Razriješi mreže, prijatelju
i pusti ribe doma.
Umorna će lađa
naći pravi put.
Ne brini za more
ustalasano žegom
ni za krik ptica
neumornih krila.

To ja te zovem: Dođi
jer prošlo je mnogo;
želim čuti kako si,
pod ovim vedrim nebom.
Ne skrivaj te ruke
ranjene od truda,
ni suze,
prikrivene pjesmom na usnama.

Čekam te već dugo,
strpljiv poput vremena.
Dođi, obraduj mi srce
bez ijednog dara.
Samo dođi sada
baš takav kakav jesi
i pričaj mi kako si,
tu, pod vedrim nebom.