Žao mi je što ovu kolumnu neće, najvjerojatnije pročitati oni kojih se najviše tiče – nezaposleni! Oni su u velikoj većini u nemogućnosti plaćati pristup internetu, jer naknade za nezaposlene postaju sve manje i manje, jedva da pokrivaju nečiji, u stara dobra vremena, džeparac. No, nadam se da će ovu kolumnu pročitati oni koji mogu i da će poruke iz nje stići, posredno, do onih koji zbog nemogućnosti naći stalan posao pali su u depresiju ili pate na drugi način.

“Imaju li ti ljudi uopće mozak?” – često znamo reći prosuđujući neke određene uzorke iz skupine Homo sapiensa čije postupke smatramo štetnim, neprimjerenim, neodgovornim, nerazumnim… Ovo retoričko pitanje postavljamo, naravno, na temelju zdrave logike koja proizlazi iz našeg elementarnog znanja o funkciji zdravog ljudskog mozga. Za nekoga tko nam izgleda potpuno normalan, razborit, pametan… to nećemo nikada niti pomisliti. Jesmo li u pravu?

Kada su Hrvati početkom sedmoga stoljeća (poslije Krista) naselili Podravinu, današnju Viroviticu su utemeljili na ruševinama nekadašnje rimske naseobine. Poput imena ostalih mjesta nije niti ime Virovitice bilo jasno napisano. U pisanim izvorima nalazimo sljedeća imena: Wereucha, Weroucha, Werewche, Vöröcze, Werewitiz, Werylicha, Vervzha itd. Prema dokazanim povijesnim činjenicama na jeziku srednjovjekovnih hrvatskih starosjedilaca našega grada izgovaralo se Verevče.

Kada čujete da su se neke tračare našle na kavi vi već strahujete da su pričale o vama. Ma, kakva kava?! Samo neka su dvije vama poznate osobe stale šaptati nešto, samo jedan pogled prema vama i već vam je zakuhalo u utrobi. Sada će o vašemu "prljavom vešu" ljudi znati više nego što sami znate. Ali vas odjednom preplavljuje jedan novi osjećaj koji teško priznajete. Je li to nelagoda zbog sramote ili olakšanje što konačno više ne morate skrivati stvari? U svakom slučaju ovo imajte na umu - čak i oni koji vas ogovaraju prolaze kroz slično pročišćenje.

Tko gleda kud ide i samo preda se, taj ovih dana nije ništa kod nas vidio. Ali se zato svima koji žive u oblacima otkrio prekrasan pogled na veliki aeromiting. Nema baš zrakoplova, ali se pušta mnogo probnih šarolikih balona koji vedrim bojama nukaju gledateljstvo na užitak: ali nema općenarodnog veselja. A nema ga zato što su nam rekli da će jedan avion ipak sletjeti, a kad sleti, morat ćemo svatko od nas popiti piće na svoj račun. Pa nam je to mam prisjelo.

Zagreb - Beograd u jednom komadu. Zanimljivosti malo, osim jednog našeg nesretnog putnika koji je zagubio putovnicu i bio prisiljen ostati u Hrvatskoj. Proputovali smo Srbijom i krenuli prema srpsko - bugarskoj granici. Okolica Pirota i Dimitrovgrada osebujna je zbog svog geografskog položaja u gorju (40% planinskog dijela, 30% brdski i ravničarski dio). Prvog čega sam se prisjetio kada sam prolazio Pirotom bila je pirotska paprika koja je nezaobilazni dio srbijanske kuhinje (osobno probao).

Na kraju tjedna koji ni ovoga puta količinom vijesti o nasilju nije iznevjerio očekivanja mnogih novinskih i televizijskih urednika, skrećemo ipak na jedan sasvim suprotan kolosijek, ravno ususret jednoj drugoj istini koje se posebno prisjećamo svake godine na dan 30. siječnja. Toga je dana umro Mahatma Gandhi.

Ako je do sada 10 posto državnih plaćanja bilo namijenjeno korumpiranim državnim naručiteljima, eto najlakšeg načina da se u proračunu za 2012. uštedi od četiri do pet milijardi kuna.

Nekoliko puta prošlih godina sjedeći u dvorištu kuće, sa svojim macama, iz mojih sjećanja i sanjarenja prenule su me dvije osobe – bile su ljubazne, pitale ono što pita susjed, kolega s posla, svaka normalno znatiželjna osoba. Jafica, moja maca-miljenica uvijek navijesti da li tko dolazi jer ima bolji sluh od mene, i ako joj se društvo dopada, uz goste je, ako ne, nastavlja sa svojim uobičajenim aktivnostima.

Josip Đakić nazvao je prijedlog izmjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa, demagoškim trikom, rekavši da će odsada sredstvima upravljati politički podobni.Od svih HDZ-ovaca našao se o tome govoriti upravo onaj koji dolazi iz županije poznate po tome da ne možeš ni ulice čistiti ako nisi politički podoban.

Vrlo malo znamo kako je izgledala Virovitica u kasnijim stoljećima srednjega vijeka. Vjerojatno je čitav grad bio opkoljen izgrađenim zemljanim i drvenim utvrdama, slično ostalim većim naseljima toga vremena. Nakon provale Mongola oko grada su iskopane zemljane grabe u koje se napuštala voda iz potoka Verevče. Središte naselja činio je kaštel s vojnom posadom, kojom je zapovijedao gradski kaštelan. Negdje u središtu grada nalazila se jedna od prvih virovitičkim crkava, sv. Kuzme i Damjana, a unutar gradskih bedema postojala su čak dva redovnička samostana. Franjevce u Viroviticu dovodi kraljica Marija oko 1250., a dominikance nešto kasnije dovodi kraljica Elizabeta. Franjevci će kasnije podići novi samostan s crkvom sv. Marije (na istom mjestu gdje je danas crva sv. Roka).

Još dvadeset dugih godina tiho i neprimjetno se provuklo pored snažne i odlučne Silvije, a ona je sačuvala dobrotu koja ju je činila posebno i voljenom od poštenih ljudi, odbacivši kobnu i opasnu naivnost što ju je nekoć davno gotovo učinila jadnicom posrnulom pred nepravdama svijeta. Sve potresne prepirke koje su bez poštede uništavale njenu smirenost i nekoć svježe rane na srcu stvorene užarenom iglom Klaudijinog otrovnog jezika, ostavila je u dubokoj i gustoj magli koju je stvorilo iscjeljujuće vrijeme.