već je kasno”, reče Tara. “Moja je desna noga već u moru”.

            “Da nisam kralj, sad bih tražio pomoć kralja”, spokojno će kralj, i dalje ne gledajući. “Tvoja će desna noga odsada misliti i koračati drukčije od cijeloga tvojeg ostaloga tijela”.

            “Zanimljivo”, reče kraljica. “Kralju, nisam mogla ne pružiti svoju nogu u to more. Želim saznati kako se more osjeća. Kako ribe pate. Kako crvi vrište. Želim pomoći, makar samo time što ću dijelom biti kao oni. Oh, kad bi ti samo znao...”

            I Tara stade roniti suzu za suzom. Između dvije suze tiho bi zajecala.

            “Oh, kad bi ti samo znao taj nemušti bol. Čemu sve to, čemu taj ocean, čemu svi ti okovani stvorovi, kad njihov vapaj za pomoć ne donosi pomoć”?

            Kralj je šutio. More se u odgovor pjenilo. Tara se naglo okrenu, i njezin se samilosni smiješak prometnu u trpki izraz ljutnje. 

            “Objasni mi kakav je to spokoj u kojemu jesi? Kakvo je to mirovanje, tako nalik na ravnodušnost”?

“Ovo sad govori tvoja desna noga”, šalio se kralj.

“Objasni mi kako je moguće da u kralja nema samilosti za svoj puk”? podignu glas kraljica. “Ako mi ne odgovoriš, skočit ću u more i pretvoriti se u ribu – i to je bolje nego biti bog bez srca”.

Kralj tada otvori oči i pogledom zagrli goropadnu kraljicu. Kose su joj vijorile i psikale kao morske zmije. Bjeločnice, poludjele školjke, sedefno su kolutale. Gledala ga je, spremna ne biti to što jest, biti što nije.

“Tko kaže da u kralja nema samilosti za njegov puk? A što si ti”?  

           

             

            Da, zbilja, a što si ti?

             

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga pripovijedaka-bajki 7. (još neobjavljeno)

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Vesna Krmpotić - još neobjavljeno



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.