Kad zaboravim na križ,
podsjeti me
da se kuća od opeke lako može razrušiti,
da se prijatelji mogu iznevjeriti
i da čovjek u biti ostaje sam...

Kad zaboravim na križ,
podsjeti me;
da je ljubav nešto više od osjećaja
i da me patnja kroz smrt strasti čisti...

Kad zaboravim na križ
i opet pobjegnem u lagodnosti života;
podsjeti me
da bez tog drveta nema uskrsnuća;
da pravog života bez njega uistinu nema...

Kad zaboravim na križ
i okrenem mu leđa,
kada mi se čini besmislenim,
podsjeti me, tada,
da si na križu TI!