jump
Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na:
Ženska mreža: u bolnicama hitno osigurati pobačaj na zahtjev žena
Milanović jamči da se braniteljima neće oduzimati prava
Ljekarnici: bezreceptni lijekovi trebaju se prodavati samo u ljekarnama
HNS predstavio akciju Građanski odgoj za odrasle
Sabor u petak o Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu
Djeci prvih razreda podijeljene bojanke „Sigurno na putu do škole“
U srijedu sjednica Gradskog vijeća.
  FlashNews:


Zakašnjelo pismo profesoru

Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal       Ispiši   Preporuči
Blog urednika   |   04.07.2008.   | 1479 pogleda
Zakašnjelo pismo profesoru

Ova se rubrika zove Blog urednika i za nju već davno nisam ništa napisao. Ne zato što nije bilo ideje i tema već je ima obilje dnevnih događanja s kojih moram izvještavati pa onda ostane vrlo malo vremena za urednički blog.  Nije običaj ovdje prenositi tuđe misli i stavove, ali forma je takva da ju može činiti široka lepeza, pa za one posjetitelje koji ne čitaju komentare ispod tekstova donosim misli forumaša pod nadimkom Miha.

Reagirajući na vijest o osnivanju nekakvog zmajskog društva,  pod naslovom «Zakašnjelo pismo profesoru» Miha piše:

Lijepo je imati profesora književnosti pohranjenog u svojoj memoriji, zajedno s mirisom gimnazijskih hodnika. Lijepo je imati takve uspomene, tople su i nježne, ta i potiču iz vremena prvih nježnosti i bezbrižnosti. I naravno kako te uspomene ne može nagrditi kad profesor književnosti izabere konzervativnu stranku, za svoj politički angažman, onu koja policiju aktivira sprečavajući građane u dolasku na trg glavnog grada. Čovjek bi mislio kako profesor književnosti može biti samo lijevo, i u nekoj liberali, no, tko uopće očekuje od profesora književnosti dobar politički izbor. I tko mu može zamjeriti? No sad mi taj neki čudan čovjek, koji po imenu i izgledu liči na mog profesora muti uspomene. Jer onaj gimnazijski profesor književnosti ne može biti u društvu nekakvih zmajeva, promicatelja kulture, kad su članovi Jopo, Kožnjak, Kiro...

S njima razgovara o Pupačiću, Matošu? Recitiraju Tina? To nije istina, i moj profesor književnosti nije na čelu takve družbe, s takvim članstvom. Molio bih da se ogradi moj profesor od ovog čudnog čovjeka, koji mi dira u uspomene koje ne žele biti prevara.

Što drugo reći nego: Bravo Miha. Potpisujem tvoje riječi, od prve do zadnje. I kao urednik ovakvo bi razmišljanje plasirao visoko na vrh novinske stranice. Jer koliko je profesora, napose profesora književnosti kojima smo vjerovali i koji su nas navukli na lijepo i dobro da bi kasnije učinilo nešto sasvim suprotno njihovom nauku.


Komentari
Za korisnike Facebooka


Za korisnike foruma
Korisničko ime:
Lozinka:
    Registriraj se

11.7.2008. 12:43:23
Lynx

"S njima razgovara o Pupačiću, Matošu? Recitiraju Tina? To nije istina, i moj profesor književnosti nije na čelu takve družbe, s takvim članstvom. Molio bih da se ogradi moj profesor od ovog čudnog čovjeka, koji mi dira u uspomene koje ne žele biti prevara."
Miha

Bravo Miha, teško je bolje sročiti i uokviriti bit stvari nego si sam napisao. Uistinu mi je žao što je sve kod nas nakrivo postavljeno. Za članove ove družbe kod nas, taj strani čovjek u čijoj sjeni je tvoj bivši profesor samo je paravan, jer teško mi je pomisliti uopće da su nabrojani preko noći doživjeli prosvjetljenje i osjetili poziv da žive kulturu i bore se da očuvaju naše kulturno nasljeđe, a kamoli vjerovati u to!
Političari su baš silni, pačaju se svuda i svagdje se ponašaju kao da su baš oni jedini koji nešto mogu komentirati, objasniti, koji nešto znaju... Ustvari oni sve znaju! Čovjek se s pravom pita, čemu sve škole i nauk? Treba se uvaliti u politiku i hladovina do mirovine. Svi te gledaju kao svetu kravu, u prisutnosti tvoje veličine šapuću i drhte očekujući tvoju pohvalu ili pokudu! Malo se vozikaš okolo, presječeš koju vrpcu tu i tamo, neke i više puta, što ovisi od potrebe. Naučiš par fraza da si upotpuniš fond rječi jer ipak ne želiš ispast bedast... I tako, nije lako bit politik, velik je to napor, ali ima za čovjeka koji se tim bavi opojan utjecaj, pruža veći užitak nego bilo koji drugi stimulans - možeš kinjiti bilo koga, pa i bivšeg nekog gospodina profesora: " He,he! Nek se sjeti sad kako je on mene ono u školi! Eto mu sad! JA SAM VEĆI ZMAJ OD TEBE!"
Eh, a što je još veći od njega? Dobro se sjećam kako se zvala klupa u kojoj su takvi sjedili.
Ali što ćemo, mi pišemo o fikciji, šta bi kad bi, a stvarnost je opisana gore... Nekako si mislim da je stari dobri profesor koji je mnogima pomogao napraviti temelje na kojima su se poslije izgradile navike čitanja poezije, odlaska u kazalište, odlaska na koncerte, redovne posjete knjižnici i drugo, mislim nekako da je otišao i nema ga više...
Zlobni bi rekli - prodao se, ali ne i ja. Prije bih rekao - izgubio se...



Vijesti

 

 

Servisi

Virovitica.net