Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Oslobođenje od slobode


  Aktualnosti           Boris Pavelić/Novi list           07.06.2018.         936 pogleda
Oslobođenje od slobode

Previše je, eto, različitih redakcija, a uvijek isti problem – moja maloumna vjera da se u novinarstvu ne bavimo zaštitom privatnih ili kolektivnih emocija, već istinom i kritikom« – ta rečenica novinara i pisca Borisa Dežulovića neka ostane baština ovih vremena u kojima nestaje novinarstvo vrijedno spomena.

Povod je sumoran, ali, nažalost, ne i neočekivan:  sarajevski dnevnik Oslobođenje, novine 1992. proglašene najboljima na svijetu zbog istinoljubivosti i profesionalizma kojima su prkosile granatama i smrti, prošlog su tjedna odbile objaviti Dežulovićevu kolumnu kojom se narugao Bakiru Izetbegoviću, najutjecajnijem bošnjačkom političaru u BiH, jer je turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana na nedavnome Erdoganovom predizbornom skupu u Sarajevu proglasio  – Božjim izaslanikom.

Tekst dakle nije objavljen, ali je zato – posve u skladu s Dežulovićevom profesionalnom nepopustljivošću – 1. lipnja u Oslobođenju objavljena njegova oproštajna kolumna pod naslovom »Nema više zajebancije«.

Tek da podsjetimo, Boris Dežulović za Oslobođenje je pisao duže od sedam godina, i jedan je od rijetkih koji su iz ratnog Sarajeva i Bosne i Hercegovine izvještavali s naročitim senzibilitetom za patnje tamošnjih ljudi, sukreirajući u Feral Tribuneu rijedak glas razuma koji je upozoravao kakva kataklizma nepravde i političkog tavorenja prijeti susjednoj državi, bude li usvojen Daytonski sporazum.

U oproštajnoj kolumni piše kako mu je tekst o Izetbegoviću i Erdoganu odbijen jer da »vrijeđa vjerske osjećaje«. »I hajde što vrijeđa vjerske osjećaje, nekako bi mi to redakcija i halalila, nego ih još vrijeđa za ramazana«, piše od redakcije cenzurirani, a od čitatelja omiljeni autor.

Pa dodaje kako je »zapravo nevažno što je riječ o vjerskim osjećjima«, jer moglo je biti tko zna što drugo: onomad su ga cenzurirali jer je vrijeđao osjećaje Centralnog komiteta Saveza komunista, drugi put osjećaje branitelja Domovinskog rata, pa »osjećaje ustaških gnjida«, pa Miroslava Kutle, pa Milorada Dodika…

Povodi se mijenjaju, cenzura međutim ostaje – ako je autor dosljedan. Ova jadna i bijedna, za novinarstvo simbolički razorna epizoda – da Dežulovića izbacuju iz sarajevskog Oslobođenja – nije tek konačno samooslobođenje od slobode u nekad slavnim bosanskim novinama, nego i najbolji simptom vremena u kojem živimo.

Vremena koje je najbolje i neponovljivo opisao Dežulovićev brat blizanac Predrag Lucić, anticipirajući prije točno deset godina današnjicu u kojoj »svjetlost dogorijeva feralska«:  »Cvjetat će zemlja, more i zrak/Poslovni tornjevi, voćnjaci/Svijetao bit će i taj tvoj mrak/Kad u njem zabljesnu očnjaci«.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: