Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Na Virovitičkim umjetničkim večerima u kafiću Cug publici se prošle subote predstavila Biljana Mandić Kovačević


  Kultura           Sandra Pocrnić Mlakar/Kvaka           11.04.2018.         1369 pogleda
Na Virovitičkim umjetničkim večerima u kafiću Cug publici se prošle subote predstavila Biljana Mandić Kovačević

Na Virovitičkim umjetničkim večerima u kafiću Cug publici se prošle subote (7.travnja.2018.) predstavila Biljana Mandić Kovačević, svestrana umjetnica koja piše poeziju i prozu, a bavi se i pjevanjem i fotografijom. Poezija Biljane Kovačević bilježi trenutke koji se u bezbroj asocijativnih smjerova šire u raskošne doživljaje, povezujući strepnje, slutnje i dojmove, koji ipak nikad ne prelaze granicu prema hedonizmu - piše Sandra Pocrnić Mlakar za Kvaku.

Pjesnikinja nas upoznaje s osjećajima koji ostaju proživljeni, ali i nadživljeni, više u iščekivanju sljedeće senzacije nego u predavanju trenutnoj. Sveobuhvatni slobodni stih Biljane Kovačević često je narativni, na granici s prozom, ali pritom zadržava poetske osobine u intenzitetu doživljaja i u svježini opisa. Stoga u njezinoj pjesmi iznenađujuće bljesne cvjetić usput primijećen u urbanom okruženju, ali i kadar iz filmskog hita ili pak odjekne snažan rock refren koji je dozvan iz prošlosti kako bi potcrtao doživljaj u sadašnjosti.

Biljane je čitala svoje pjesme, a publika ih je mogla čiti i u interpretaciji glumaca Vlaste i Igora Goluba.
 
Biljana Mandić Kovačević kao gimnazijalka je pjevala u Hrvatskom pjevačkom društvu Rodoljub, a kao studentica bila je članica nagrađivane redakcije časopisa Zoon Politikon, lista studenata Fakulteta političkih nauka. Danas, trideset godina poslije, jednako mladenački snalazi se u multimedijskom obilju mogućnosti kreativnog izražavanja i time se pridružuje valu suvremenih umjetnika koji - upravo renesansno, kako to kaže pjesnik-inženjer Zrinko Šimunić - demonstriraju svoju superiornost doživljavanja i izražavanja na više područja. Biljana Mandić Kovačević svoje talente otkrivene još u gimnazijskim danima nije zapustila već ih je brižno njegovala i time učinila još sjajnijima.

Okupljanja u Cugu afirmiraju se virovitički pjesnici i umjetnici, koji su čak poznatiji izvan Virovitice nego svojim sugrađanima. Ljiljana Kovačević je jedna od njih, a među njima su Marina Mađarević te Vlasta i Igor Golub. Na svoja umjetnička druženja Virovitičani pozivaju i umjetnike iz drugih centara, pa su tako na Virovitičkim umjetničkim večerima već gostovali multimedijski umjetnik Žarko Jovanovski, Lili Dimova sa makedonskom poezijom i Siniša Matasović sa Stihovnicom Siska. Organizator Virovitičkih umjetničkih večeri je udruga FRiKK, a voditelj je Robert Roklicer.
 
Biljana Mandić Kovačević
 
Nespaljeni mostovi
 
Nisam ni slutio nekad koliko ću biti jednom (sada)
Zahvalan samom sebi što te pustio nisam
Što se tebe ne odrekoh lako kao neke kave s prijateljem koji to nije
I što ću potiho, još uvijek u sebi osluškivati svoje srce kako se smije
Kao da kaže, evo i moje vrijeme dolazi
A sve drugo što si smatrao vrijednim polako prolazi
Nije da je sve bilo baš tako loše
Mnogo se trenutaka za pamćenje u životnu rijeku slilo
No neki ostaju zaboravljeni kao da ih nikada nije ni bilo
Skupljamo polako svaki dan života svoga mnogo vreća i još više od toga
Kao hrčak skupljamo stvari i životne trenutke
No, samo jedan trenutak amnezije pokopa sve njih u preduboke vrutke
Iz kojih se više nikada neće dići niti zaživjeti u našoj svijesti
I bit će kao da smo ih sve dali pomesti
U jednu lopaticu stanu sve naše muke i ono što one nisu bile
No zastave našeg razuma više se nisu vile
I onda se pitaš što ti ostane na kraju?
Glava je bez razuma luda, i misao k'o misao samo vrluda
A srce k'o srce, ono nastavlja da kuca i još bolje
Kad se dva u jedno spoje
I kad ga izvadi kirurška ruka, ono i dalje neko vrijeme lupa
I moram ti priznati srce, da se ponosim time
Što te nisam zatajio i što sam oslobodio te od sibirske zime
Hvala mi! Što se bar jednom zauzeh za sebe tako
Iako svi gromore da mi neće biti lako
Jer tko još u ljubav vjeruje dok je sve prepuno guza golih
I tko razumije zašto se cijeli život za tebe molih!
Nestalo je zlata, sada me samo srebro krasi
I moje krotke sasvim još bijele lasi
I netko mi reče:“Prljavi život teže je oprati od prljavog suđa
I zato budi svoja i nikada nemoj biti tuđa..tuđa!!!!“

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kultura



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: