Sinoć je u Virovitici održan završni koncert ovogodišnjega Festivala radosne kulture. Na orguljama virovitičke crkve Svetog Roka nastupio je jedan od najboljih europskih orguljaša i osvajač sedam „Porina“ za klasičnu glazbu Mo. Pavao Mašić.
Stari znanac virovitičke glazbene publike, koji je ove godine već nastupio na FRCI u sklopu koncerta Oratorijskoga zbora „CantoresSancti Marci“, za svoj je solistički koncert pripremio je program sastavljen isključivo od skladbi Johanna Sebastiana Bacha. U središtu programa nalazio se ciklus „Umijeće fuge“, vrlo rijetko izvođen i tehnički vrlo zahtjevan. Bila je to doista rijetka prilika da se to glasovito Bachovo djelo čuje izvedeno na virovitičkim orguljama, koje su već postale afirmirani koncertni instrument.
Koncert je započeo spektakularnom i svima dobro poznatom Toccatom i fugom u d-molu, BWV 565, koja je u Mašićevoj izvedbi zazvučala moćno i autoritativno, uz raskoš neobičnih zvučnih boja osobito u završnome dijelu fuge. Nakon toga izvedena su četiri Contrapuctusa iz „Umijeća fuge“, svaki na svoj način jedinstven i složen, uz osobito začudni i nježni Contrapunctus 5, te nevjerojatno poletni i svijetli Contrapunctus 6, u kojem se zagrebački orguljaš iskazao vrhunskim fraziranjem i gotovo nadljudskom kontrolom složene glazbene potke.
Kao intermezzo skladbama iz „Umjetnosti fuge“, orguljaš je izveo dva kratka preludija na koral Nunkomm, der Heiden Heiland, BWV 659 i BWV 661. Prvi je, složen gotovo homofono, uz poetičnu i mističnu provedbu, te predivno razrješenje na kraju, izveden tamnim bojama flauta, a drugi je ponudio svu raskoš svijetlih i reskih registara virovitičkih orgulja.
U povratku sladbama iz „Umijeća fuge“, čuli smo najprije Canon allaottava, začudnu polifoniju isključivo u najvišim registrima, koja je u sjećanje dozvala složene strukture ptičjega pjeva, a nakon toga izveden je Canon perAugmentationeminContrario Motu, nevjerojatno složen i tehnički zahtjevan, u kojemu je još jednom do izražaja došla spektakularna orguljaška tehnika maestra Mašića.
Za kraj koncerta, ostavljena je grandiozna Passacaglia i fuga u c-molu, BWV 582, kao još jedna prigoda da se čuje doista široki dijapazon zvučnih boja fantastičnih Riegerovih orgulja, sve do klimaksa fuge, koji je publici ponudio gromoglasni tutti.
Cijela je izvedba ispraćena dugotrajnim pljeskom mnogobrojne publike, koja je doista uživala u jedinstvenom glazbenom događaju, koncertu koji će se dugo pamtiti i prepričavati u krugovima pravih poklonika klasične glazbe.
Preostaje nam samo poželjeti da nas maestro Mašić još poneki put počasti svojim koncertom, za koji će, nadamo se, biti prilike u godinama koje nadolaze, jer Festival radosne kulture ide dalje, obogaćujući virovitičku kulturnu scenu krajem ljeta i početkom jeseni. Poželimo organizatorima još mnogo uspješnih izdanja, te mnoštvo vrhunskih koncerata poput sinoćnjega.
