Oprosti na prisnom obraćanju, ali to bi bio običaj među – Židovima. Nije uobičajeno da se tebi kao poznatoj osobi obraćam zamalo anoniman, ali se nadam da će ti biti važnije što netko govori, nego tko govori. Ispričavam se zbog brojanja krvnih zrnaca ali samo se, istina nerado, spuštam na tvoju razinu.

Stvarno smo mi čudni ljudi, mi u Hrvatskoj pa i u Virovitici: prvi komentari onih s kojima sam kontaktirao bili su – znali smo to, to se moglo očekivati! Pitam sugovornike kada su to znali: neki kažu - prije godinu dana! Pa, pitam: Zašto o tome niste govorili? Još ste u međuvremenu dali glas za njegovu stranku, pa i za njega!»

U utorak, zadnji dan u lipnju o. g. bila je akcija u Osijeku KUPUJMO HRVATSKO! Uz jaku reklamu, naglašeno najavljena, s akcentom na patriotski osjećaj potrošača i njihovu svijest da kupovanjem HRVATSKOG čuvaju radna mjesta. Za laike dosta!?

Zaključen je ciklus lokalnih izbora, počinje utrka za fotelju na Pantovčaku. Kao i prije pet godina, očekuju se nominacije povećeg broja kanididata, od onih krajnje ozbiljnih do raznih ekshibicionista i anonimnih spadala. Dojučerašnja glasina da će u utrku i Ivo Sanader sve je uvjerljivija, a pritom je znakovito da se više i ne spominje kresanje predsjedničkih ovlasti kakvima se "prijetilo" uoči posljednje godine Mesićevog drugog mandata. Usput bi na dnevni red moglo doći i pitanje može li se Hrvatska vratiti nekom polupredsjedničkom modelu, kakav je bio u Tuđmanovo doba. Recimo, ako se Sanader zaista kandidira, pobijedi i zacementira si još pet sigurnih godina u samom vrhu državne vlasti.

Gospodin Ivica Kirin, zvani popularno Kiro, naš Kiro, komentirao je moju uvodnu rečenicu: «Da vas pozdravim gradonačelniče, vi vjerojatno čitate moje kolumne na Gazdekovu portalu, a ja opet vaš blog. Vjerojatno imamo jedan drugome što za reći!» «Da, čitam, koliko stignem i mogu vam reći da je dobro da imamo nekoga tko, kao umirovljenik-novinar hladno i s distance komentira ovo što se u Virovitici događa. Treba nam korektiv jer smo mi u aktivnostima, žurimo, nemamo ni vremena puno se osvrtati unatrag. Vrijeme nas melje…!»

Hrvoje Appelt, bivši novinar Jutarnjeg lista i Globusa, zaslužan je za otkrivanje nekih od najvećih korupcijskih afera u povijesti neovisne Hrvatske. Njegov govor na jučerašnjoj sjednici Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupciji posvećenoj korupciji u medijima, u kojem je imenom i prezimenom prozvao najveće hrvatske novinske izdavače, glavne urednike Jutarnjeg lista i Globusa, ali i ministre te premijera Ivu Sanadera, u ogromnoj većini medija prošao je gotovo nezabilježen.

Danas sam u Lidl došao s gajbom praznih pivskih boca. Gajba je zelene boje, od Daruvarske pivovare, boce su od Staročeškog piva, ali, na moju nesreću, dvije boce imale su izdajničku etiketu Daruvarskog piva. Hladnim tonom radnik na prijemu ambalaže izvijestio me je da te dvije boce neće primiti i izvadio ih iz gajbe.

Bila jedna planina od sedam uspona, a kao isklesana. “Kamo se uspinješ? I dokle ćeš“? pitala je dolina. “U nebesa, do nebesa”, odgovarala je planina. “Sve drugo mi je dosadno”. I planina se penjala i penjala. Sedmerostruko, a kao isklesano. Onda je jedan čovjek stao pod planinu, pogledao uvis, i kazao: “Reci mi, što vidiš, planino, kad gledaš s vrha”?

Ne bi se štel mešati, rekel bi naš Zagorec. A ja bih primijetio. Premda manje-više svi znamo u kakovom smo stanju, mislim nezavidnom-kriznom, teško je ne uočiti javni istup crkve ovih dana, njene ocjene stanja, ali i prijedloge o izlazu iz stanja, pa konstatirati da ipak «nekaj ozbiljno ne štima».

Neku večer sasvim slučajno, nakon TV Dnevnika, ostao mi je TV uključen na kanalu gdje se prikazuje «Farma», tip emisije koji ne gledam još iz vremena života u Beču, gdje sam pratio slične emisije iz Njemačke i Austrije. Tada sam ih odgledao nekoliko i čudom se čudio visokim kvotama koje te emisije postižu, a zavidno niskoj razini poruka i pouka koje je moguće izvući iz zavirivanja u privatnost ljudi okupljenih na jednom mjestu, u uvjetima koji su posloženi da bi sve bilo zanimljivo i zabavno. Sjećam se austrijske emisije gdje su oni koji su ispadali i odlazili iz emisije dočekivani u špaliru mladih koji su ih dočekivali ovacijama, vrištali od oduševljenja, tražili autograme…Do tada posve anonimni ljudi preko noći su postajali zvijezde domaće, austrijske scene iako nikako nisam mogao dokučiti koje su to natprosječne kvalitete koje te nove «zvijezde» imaju.

Na FB opet plamte rasprave kruga oko Luje Bauera. Pero Kvesić naumio je spaliti svoju knjigu «Uvod u Peru K.» u znak protesta kako se odnosimo prema knjizi. Poručujem mu: «Dragi Pero, ne budali, spaliti «Uvod u Peru K.» znači spaliti svoj NAJBOLJI ZNAK: Čak i knjige ubojice ne bi trebalo spaljivati. Neka na zatvorenim odjelima biblioteka umni ljudi, studenti, čitaju i gadosti koje također nalazimo u nekim knjigama. Poruka je to ex-knjižara, slučajno iz naroda knjige, naroda kojem su spaljivali i knjige. Piši, piši, nakon Uvoda npr. «Što još ima za reći Pero K.?»

I danas sudjelovao u FB raspravi o studentskim i radničkim protestima, i nailazim na one koji u svemu vide «buru u kahlici vode» i pesimistički zaključuju da ostajemo u močvari. Dio studenata vraća se u klupe, navodno u Splitu, jedino se drže nepokolebljivo studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, mada i tu je već očita podjela na one «nepopustljive» i one koji kažu dosta je bilo prosvjeda. Navodno su i profesori FF okrenuli prosvjednicima -studentima leđa, a ministar Primorac osniva povjerenstvo koje treba ispitati motive prosvjeda i ponuditi model studiranja u kojem će se školarina vezati za uspjeh, uz razvijen sustav stipendija i drugih pomoći talentiranim a siromašnim studentima.