Ime Mirka Danijela Bogdanića u Hrvatskoj je malo poznato. Jedan je u seriji hrvatskih zaboravljenih velikana koji su djelovali izvan hrvatskih granica i postigli istaknute rezultate te ih dijelimo i s onim narodima i državama gdje su postigli svoje najveće uspjehe. Tako Mirka Danijela Bogdanića dijelimo s Mađarima i Austrijancima, glavnim silama Austrijske monarhije, u kojoj je sastavni dio, kao nasljedna kraljevina, činila i Hrvatska. Mađari govore o njemu kao ''pravom Mađaru'' hrvatskoga roda i u njih je poznat kao Imre Daniel Bogdanich. Bio je jedan od najznačajnijih mađarskih astronoma i matematičara u 18. st., a to za ono vrijeme znači da je bio poznat i u cijeloj Europi. Kako piše u nadgrobnom epitafu, poznavala ga je i Seina i Themsa. Mađari ga nisu zaboravili pa su mu 1972. g. podignuli u Budimpešti spomen-stup na kojem stoji natpis: ''In memoriam Emerici Danielis Bogdanich inclytae Croatiae nati eruditissimque mathematici et astronomi Hungariae facti 1762.-1802''.
Austrijanci su našeg Mirka Danijela, u duhu njemačkog jezika, poznavali kao Emricha Daniela Bogdanicsa. Austrijski car Franjo I. potpisao je rješenje kojim je 1798. g. imenovan astronomom koji će svojim stručnim astronomskim i matematičkim znanjem određivati zemljopisne koordinate pojedinih gradova i time pomoći kartografu Lipszkom u izradi točne opće zemljopisne karte Mađarske. U glavnom gradu monarhije, Beču, Mirko Danijel je studirao astronomiju, u Beču je pokušao tiskati prve narodne novine na hrvatskom jeziku i u Beču je uspio tiskati prvi svezak svjetske povijesti na hrvatskom jeziku Dogođaji svieta, 1792. godine.
U rodnoj Virovitici Mirko Danijel Bogdanić dobio je svoju ulicu, a amatersko Astronomsko astronautičko društvo, koje je u Virovitici djelovalo od 1975. do 1990. godine, nosilo je njegovo ime. Rad Astronomske udruge Mirko Danijel Bogdanić obnovljen je 11. travnja 2007.
Mirko Danijel Bogdanić rođen je u Virovitici, 5. studenog 1762. godine. Virovitica je u Bogdanićevo doba bila među najvećim gradovima kontinentalne Hrvatske. Zagreb je u to vrijeme imao manje stanovnika, a u Hrvatskoj i Slavoniji više stanovnika imali su jedino Varaždin i Koprivnica.
Odrastao je i školovao se u vrijeme burnih previranja za vrijeme vladavine carice Marije Terezije i cara Josipa II. Od 1782. do 1785. Mirko Danijel je studirao fiziku, matematiku i astronomiju na budimskom te peštanskom sveučilištu i pohađao budimsku zvjezdarnicu. Nakon obranjene disertacije 1785. g. Bogdanić je primljen na Kraljevsku akademiju u Velikom Varadinu, u kojoj je, u dobi od 23 godine, predavao grčki jezik i matematiku. Uz grčki i latinski Bogdanić je znao hrvatski, mađarski, njemački i francuski jezik te se koristio talijanskim i engleskim jezikom.
Ne prihvativši germanizaciju, niti mađarizaciju, nego radeći na stvaranju književnog jezika za sve Hrvate te na prosvjećivanju hrvatskog naroda, tražio je 1791. dozvolu za izdavanje narodnih novina na hrvatskom jeziku za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, koju je i dobio u veljači 1792. godine. Da je uspio pokrenuti hrvatske novine kakve je zamislio, a čiji je program bio vrlo sličan kasnijem Gajevom, bio bi on, a ne Ljudevit Gaj, više desetljeća ranije začetnik hrvatskoga narodnog preporoda. No, kako nije mogao prihvatiti nametnutu cenzuru odustao je od izdavanja novina.
Godinu dana nakon tiskanja prvog sveska svjetske povijesti na hrvatskom jeziku, koju nije nastavio, Bogdanić se definitivno vratio matematici i astronomiji. Odlučio se ponovo na studij i to astronomije u Beču.
Od 1796. djelovao je kao drugi te prvi asistent na budimskoj zvjezdarnici, a 1798. g. je izabran za astronoma koji će vršiti precizna motrenja za određivanje zemljopisnih koordinata kako bi kartograf Janos Lipszky mogao izraditi točnu zemljopisnu kartu Mađarske (Mappa Generalis Regni Hungariae). Njegova motrenja ocijenjena su izvrsnima, posebice zemljopisnih širina.
