Sindikati su nerazumni. Ponašaju se iracionalno. Sindikalni zahtjev za referendumom nema veze s radnim pravom. Javnost je dezinformirana o svrsi potpisa za referendum. Cijela sindikalna borba dobiva politički predznak... To je samo dio ocjena koje se ovih dana mogu čuti iz Vlade, ali i od dijela dužnosnika Hrvatske udruge poslodavaca. Sve se te tvrdnje mogu prihvatiti, ali istodobno se mogu razumjeti i opravdati sindikati. U zemlji u kojoj se mnogo pojedinaca i institucija ponaša ekonomski iracionalno, tom se trendu nerazumno razumno pridružuju svi. Nerazumnost postaje obrazac ponašanja i uvjet kratkoročnog opstanka. Izmjene Zakona o radu kojima se nastoji ublažiti krutost kolektivnih ugovora mogle bi danas imati ulogu koju je 1988. imalo uvođenje PDV-a. Kolektivna svijest u Hrvatskoj spremna je dugo trpjeti svakakvo političko i ekonomsko nasilje, što je nerazumno. Ali onda se u jednom trenutku sva ta frustracija skupi i projicira u zapravo ne toliko presudnu Vladinu odluku

Umirovljenički dom u zagrebačkom naselju Vrbik jučer je organizirao plesnjak u svom vrtu. Lake note i hrpa ružičastih balona bili su dovoljni da se pripadnici treće dobi dobro zabave bez obzira na visoku temperaturu i krizu u zemlji. Dojam su im možda mogle pokvariti sive i oronule zgrade koje okružuju dom, male mirovine i vozilo Hitne pomoći koje je bilo u blizini (zlu ne trebalo) - znakovi koji upućuju na to koliko im je godina i gdje žive, no sudeći prema broju veselih plesača - ništa im nije moglo pokvariti doživljaj. Mislim da je to sjajno. Dirljivo i zapravo poticajno. Ovoj zemlji nedostaju dobre vijesti i pozitivne misli.

Kaže mi jedan dobar znanac zašto ne pišem više o sebi i svom svjetonazoru, čitatelji tako malo znaju o meni kao osobi, kruže kojekakve glasine, valjalo bi ih demantirati. Osim toga, piše se koješta, lijepe uz mene etikete, posebno na jednom drugom portalu na kojem sam PISAO pod pseudonimom odnosno nickom.

Kažu ljudi, od starine do danas, da zelena boja odmara, mnogi od nas kažu da istinsko smirenje nalaze u prirodi. Još u Zagrebu, kasnije u Beču volio sam obilaziti šume i rijeke, nekada na Sljemenu, nekada na dva izletišta iznad Beča , Kahlnebergu i Leopoldsbergu. I s jednog i druga dva mjesta pucao je pogled na gradove, Zagreb i Beč, a stjecajem okolnosti, danas su mi to samo lijepe uspomene. I stoga me je obradovala, ali i pomalo rastužila vijest da se u subotu, 5. lipnja ove godine priprema izlet Hrvatske stranke pravne države na Bilogoru, povodom svjetskog dana očuvanja okoliša. Naime, nije baš sigurno da ću zdravstveno biti u mogućnosti pridružiti se grupi izletnika no, bar na ovaj način želim pomoći da ovaj izlet, pod vodstvom. Siniše Prpića, magistra šumarstva, uspije.

ZAŠTO je baš Josip Đakić morao Nenadu Staziću reći da se "smije i izgleda k'o kreten"? Zašto to nije mogao učiniti neki drugi saborski zastupnik HDZ-a? Ne znamo koji, bilo koji. Samo ne Đakić. I je li baš moralo dopasti Vladimiru Šeksu da brani Stazića od uvrede da se "smije i izgleda k'o kreten"? Pa ipak, bolje on nego Luka Bebić. Da se barba Luka oglasio s govornice, to bi tek bila smijurija.

Mi smo se sreli davno, samo to vi niste primijetili. Prodavao sam knjige u Beču pa i Vašu razvikanu «Uho, grlo, nož» i već onda sam se pitao kakva je to vrsta literature koju pišete i što je i tko je autorica koja tako pretenciozno secira hrvatsko društvo. Nije mi dugo trebalo da tu literaturu nazovem «psovačkom literaturom» i da je kao takvu primam, kao knjižar, s oprezom. Čitatelji, koji su izričito tražili «Uho, grlo, nož» su knjigu dobili, ali je nikome nisam preporučivao.,Kamo takva vrsta literature vodi, uvjerio sam se mnogo godina kasnije vidjevši Vas u emisiji Magazin TV Nova, kako, manikirajući nokte, u vrijeme vojne intervencije izraelske vojske u pojasu Gaze, izgovarate sada već antologijske rečenice vezano za Anu Frank i njen Dnevnik.

U jeku provedbe mjera gospodarskog oporavka kojima se na brzinu pokušava sanirati petnaest godina javnog rasipništva, Vlada očekivano siječe najprije tamo gdje su koristi u odnosu na troškove najmanje. Tako se odlukom ministra Kalmete od jučer privremeno, a prema svemu sudeći trajno, ukida promet na tri nerentabilne željezničke linije. Jedna je Sirač - Pčelić koja je išla preko Daruvara i jedina povezivala taj grad sa Zagrebom. Druga je Pleternica - Našice preko zabačenih brdskih sela za koja vjerojatno nisu čuli ni u HSS-u, a treća je Ličko Dugo Polje - Knin. Željeznica je trom i skup javni servis koji će država privatizirati, a onome tko je preuzme sigurno neće trebati nekakve pruge “po šumama i gorama” koje prolaze kroz sela u kojima jedva da još ima života.

Velikim škarama Ivo Sanader prerezao je 2006. crveni natpis ‘Trošak gospodarstvu’ otvarajući tako službeno projekt Hitrorez koji je trebao ukinuti od 20 do 40 posto suvišnih i besmislenih propisa, pojednostaviti oko 40 posto propisa, značajno smanjiti korupciju te vrlo važno- stvoriti sustavno rješenje za efikasno donošenje novih propisa.

Za vrijeme stanke na 5. konvenciji hrvatskih izvoznika pridružio sam se grupi sudionika. Prvi je upravo objašnjavao da je nakon sedam putovanja u Moskvu konačno potpisao ugovor za izvoz svojih proizvoda i prva dva šlepera već su otišla u Rusiju. Drugi je imao priču o tome da je preuzeo kupce dviju propalih, njemu donedavno žestoko konkurentnih talijanskih tvornica. A treći je objašnjavao da mu je iskorištenost kapaciteta 50 posto, dok je na upit potencijalnih inozemnih kupaca odgovorio kako mu je iskorištenost strojeva stopostotna. Ne želi im reći pravu istinu: ne može dobiti kredit za proizvodnju pod povoljnim kamatnim stopama. Četvrti se izvoznik upravo opraštao jer je morao na put - odlazio je na turneju u tri zemlje u regiji...

Ima u povijesti uvijek događanja koja nas podsjećaju na aktualna, ona oko nas. Evo, slušajući vijesti ovih tjedana, slušajući Radio Viroviticu te nastupe gradonačelnika Kirina, gledajući komentare i slušajući pojedine sugrađane, pada mi na pamet slika o POTJEMKONOVIM SELIMA. Mi bismo tu istinitu povijesnu priču mogli prevesti sintagmom – IZVANA GLADAC, IZNUTRA JADAC.

Konačno jedna prava, vremenu primjerena i ako bude dovoljno pameti, odlična razvojna ideja, koja je proizašla iz poduzetništva. I ne samo ideja, nego koncept odnosno prototip elektromobil-električni automobil. Ovaj proizvod koji je bio i na Ženevskom salonu predstavljen kao prototip novog, mogućeg Hrvatskog proizvoda predstavlja, ne samo uspjeh po sebi, nego i priliku za pravi test, za sve one, koji su po svojim funkcijama zaduženi ili na bilo kakav drugi način uključeni u razvoj poduzetništva u RH. Tu prije svega mislim na Vladu RH, odnosno njeno resorno Ministarstvo gospodarstva , ali i mnoge druge. A zašto test? Pa zato jer je to prava prilika, da konkretnim mjerama, sredstvima i svekolikom aktivnošću pokažemo KAKO SE TREBA i ono najvažnije, KAKO SE MOŽE USPJEŠNO RAZVITI PROIZVODNJA. I to ne bilo kakva, nego ona koja je utemeljena na VIZIJI i INOVACIJAMA, a potom, nadam se i biti realizirana na KONCEPTU ZAJEDNIČKOG PROIZVODA. Kada ovo pišem, pomalo sam i uzbuđen zanosom IDEJE, ali i prisjećanjem na vlastito iskustvo u osmišljavanju koncepcije RAZVOJA ZAJEDNIČKOG PROIZVODA na inovativnoj osnovi još davne 1988 godine.

Član predsjedništva HSS-a Ivan Kolar uhićen je jučer zbog sumnje da je nezakonitim radnjama oštetio općinu Molve za nekoliko milijuna kuna. Naime, Kolar je navodno muljao zajedno s bjelovarskom građevinskom tvrtkom Jata koja je gradila društveni dom u Molvama, pa su čini se neki radovi dvaput naplaćeni. Uzrujao se Kolar, tvrdi da nije ništa kriv i jedva čeka da se skine ljaga s njegovog imena. Znam da ga to sada nimalo ne tješi, ali taj HSS-ovac bi zapravo trebao biti ponosan.