Ja sam slobodan.
Ne poput ovog drveta ili neznatne travke.
Ja nemam korijenje duboko u tlu.
Meni je vjetar prijatelj,
a nepregledna prostranstva predvorje
kojim mi je preletjeti,
ako, jednom, poželim vratiti se kući.
Sumorna me briga ne može okovati,
ne vežu me spregom ni bičevi ni sijeno.
Misao je moja daleko iznad vremena
i ne mogu me zavarati lijepe riječi
ni okaljane ruke u rukavicama
kada drže moje uzde.
Moja je sloboda moje pravo ime.
A njega sam poklonio
svome Gospodaru.
Njegovo je sedlo
na mojim leđima kruna.
Jer, Njegova me ljubav,
jedina,
odavno,
tom slobodom vezala.