HSS od Vlade traži prosvjednu notu Crnoj Gori zbog spomenika Puniši Račiću
Na jesen glasovanje o ustavnim sucima i istražnom povjerenstvu za Agrokor
Most predlaže nove amandmane na Ovršni zakon, zastupnici negoduju
Branka Ramljak imenovana državnom tajnicom u MZO
Bauk: SDP ustrajan - bez dogovora o istražnom povjerenstvu nema glasanja o ustavnim sucima
Agroexpo 2017 održat će se 16. rujna u Virovitici
Odobreni projekti za sufinanciranje sportskih programa

Nova tragedija srednje Europe

Aktualnosti   |   Boris Pavelić/Novi list   |   18.04.2017.   | 243 pogleda
Nova tragedija srednje Europe

Nikad nije kasno ispraviti povijesni propust i protjerati komunista Tita, ili udariti po »liberalima« poput civilnih udruga i neprofitnih medija koji pripovijedaju o prioritetu ljudskih prava, brane pravo LGBT zajednice na ljudsko dostojanstvo, organiziraju posebne tečajeve za izbjeglice i truju mladež analizirajući feminizam, Rawlsa, Marxa ili politički islam. Istovremeno, u središtu Jasenovca nesmetano stoji ustaški pozdrav »Za dom spremni«, a na desničarskim mitinzima, isto tako nesmetano, viju se zastave s prvim bijelim poljem na šahovnici koje prilično podsjećaju na zastavu koju su koristili ustaše kada su vladali Hrvatskom od 1941. do 1945. godine. – Zvuči autentično? Ali, eto, slučajno nije: premda zvuči kao pronicljiv opis današnje Hrvatske, citirani je odlomak pohrvaćeni – da nedajbože ne pomislite kako govorimo istim jezikom! – i ovdašnjim prilikama prilagođeni opis sadašnje Mađarske, koji je u posljednjem broju »Novosti« ponudio Nenad Dimitrijević, profesor ustavnog prava na odsjeku politologije Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU) u Budimpešti, koje mađarska vlada upravo nastoji protjerati iz zemlje.

Dimitrijevićev opis doslovno glasi ovako: »Nikad nije kasno ispraviti istorijski propust i proterati komunistu Lukacsa, ili udariti po 'liberalima' poput CEU-a, koji pričaju o primatu ljudskih prava, brane pravo LGBT populacije na ljudsko dostojanstvo, organizuju posebne kurseve za izbeglice te truju omladinu analizirajući feminizam, Rawlsa, Marxa ili politički islam. Istovremeno, u centru Budimpešte neproblematično stoji bista admirala Miklosa Hortija, a na desničarskim mitinzima se isto tako neproblematično viju crveno-bele zastave koje prilično podsećaju na onu koju je koristila Partija strelastih krstova, koja je vladala Mađarskom 1944. i 1945. godine.«

Povod za razgovor s Nenadom Dimitrijevićem »Novosti« su, sasvim opravdano, pronašle u zakonu kojim je vlada u Budimpešti 4. travnja praktički onemogućila rad Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU) u Budimpešti. CEU svakako jest vrhunska znanstvena institucija: u osam je područja među dvjesto najboljih svjetskih sveučilišta, te je 39. sveučilište rangirano na listi mlađih od pedeset godina, s više od 1.400 studenata iz 130 zemalja svijeta. No CEU je mnogo više od izvrsne znanstvene ustanove: od svojega osnutka 1991., on je neprijeporan simbol slobode, liberalizma, ljudskih prava, otvorenosti i tolerancije – svega onoga, dakle, što prezire današnja mađarska vlast; vlast, avaj, toliko slična hrvatskoj.

CEU je 1991. osnovao filantrop George Soros, slijedeći – zajedno s drugim antitotalitarnim opozicionarima i disidentima – viziju »otvorenog društva« koju je, u svojemu znamenitome djelu »Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji«, ocrtao Sorosev intelektualni učitelj Karl Raimund Popper, jedan od najuglednijih filozofa dvadesetog stoljeća. Utemeljitelje CEU-a, stoji na službenoj stranici sveučilišta, vodila je vizija stvaranja »jedinstvene institucije koja će osposobljavati buduće naraštaje znanstvenika, profesionalaca, političara i civilnih aktivista kako bi pridonijeli izgradnji otvorenih i demokratskih društava ljudskih prava i vladavine prava«. Također, željeli su »stvoriti zapadnjački modeliranu, a opet prepoznatljivo srednjoeuropsku instituciju koja će promicati regionalnu suradnju i obrazovati novi sloj regionalnih lidera, kako bi se olakšala demokratska tranzicija u regiji«. Bila je to ambiciozna, upravo grandiozna vizija: na ruševinama diktature, iz razvalina komunizmom uništenih društava srednje Europe stvoriti znanstvenu ustanovu koja će otjelotvoriti viziju najvećih prošlostoljetnih intelektualnih i političkih umova srednje Europe: Kundere, Milozsa, Havela, Walese, Michnika... CEU je trebao okončati ono što je Milan Kundera, u znamenitom eseju iz prve polovine osamdesetih, nazvao »tragedijom srednje Europe«: zaborav kojim je Zapad iz vlastitoga kulturnog korpusa isključio istok Europe, bez vlastite krivnje skriven i odbačen iza Željezne zavjese.

I – uspjeli su. Četvrt stoljeća Srednjeeuropsko sveučilište (CEU) utjecajan je, simbolički snažan rasadnik znanosti i slobodarske misli u ovome dijelu svijeta. Za Hrvate naročito: u posljednjih petnaestak godina, više od tri stotine ovdašnjih studenata učilo je ondje; mnoga važna hrvatska intelektualna imena s ponosom navode reference predavača na budimpeštanskom CEU-u. U drugoj polovini devedesetih, kada je Tuđmanova demokratura Hrvatsku sustavno pretvarala u pustu zemlju nasilja, šovinizma i korupcije, CEU je sjajio kao rijetko dostupno svjetlo u crnoj noći nacionalne izolacije – o tome potpisani novinar može i osobno svjedočiti.

Sve to sada mađarska vlast uništava. Vlada Viktora Orbana 4. travnja usvojila je apsurdan zakon po kojemu inozemna sveučilišta u Mađarskoj moraju imati aktivan ogranak i u zemlji osnivača, što znači da bi CEU, posve nerazumno, morao otvoriti i odjel u SAD-u. Svjetska intelektualna i medijska scena – država Francuska, bivši glavni tajnik UN-a Koffi Annann, nobelovci, njemački Max Planck Institut, New York Times... – žestoko se pobunila protiv takvoga zakona, ali uzalud: mađarski predsjednik Janos Ader 10. travnja potpisao je taj zakon, omogućivši da stupi na snagu. Isti taj Janos Ader već je drugi dan u službenome posjetu Hrvatskoj, i zajedno s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović obilato se pred kamerama nabacuje osmijesima. O CEU to dvoje nisu rekli ni riječi. Naravno da nisu: oboje žele da nestane. Takvi političari, od Zagreba preko Budimpešte do Varšave, opasni su za našu budućnost. Oni pripremaju novu tragediju srednje Europe.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: