Gospodin mi reče: "Ovo je tvoj život. Mnogo je toga ovdje skriveno. Primjerice, ne vidimo ptice u krošnjama ni uplašene životinje u grmovima. Ne vidimo putnike koji prolaze. Tu je drveće. Svako ovo drvo jedan je tvoj prijatelj. U njegovom šapatu hlad je tvojih briga. Pod njegovim deblom odmor je na tvojem putu. U njegovim granama rastresanje je tvojih problema. Te grane često dosežu do mojih ruku. Pogledaj sad livadu. Svaka od njih rad je kojem prianjaš lako. Dao sam ti talente da neke stvari rješavaš u hodu, ne zastajkujući, bez ikakva problema. I na njima ti se ljudi dive, jer samo njih i vide.
No meni su najdraža ova izbrazdana polja. To su tvoje patnje kad zatvoriš vrata svoje sobe. To su molitve da ti pomognem nositi tvoj križ. To su predjeli tvoga srca koja nitko osim mene ne vidi. Obrađena su duboko, bezbroj puta. Kušnjama, padovima, brazdama nemoći, grijeha, očaja. Ali zato, jedina mogu primiti sjemenje. I jedina donose plod. Ona na poseban način daju život svemu što vidiš", rekao je i dodao:
"Ja sam poput umjetnika. Ovo tebi možda izgleda kao slikovnica. Ali vjeruj kad ti kažem da si moje ljubavi jedino remek-djelo!"