ZAGREB
- Preko noći svi smo shvatili da nema obećane zemlje. Nakon što je
jedna od tri sestre iz Moskve otplutala u New York i vratila se, Kazalište Virovitica
na 31. danima satire predstavilo je novu rusku dramu “Igranje žrtve” braće Presnjakov.
Irena Lukšić odlično je prevela taj uistinu zahtjevan, mudar, a opet scenski
vrlo podatan tekst. Takvi su i njihovi životi. Redateljski predstava je mišljena vrlo zahtjevno. Snježana Banović Dolezil nije se upuštala u zgušnjavanje obilja teksta i nastojala je izvući maksimum iz ansambla koji je suočen s obiljem misli i rečenica koje se izgovaraju izravno u publiku. Konzervativna publika, naviknuta na radnju, povremeno je teško podnosila duge monologe i opetovanja situacija, a glumcima je to također bila nezahvalna prepreka koju su svladavali s promjenjivim rezultatom.
Goran Koši je u glavnoj ulozi izabrao put smirenog junaka koji za policiju na uviđajima i rekonstrukcijama zločina glumi žrtvu. Svoju je ulogu ispunjavao s lakoćom, a povremeno je to graničilo s nezainteresiranošću koju je bilo teško odijeliti od njega i njegove uloge. Zacijelo je to i bio cilj redateljice i dramaturga Darka Lukića, no otpor materijala – želja tijela da se akcijom probije u prvi plan – povremeno je bila jača od nacrta, tlocrta predstave, pa je sve završilo polovičnim rješenjem.
Draško Zidar, Mijo Pavelko, Blanka Bart, Igor Golub, Antun Vrbenski, Snježana
Slavić i Vlasta Golub u povremenim su minijaturama duhovitošću zauzdali jezovitost
komada Presnjakovih.