Mirovinske hipoteze
Prošloga tjedna Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne skrbi uputilo je u javnu raspravu strateški dokument u kojemu se do 2021. godine planira uvođenje nacionalne mirovine za sve koji nemaju dovoljno radnog staža ili nisu nikada ni radili. Ovaj prijedlog izazvao je pravi krš i lom na društvenim mrežama. Raspodjelu mišljena nije teško pogoditi. Dugotrajno nezaposleni smatraju to pozitivnim, dok su dugotrajno zaposleni protiv.
S obzirom na međusobni omjer „radnika i neradnika“ rezultat je poprilično izjednačen, a glavna polemika vodi se oko jedne moralne dileme: Da li je pošteno primati mirovinu bez ijednog dana radnog staža?
Nema razloga ne prihvatiti izazov i malo proanalizirati kritične točke u ovoj diskusiji. Kao prvo, imam dojam da u postavljenom pitanju ima previše religioznosti, a premalo duhovnosti. Da bismo postigli balans malo ćemo ga preformulirati:
Da li je moguće da netko u cijelom svome životnom vijeku ne zaradi ni dana mirovinskog staža?
Teoretski, apsolutno da. Praktički je malo teže, no sve ovisi o mjestu i godini rođenja. Ako imate hrvatsku domovnicu i mlađi ste od 44 godine, šanse da ste do sada skupili nula dana radnog staža poprilično su realne. Oni stariji imali su prilike uhvatiti barem jednu sindikalnu zimnicu i svinjsku polutku. Zadnja podjela ove neslužbene radničke božićnice bila je na Badnjak 1990. (kao simbolični nebeski znak da je SKH prenio svoju duhovnu zemaljsku vlast na HBK). A nakon toga započinje tranzicija, munjevita pretvorba društvenog vlasništva u privatno – što je zbrojeno po godinama neka razlika od cca. 50 milijardi dolara državnog MINUSA.
Ovakav negativni ekonomski trend prati u stopu kreativni razvoj krize poduzetništva, koja nije posljedica nerada (kako to neki misle), nego krivog izračuna prihoda i rashoda, gdje poslovni gubici proporcionalno rastu s povećanjem rada i truda.
Matematički primjer:
- Ako ne radiš, ne zarađuje, ali država ti svaki mjesec daje 800 kn.
- Ako radiš, ali ne zarađuješ, država ti svaki mjesec uzima 1800 kn.
Takva računica izaziva smijeh i suze. A pošto je čovjek inteligentno biće, svakom malom poduzetniku je bilo lako izračunati da je glede poslovnoga rizika bolje biti nezaposlen. Što trajnije to sigurnije. I dok se ova postojeća ekonomska matematika ne promijeni samo preostaje jednostavni statički proračun kako do mirovine – na sjedećki ili na ležećki?
To su osnove Marksizma koje priznaju sve napredne svjetske ekonomije. Važno ih je shvatiti i staviti konačno na dnevni red.
Tek tada se možemo vratiti pitanju iz uvoda: Je li pošteno davati penzije onima sa premalo ili nimalo radnog staža?
Ako bih osobno morao donijeti pravednu presudu, ona bi glasila: DA!
OBRAZLOŽENJE
Moralna je obaveza svake države koja oporezuje rad (ne zaradu, nego pokušaj zarade) i na sve moguće načine se trudi otežati samostalno obavljanje gospodarskih djelatnosti, da snosi pravne posljedice i svim žrtvama takvog gospodarskog sustava plati primjerenu odštetu na kraju njihovog kondicijskog radnog vijeka, koji prema slovu Zakona o mirovinskom odnosu završava sa 65 godina starosti.
E sad, hoće li se ona zvati nacionalna mirovina ili nekim drugim imenom, potpuno je nebitno. Važno je samo da bude trajna i sigurna.
Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka
