Možda ćemo za desetak godina na početku godine trebati isplanirati svaki dan u sljedećih 12 mjeseci, unijeti to u globalno superračunalo i uskladiti s prihodima kojima ćemo smjeti raspolagati.

Ekologija je dugo vremena bila tema na margini politike sve dok jednoga dana netko nije pustio vijest da pitka voda postaje strateški resurs čija cijena kubika raste proporcionalno broju zagađenih izvora u svijetu, što je dobra vijest za poslovnog čovjeka, ali loša za čovječanstvo koje bi uskoro moglo postati žedno.

Bit će zanimljivo vidjeti da li je ministar Jovanović, zajedno sa stručnim službama drugih tijela, u stanju mijenjati relacije koje su sve manje nogometne, koje nisu ni, prije svega, pravopisne već ogledalo društva koje tapka na mjestu ne samo u ekonomiji i politici, već u svim sferama djelovanja!

Skinula sam se s facea. Deaktivirala sam face na tjedan dana. Dosta mi je toga! Dosadilo mi. Ne osjećam se kao ja. Postala sam ovisnica. Provjeravam face ujutro i uvečer. To mi nije zdravo. Želim tjedan dana živjeti normalno. Ne toliko izloženo...

Bio je petak, kasno popodne, rana jesen, sjećam se kao danas. Sunce je zalazilo uz pomoć ružičastih šlepera-oblaka. Ivana mi je napravila sjajnu frizuru, krenula sam po prijateljicu iz djetinjstva u njezin ured, a cilj nam je te večeri bio Cro a porter. Sve je bilo nekako baš lijepo i fino i sve na svom mjestu

Ofenziva će, kako će vrijeme odmicati, biti sve žešća, brutalnija. Ali, uvjeren sam da će i ova završiti kao i onih sedam prije više od šest desetljeća: pobjedom antifašizma nad ostacima fašizma, pobjedom civilizacije nad inkvizicijom. Mrak je dugo trajao, vrijeme je za svijetlo, za bolju budućnost svih ne samo „odabranih“.

Ateista, što je potpisnik ovoga teksta, ne bi trebalo zanimati kojega svećenika crkva kažnjava, a kojega nagrađuje. No kada je riječ o tako očitoj nepravdi u stvarima koje se crkve tiču ništa više nego i svih nas, i ateist treba reći svoju riječ. Nema, dakle, tog crkvenog zakona koji može prihvatljivo objasniti kažnjavanje don Ivana Grubišića, i istodobnu prešutnu zaštitu fra Vjekoslava Lasića, koji iz godine u godinu održava mise za ustaškoga poglavnika Antu Pavelića.

Svjetski investitori glasuju najprije odlukom vjeruju li u hrvatske državne obveznice, a onda, ako vjeruju - koju premiju rizika za to žele. U prijevodu, koliku kamatnu stopu traže.

Udaljenost između Wroclawa i Krakowa je 232 kilometara. Nije to neka velika razdaljina, no ako želite negdje usput stati i ponešto vidjeti ta razdaljina postaje respektabilna. Pošto je naš M. imao prijatelje gotovo u svakom mjestu u koje smo namjerili ići ili se kretali okolicom tog mjesta pružila nam se mogućnost da prenoćimo u Sosnowiecu, predgrađu Katowica. Pošto je Sosnowiec točno negdje na pola puta između Wroclawa i Krakowa to je bila idealna prilika da se odmorimo i upoznamo i taj dio Poljske.

Vi odlučujete – posljednje su riječi kojima završavaju referendumske video poruke naših visokih državnih dužnosnika. Glas im je odlučan, stav siguran, izraz lica ozbiljan; ali u očima im se vidi strah. Ipak je ovo demokracija i narod bi na kraju mogao upropastit sav dugogodišnji trud koji je uložen u jednoj teškoj diplomatskoj borbi za europsku Hrvatsku. Razlog je opravdan, jer, samo nekoliko dana prije odluke, jedno pitanje i dalje ostaje visjeti u zraku: hoće li ulaskom u Europsku uniju Hrvatska izgubiti svoju slobodu, suverenitet, samostalnost, neovisnost… i sve one političke atribute koji pobliže opisuju naše neotuđivo pravo na vlastito samoupravljanje?

„Imati smolu„ znači pisati ovaj tekst u Općoj bolnici u Virovitici, nenadano; prije desetak dana ni u bunilu nisam pomišljao na tako nešto mada moje kronične bolesti ne tajim: discus hernia, i nakon operacije; diabetes, visoki tlak, depressio… Držim da su one posljedica više razloga a najvećma kompliciranoga života u vrijeme svojevrsnog egzila u Austriji. Sve je pod kontrolom, ništa nije pod kontrolom, znam samoironično reći. Tako se i događalo da je nada u „bolji život“ pokrivala i sasvim vidljive loše znakove zdravlja a kulminiriralo je ovih tjedana u zastoju srčanog ritma što je završilo na intenzivnoj njezi. No, kada pacijent dođe u dobre ruke onda nije sve izgubljeno, a tome je i zaslužna ekipa dr. Željka Popovića kome se ovom prilikom posebno zahvaljujem, kao i drugom medicinskom personalu koje me vratilo među žive. A to znači trpjeti me i na ovim stranicama još neko vrijeme.

Nošen zapanjujućim virom stvorenim tek jednim lijenim zamahom Akvarbudinog crnog jezika, drevni spis koji je trebao vječno odolijevati svim nevoljama i biti netaknut zubom vremena, potonuo je u dubine progutan ognjem pakla, a u istovremeno zapanjenom i bijesnom Egzufrileju zapali se još jači oganj ljutnje. Širom je otvorio svoja široka usta izdahnuvši od zaprepaštenja hladnu maglu, vrtlozi unutar njegovih očiju gotovo stanu, kao da je iz njega isisana sva životna snaga, a duboke bore na njegovom kamenom licu na tren se napnu učinivši njegovu tvrdu kožu puno glatkijom. No, ubrzo mu je ledeni dah bio izbrisan vrelinom njegove srdžbe i u magli se raspline kao da da je nikada nije niti bilo, umireni vrtlozi oživiše i pokrenuvši se stvore vatru koja mu je sukljala iz očiju, a duboka bora iznad njegova nosa sablasno se namršti najavljujući nemilost i okrutnu strogoću.