Spolna sporenja Josipa Đakića

Nije Josip Đakić žena! Nije pa nije... - do besvijesti nas »Josip Đakić, zastupan po: Tonći Ravlić, odvjetnik« uvjerava u svoju spolnu osviještenost. I taj se banalni refren koji ne kaže ništa osim da Josip Đakić nije žena, nije pa nije, polako pretvara u hit ljeta 2011. Zarazan je - ne Josip Đakić, da se razumijemo, nego refren - i kad jednom uđe u uho, ne da se istjerati iz Eustahijeve trube. Pa onaj tko ga jednom čuje dolazi u napast da neprestano tambura taj trip-hop. I da to da Đakić Josip nije žena, nije pa nije, ponavlja do kraja teksta, do kraja svijeta...  

Ali valja se othrvati napasti i onoga tko eventualno dvoji oko toga da Josip Đakić nije žena, nije pa nije, uputiti na adresu gdje se može uvjeriti da je sve baš onako kao što se pjeva. I da Josip Đakić nije že... jezik pregrizao onaj tko još jednom zapjeva! 

No, dakle... Portal Oko je uslišao »zahtjev za objavom ispravka objavljene informacije« što ga potpisuje »Josip Đakić, zastupan po: Tonći Ravlić, odvjetnik« iz kojega je razvidno da takopotpisani najozbiljnije vjeruje da je u tekstu Aleksandra Stankovića, objavljenom na istome portalu još prije mjesec dana pod naslovom »Josip Đakić je žena!«, plasirana takva netočna informacija. Spolne stvari u spornom tekstu, međutim, stoje drugačije. Stanković ni na jednome mjestu ne tvrdi da je Josip Đakić žena, nego - baš naprotiv - u više navrata najozbiljnije upozorava da je predsjednik HVIDR-e muškarac. I da se kao takav ne smije ponašati kao žena po imenu Jadranka Kosor pa umjesto dotične podizati tužbu protiv Stankovića zato što je ovaj u emisiji »Nedjeljom u dva« kazao da je premijerka »stvorila 500 tisuća branitelja«. 

Gomilu riječi je Stanković utrošio hrabreći Đakića da bude ono što jest: »Ti si veliki i lijepi Josip Đakić i pametni i saborski si zastupnik... Ti si odgajan kao dečko. Tebi stoje top i puška, čemu sad ovo zaluđivanje s Jadrankom?... Jadranka Kosor je žena, a ti si muško... Budi ono što jesi. Budi muško i pusti Jacu na miru...« I sve tako, jasno da ne može biti jasnije. I uz neskriveno čuđenje zbog čega se tako velik, lijep i pametan dečko upinje ponašati kao da je velika, lijepa i pametna premijerka. 

Na sve to »Josip Đakić, zastupan po: Tonći Ravlić, odvjetnik« odgovara kao uvrijeđena strina - dobro, hajde: uvrijeđeni stric - i srdi se na ono što Stanković nije ni napisao. Pa onda u tom bjesomučnom iskanju spolne zadovoljštine samoga sebe pretvara u majku, ženu i paćenicu, izmišljajući da su u Stankovićevu tekstu »objavljene informacije da je g. Josip Đakić žena (na više mjesta) odnosno da je majka, što, kao što je općepoznato, nije istina«. 

Dogodi se pritom Josipu Đakiću i neobjašnjiv otklon ne samo od svojega spola, nego i od vlastitoga lika i djela. I sada isti taj Đakić - koji je prije svega mjesec dana Vesni Pusić usred Sabora onako muški skresao da »ne možemo svi biti isti u domovini Hrvatskoj i ne možemo svi imati ista prava« - potpisuje fiškalsku frazu kako on, eto, »nije nejednak u odnosu na druge, jer je u RH svakome zajamčena jednakost pred zakonom, a koja temeljna sloboda je propisana Ustavom RH«. 

Eto do kakvih zastranjenja čovjeka dovede nepotrebno i ničim izazvano samodokazivanje da je Đakić, a ne Đakićka. Toliko te identitetske frustracije znaju zbuniti ljude da se Đakić ne treba čuditi ako konfuzan netko za njim podvikne: »Uf, kakva Đapićka!«

Kolumna Trafika Predraga Lucića, Novi list