Ljubo Ruben Weiss: Zakašnjela novogodišnja

„Imati smolu„ znači pisati ovaj tekst  u Općoj bolnici u Virovitici, nenadano; prije desetak dana ni u bunilu nisam pomišljao na tako nešto mada moje kronične bolesti ne tajim: discus hernia, i nakon operacije; diabetes, visoki tlak, depressio... Držim da su one posljedica više razloga a najvećma  kompliciranoga života u vrijeme svojevrsnog egzila u Austriji. Sve je pod kontrolom, ništa nije pod kontrolom, znam samoironično reći. Tako se i događalo da je nada u „bolji život" pokrivala i sasvim vidljive loše znakove zdravlja a kulminiriralo je ovih tjedana u zastoju srčanog ritma što je završilo na intenzivnoj njezi. No, kada pacijent dođe u dobre ruke onda nije sve izgubljeno, a tome je i zaslužna ekipa dr. Željka Popovića kome se ovom prilikom posebno zahvaljujem, kao i drugom  medicinskom personalu koje me vratilo među žive. A to znači trpjeti me i na ovim stranicama još neko vrijeme.

UZRUJAVANJE ZBOG IZBORA?

   Uzrujao sam se  zbog izbora?  Nisam bio hladnokrvan iako nisam uključivao neka veća iznenađenja. Dogodilo se predvidivo, nova vlast slaže križaljku vlasti, narod se nada (ne prvi puta!), neki se više neki manje vesele, no baš nije za primijetiti likovanje jer većina je ljudi svjesna da smo dotjerali cara do duvara i da predstoje odricanja - koliko i za koga vidjet će se...Lukobrani se postavljaju s raznih strana, a mi kao osobe znamo da je zapravo i život i zdravlje PITANJE SREĆE koja nam donosi boljitak  ovisno i o (ne)sretnoj zvijezdi. Svi ne možemo biti SPARTACI, junaci, ali ni gubitnici iz antičkih vremena. U svakom  slučaju, i medicina je uznapredovala, od srčanih bolesti do umjetne oplodnje, čovjekov životni vijek se produljuje, u Općoj bolnici Virovitica čak blizu 700 zaposlenih (ukupni medicinski personal) godišnje brine o blizu 9 000 pacijenata, rade se i transplantacije i kompliciraniji zahvati,, veći medicinski zahvati, Bolnica se dograđuje, razvija...Ono što smo mislili da je znanstvena fantastika dio je stvarnosti, već otpisani staju na noge...mada, naravno, kao onoga koji je prošao i veće bečke klinike šokiran sam ostao detaljem da svaki pacijent u virovitičkoj bolnici treba imati svoj vlastiti toaletni papir, da se na ginekološki pregled čeka i 15-tak sati itd.

INVESTIRATI I DALJE U MEDICINU - KADROVE, OPREMU ...

Ipak, živahne sestre iz raznih dijelova Hrvatske, iskusni domaći liječnici i drugi... daju svoj obol zdravstvu ovog kraja u koji valja i dalje investirati jer to se vraća višestruko pacijentima i onima koji bi to mogli postati. Moja liječnica slikovito zna reći LIJEČNICI NE RASTU KAO VRBE NA GRANI, što znači da valja ulagati u specijalizacije, usavršavanja....

Organizirana, zdrava i srčana medicina dio je gospodarstva i života i nije za šalu!

Živi, čili i veseli bili!