Vlada RH: Sav potreban novac za liječenje djece bit će osiguran iz proračuna
HND traži kažnjavanje osobe koja je vrijeđala i napala novinara Index.hr
Dan antifašističke borbe - sjećanje na osnutak Sisačkog partizanskog odreda
Predsjednika Sabora Jandroković čestitao Dana antifašističke borbe
Plenković čestitao Dan antifašističke borbe
Izaslanstvo Grada Virovitice položilo vijenac na Partizanskom groblju.
Udruga antifašista obilježila Dan antifašističke borbe.

Zakašnjelo pismo profesoru

Blog urednika   |   04.07.2008.   | 2089 pogleda
Zakašnjelo pismo profesoru

Ova se rubrika zove Blog urednika i za nju već davno nisam ništa napisao. Ne zato što nije bilo ideje i tema već je ima obilje dnevnih događanja s kojih moram izvještavati pa onda ostane vrlo malo vremena za urednički blog.  Nije običaj ovdje prenositi tuđe misli i stavove, ali forma je takva da ju može činiti široka lepeza, pa za one posjetitelje koji ne čitaju komentare ispod tekstova donosim misli forumaša pod nadimkom Miha.

Reagirajući na vijest o osnivanju nekakvog zmajskog društva,  pod naslovom «Zakašnjelo pismo profesoru» Miha piše:

Lijepo je imati profesora književnosti pohranjenog u svojoj memoriji, zajedno s mirisom gimnazijskih hodnika. Lijepo je imati takve uspomene, tople su i nježne, ta i potiču iz vremena prvih nježnosti i bezbrižnosti. I naravno kako te uspomene ne može nagrditi kad profesor književnosti izabere konzervativnu stranku, za svoj politički angažman, onu koja policiju aktivira sprečavajući građane u dolasku na trg glavnog grada. Čovjek bi mislio kako profesor književnosti može biti samo lijevo, i u nekoj liberali, no, tko uopće očekuje od profesora književnosti dobar politički izbor. I tko mu može zamjeriti? No sad mi taj neki čudan čovjek, koji po imenu i izgledu liči na mog profesora muti uspomene. Jer onaj gimnazijski profesor književnosti ne može biti u društvu nekakvih zmajeva, promicatelja kulture, kad su članovi Jopo, Kožnjak, Kiro...

S njima razgovara o Pupačiću, Matošu? Recitiraju Tina? To nije istina, i moj profesor književnosti nije na čelu takve družbe, s takvim članstvom. Molio bih da se ogradi moj profesor od ovog čudnog čovjeka, koji mi dira u uspomene koje ne žele biti prevara.

Što drugo reći nego: Bravo Miha. Potpisujem tvoje riječi, od prve do zadnje. I kao urednik ovakvo bi razmišljanje plasirao visoko na vrh novinske stranice. Jer koliko je profesora, napose profesora književnosti kojima smo vjerovali i koji su nas navukli na lijepo i dobro da bi kasnije učinilo nešto sasvim suprotno njihovom nauku.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Lynx
11.7.2008. 12:43
"S njima razgovara o Pupačiću, Matošu? Recitiraju Tina? To nije istina, i moj profesor književnosti nije na čelu takve družbe, s takvim članstvom. Molio bih da se ogradi moj profesor od ovog čudnog čovjeka, koji mi dira u uspomene koje ne žele biti prevara."
Miha

Bravo Miha, teško je bolje sročiti i uokviriti bit stvari nego si sam napisao. Uistinu mi je žao što je sve kod nas nakrivo postavljeno. Za članove ove družbe kod nas, taj strani čovjek u čijoj sjeni je tvoj bivši profesor samo je paravan, jer teško mi je pomisliti uopće da su nabrojani preko noći doživjeli prosvjetljenje i osjetili poziv da žive kulturu i bore se da očuvaju naše kulturno nasljeđe, a kamoli vjerovati u to!
Političari su baš silni, pačaju se svuda i svagdje se ponašaju kao da su baš oni jedini koji nešto mogu komentirati, objasniti, koji nešto znaju... Ustvari oni sve znaju! Čovjek se s pravom pita, čemu sve škole i nauk? Treba se uvaliti u politiku i hladovina do mirovine. Svi te gledaju kao svetu kravu, u prisutnosti tvoje veličine šapuću i drhte očekujući tvoju pohvalu ili pokudu! Malo se vozikaš okolo, presječeš koju vrpcu tu i tamo, neke i više puta, što ovisi od potrebe. Naučiš par fraza da si upotpuniš fond rječi jer ipak ne želiš ispast bedast... I tako, nije lako bit politik, velik je to napor, ali ima za čovjeka koji se tim bavi opojan utjecaj, pruža veći užitak nego bilo koji drugi stimulans - možeš kinjiti bilo koga, pa i bivšeg nekog gospodina profesora: " He,he! Nek se sjeti sad kako je on mene ono u školi! Eto mu sad! JA SAM VEĆI ZMAJ OD TEBE!"
Eh, a što je još veći od njega? Dobro se sjećam kako se zvala klupa u kojoj su takvi sjedili.
Ali što ćemo, mi pišemo o fikciji, šta bi kad bi, a stvarnost je opisana gore... Nekako si mislim da je stari dobri profesor koji je mnogima pomogao napraviti temelje na kojima su se poslije izgradile navike čitanja poezije, odlaska u kazalište, odlaska na koncerte, redovne posjete knjižnici i drugo, mislim nekako da je otišao i nema ga više...
Zlobni bi rekli - prodao se, ali ne i ja. Prije bih rekao - izgubio se...


Još iz kategorije Blog urednika



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: