Županijski sudovi u Koprivnici i Virovitici pod upravu Bjelovaru
Sudeći prema najnovijem Vladinom prijedlogu, bjelovarsko pravosuđe napokon može odahnuti. Ali ono koprivničko i virovitičko nije te sreće. Naime, u potpunoj medijskoj tišini Vlada je na ovotjednoj sjednici prihvatila prijedlog Zakona o područjima i sjedištima sudova, kojim je nastavljena racionalizacija mreže sudova u Hrvatskoj.
Neokrznuti
U novoj mreži, u kojoj će ostati samo 13 županijskih i sedam trgovačkih sudova, ostaju i oba bjelovarska suda. Predloženo je da se bjelovarskom Županijskom sudu pripoje sudovi iz Koprivnice i Virovitice, što čak i nije veliko iznenađenje, jer je nekada i bio takav ustroj. No s Trgovačkim sudom situacija je bila drugačija, što nam je potvrdio i župan Miroslav Čačija.
- Prvotni prijedlog je bio da se sjedište bjelovarskog Trgovačkog suda premjesti u Varaždin, no, na našu sreću, od toga se odustalo, jer su u Vladi i ministarstvu prihvatili činjenice - kaže Čačija dodajući da je Trgovački sud u Bjelovaru jedan od najažurnijih u Hrvatskoj.
Za tu odluku u Vladi ruku je dignuo i ministar turizma Damir Bajs, koji također ne krije zadovoljstvo činjenicom da bjelovarsko sudstvo ostaje neokrznuto. - Ovo je bitna i dalekosežna odluka za našu županiju. Prema njoj sudska vlast prelazi županijske granice. Osim toga ovo je očekivana odluka jer Bjelovar je sudsko sjedište s dugogodišnjom tradicijom - ističe Damir Bajs.
Moraju dati doprinos
Virovitički dužnosnici ne kriju pak da će biti u gubitku kada ostanu bez suda.
- Ali naš grad vjerojatno mora dati doprinos racionalizaciji u pravosuđu. No, to ne znači da se u Virovitici neće graditi "palača pravde" za Općinski sud, koja će stajati oko sedam milijuna kuna - izjavio je župan Tomislav Tolušić.
Predsjednik Županijskog suda u Virovitici Darko Domšić kaže da sud sa sedmero sudaca i 22 zaposlenika u Virovitici godišnje obradi prilično drugostupanjskih predmeta - oko 300 kaznenih i 1300 parničnih predmeta - te oko 30 prvostupanjskih presuda. U Koprivnici nije bio za komentar o ukidanju Županijskog suda dostupan njegov predsjednik Ivan Deković. I u tom gradu gradit će se "palače pravde".
Racionalizacija najkasnije do 2019., zaposleni ostaju
Građani Koprivnice, Virovitice, ali i manjih mjesta tek nagađaju kakav će biti budući ustroj sudstva u regiji i hoće li za svaku sitnicu morati putovati u Bjelovar. Iz Đurđevca i Križevaca morat će se putovati 30 kilometara, a iz okolice Orahovice 140 kilometara. Doznajemo, međutim, da spajanje županijskih sudova neće donijeti veće promjene kod donošenja drugostupanjskih presuda. Problema će biti kod rasprava i donošenja prvostupanjskih presuda za teška kaznena djela. Racionalizacija će se provesti najkasnije do 2019. godine, do kada bi sudovi trebali prestati s radom. Sudovi u Virovitici i Koprivnici bit će u istom prostoru i s istim zaposlenicima koji su bili u ispostavi bjelovarskog.
Ako uzmemo u obzir da je Jopa među prvima koje bi trebalo uhapsiti i procesuirati, onda je jasno da Jopu ne bili uho za pravosuđe.
Da je po Jopi on bi da je i policija i pravosuđe što dalje od njega, najbolje u Zanzibaru.
Pravosuđe se financira iz taksi i pristojbi.
Međutim sporost naših sudova, a koja je sporost rezultat što se ni u sudstvu kao ni drugdje u državnoj upravi i firmama u većinskom vlasništvu države, ne zapošljava po stručnoj sposobnosti, već po političkoj podobnosti.
Naravno da nestručne i nesposobne sutkinje i sudci mjesecima i godinama rješavaju predmet spora, gomilaju predmete, a troškovi postupka se ne obračunavaju po dužini njegovog trajanja, već vrijednosti spora.
Prema tome sutkinje i sudci se ponašaju kao ljenčuge i neradnici, ČAST IZNIMKAMA, jer primaju plaću koju ne zarađuju. Plaću za koju se brinu porezni obveznici.
Plaću, koju bi si bržim i ažurnijim radom, osigurali sami sudci i sutkinje, ali zbog stručnih i moralnih deficita to nisu u stanju i mogućnosti činiti.
Zato postupci traju predugo, a plaće im idu kao da su nešto radili. Jedino odvjetnici zadovoljno trljaju ruke, jer što duže traje postupak i što je više ročišta i rasprava njima ide više love, jer zahvaljujući lupeškoj sprezi zakonodavca i odvjetničke komore odvjetnici gule kožu strankama u postupku i svoje honorare ne naplaćuju prema vrijednosti spora, već broju rasprava i pismena koje napišu.
Lijenost i nesposobnost sudaca i gramzivost odvjetnika plaćaju njihove žrtve, oni koji moraju tražiti pomoć suda i pri tome su prepušteni na milost i namilost struci bez morala i poštenja, u kojoj su sudci zaštićeniji od ličkih medvjeda, a odvjetnici nezasitni kao pijavice.
NARAVNO ČAST IZNIMKAMA KOJIH IMA I MEĐU SUDCIMA I MEĐU ODVJETNICIMA.
Pa sad ide na EU taj dio o pravosuđu i što će biti veliko je pitanje. Ako to europa proguta onda pitanje je što se u toj europi radi ili će pak oni nas primiti tek formalno i držati nas na distanci kao i ove primjerke eu demokracije s naše istočne strane i crnoga mora.
Sporovi se dugo vode zbog jugo samopuravnog sistema koji i dalje živi i kraljuje (jer drukčije se ne zna raditi) a ne toliko zbog ljudi jer suci nisu nikad samostalni nego nezaštićeni itd.
Mislim da su nesposobni rjeđe prisutne, više su to oni koji moraju čuvati svoje mjesto i zato djelovati birokratski.
A i društvo je prebolesno i sve se šalje na sudove koji nisu u stanju sve to preraditi.
Čini mi se da je sada najnovije da suci moraju biti podobni u smislu da se klanjaju poslodavcima a ne više radnicima kao što je bilo u vrijeme Sudova udruženog rad. Sve je to nesreća jer sudovi se moraju klanjati zakonima koje primjenjuju i nikom više. Sretna će se zemlja zvat koja štiti svoje suce!
A da bi idvejtnik zaradio plaću suca mora dnevno brati po više od tisuću kuna jer više od pola daje državi.