Stiže globalna recesija s dvostrukim dnom? Baš nas briga!
Prije tjedan dana u 'Ekonomalijama' sam iznio tezu da poduzetnici u Hrvatskoj ovog ljeta čekaju 'nešto'. Pokazuje se da to nešto stiže - iz inozemstva. Nažalost, nisu investicije. Veliki su izgledi da stiže nova recesija, odnosno globalna recesija s dvostrukim dnom. Premda poznati investitor Warren Buffett umiruje kako ne prijeti novi recesijski udar, mnogo je uvjerljiviji profesor Nouriel Roubini kad u Financial Timesu tvrdi da 'rastu izgledi za dvostruko dno'.Kao i prije četiri godine, ponovno su se financijska tržišta zatresla u kolovozu. Igranje demokrata i republikanaca oko limita američkog zaduživanja pokazalo se eksplozivnim. Nakon smanjenja kreditnog rejtinga SAD-u financijska su se tržišta počela urušavati. A iracionalni bijeg ulagača u švicarski franak i njegovo nezaustavljivo jačanje prema dolaru i euru (i kuni) upućuju na to da se potres može koji dan umiriti. Ali vrlo će se vjerojatno kretanja na financijskim tržištima pretočiti u realnu ekonomiju.
Opet neozbiljno o opasnosti Teško je kritičaru aktualne hrvatske Vlade priznati, ali čini se da je ministrica financija Martina Dalić, kad je već morala, obavila novu tranšu inozaduživanja prije ovih dramatičnih globalnih eskalacija. Kad iskusni financijski analitičar globalne financijske potrese nazove 'užasom', onda se čini da je vrag odnio šalu.Kad je prije četiri godine počeo slom tržišta nekretnina u SAD-u, ljuljanje bankarskog sustava i globalni pad BDP-a, Ivo Sanader i Ivan Šuker tvrdili su da nema šanse da se svjetska recesija prelije u Hrvatsku. Današnja premijerka Jadranka Kosor odabrala je upravo ovo vrijeme za godišnji odmor, pa će biti zanimljivo hoće li i ona, zaokupljena izborima, uvjeravati javnost da nam ne prijeti nikakva opasnost. Zanimljivo, neki oporbeni ekonomisti (Jurčić, Kovačević) neoprezno si dopuštaju izjave da je hrvatski izvoz ionako slab pa se eventualni pad svjetske potražnje u Hrvatskoj neće osjetiti.Krajnje je vrijeme da se svi akteri na političkoj i ekonomskoj sceni uozbilje. Istina je da se Hrvatska nije odlijepila od recesije, ali banalizirati stvari dosjetkom da ako nije izašla iz jedne recesije zemlja ne može upasti u novu - nedopustivo je. Dokazani prognozer modernih ekonomskih kriza Roubini domaćim zafrkantima poručuje kako se nova recesija ne može izbjeći, ali je zadatak da se izbjegne - dugotrajna depresija.Kroničar se želi uvjeriti kako u ovom trenutku u Hrvatskoj, u Vladi i HNB-u, ima nekoga tko razrađuje, zlu ne trebalo, kako bi se scenarij globalnog sloma mogao odraziti u Hrvatskoj i koje bi bile mjere za kontrolu štete. Ako se sve svodi na uobičajeno ponašanje premijerke Kosor da ide gasiti vatru gdje se pojavi politička opasnost (kao u slučaju korisnika kredita u švicarskim francima), onda ima razloga za uznemirenost.
Otpornost na drugi udar Svjetska kretanja posljednjih dana navode vlade i poslovne bankare da se intenzivno druže. Ali ne na taktičkoj razini oko švicaraca i prijetnji uvođenjem poreza. Opasnosti su sistemske i mnogo dublje. Za prvi udar recesije hrvatski financijski sustav bio je spreman. Tako se i tvrdilo u prijašnjim analizama HNB-a. Što bi se moglo događati naiđe li drugi udar - čini se da nije objavljeno. Neka bude puhanje na hladno, ali Hrvatskoj treba negdje postaviti rješenja, pa ako se dogodi nekontrolirana kataklizma, da se zna gdje je natpis 'razbij staklo u slučaju nužde'. A ne da se onda gube dani u paničnom smišljanju što učiniti.Sasvim se zaboravilo kako je prije tri godine izbila nervoza među štedišama pa je Vlada odlučila da će povećati iznos štednje za koju će jamčiti. Ako bi se ponovno pojavila slična nervoza - bi li ponavljanje kako država jamči uloge bilo dovoljno? Ili je percepcija zdravlja državnih financija u međuvremenu postala negativnija?Nacionalna sigurnost traži da se u ovim svjetski turbulentnim vremenima sastave upute kako se osigurati da se izbjegne nestašica strateške robe, da se osiguraju financijski tokovi (dobro, nelikvidnost i neplaćanja relativizirali su očekivanja) i izbjegnu nekontrolirani neredi pogođenih skupina građana.Takav pristup možda djeluje paranoično. Ali kako se financijski slomovi ubrzavaju, a neravnoteže produbljuju, prije ili poslije promišljanje izvanrednog ekonomskog stanja u svijetu zatrebat će i Hrvatskoj. Bit će nezgodno ako se ispostavi da se mora 'razbiti staklo', a vodiča za slučaj nužde ne bude unutra.
Ali zato zna da bih trebala ostati na vlasti kako nebi završila u remetincu kod svog pravog vođe.
Dugo se već pitam kakav smo mi to narod da biramo ove koji nas lažu i pljačkaju, zar smo stvarno ovce ili nam treba psihijatar,(a trebat će ako ih ponovo izaberemo). Već je kasno da progledamo ali nije prekasno zato narode pamet u glavu.
Uz TU MAGLU IDE I OVA MAGLA.
VLADINO PRODAVANJE MAGLE
`Nikakva Kosoričina magija ne može uvjeriti građane da žive bolje`
Nikakvi spinovi premijerke Kosor i njezine vlade, u narodu poznatiji i kao `prodavanje magle`, ne mogu uvjeriti građane da je Hrvatska izašla iz krize kad sve gospodarske nedaće osjete na svojoj koži, upozoravaju politički analitičari komentirajući stvaranje iluzije o idealnoj situaciji u državi i društvu. Ipak, vjeruju da će hrvatsko biračko tijelo prve nedjelje prosinca sve to znati i prepoznati
`Nekad se u komunizmu čitalo između redova, a danas se čita između naslova. Uvjeren sam da je ljudima sve to prilično jasno i da nisu naučili mjeriti svoje (ne)zadovoljstvo po naslovima u novinama ili osmjesima političara na vlasti, nego po svojim realnim životnim uvjetima, izgledima za bolju budućnost, posao, sigurnost obitelji i djece`, smatra Ivan Grdešić.
Po njemu, `spinovi u predizborno vrijeme nešto su na što su građani već naviknuli`. Dodaje da će `nastavak priča oko nekih simboličnih uspjeha` u režiji premijerke Kosor i vlade kojoj je na čelu samo stvoriti kontraučinak jer je `ljudima sve mučnije čitati takve vijesti`.
Takvo razmišljanje dijeli i Ivo Banac podsjećajući da `nema nijednog trenutka da nismo u kampanji`. `Ono što mogu preporučiti, a nije nikakav placebo, jest da građani budu kritični i otvorenih očiju prosuđuju razne argumente koji se podastiru na tržištu argumenata jer svaki argument nema, niti može imati jednaku vrijednost`, zaključuje Ivo Banac.