Ljubo R. Weiss: Zatvorimo logor u Đakovu! ('povodom prosvjeda bivših radnika „Đakovštine“.)
Ne znam kako na vas djeluju TV snimke prosvjeda iz Đakova, ali mene obuzima svaki put teška nelagoda kada vidim obespravljene radnike kako s transparentima kreću ulicama Đakova, kako griju ruke uz peći u svom šatoru... Posebno me iritira pogled na BODLJIKAVU ŽICU kojom su opasali „Vladin logor", šator u kojem prebivaju već sedam dana promrzli, ali uporni. Sa simpatijama slušam Sanju Katić koja smireno i upečatljivo, u ime prosvjednika, obraća se javnosti.
Uglavnom znamo o čemu se radi, no evo najnovije vijesti, kao podsjetnik (Index.hr):
BIVŠI radnici Đakovštine kako su i najavili jučer danas su na dva sata blokirali dvije ulice koje vode u njihovu bivšu tvornicu.
Radnici propale Đakovštine, podsjetimo, već sedmi dan prosvjeduju tražeći da im se isplati 28 milijuna kuna duga.
Radnici kažu da ne odustaju dok se njihov zahtjev ne ispuni, te poručuju da ih ministar poljoprivrede Petar Čobanković vrijeđa kada kaže da su kao većinski vlasnici trebali znati za nezakonite radnje u tvrtki.
Jučer su prosvjedovali pred Gradskom vijećnicom, nakon čega su otišli u katedralu na misu. Vratili su se zatim na svoje prosvjednom mjesto, u šator koji su nazvali Vladin logor i kojeg su još u utorak ogradili bodljikavom žicom.
Za sutra su najavili i dulje blokade ulaza u tvornicu, a krajem tjedna prosvjed bi prebacili u Zagreb, pred zgradom njemačkog veleposlanstva i Europskog doma jer, kako ističu, ako ih već Vlada ne želi poslušati, možda će poslušati evropske glasove.
Sinoć opet slušam i gledam na TV kako je hrana u Keniji poskupjela u kratkom razdoblju čak za 70 %.. Dakle, Hrvatska, Slavonija kao njena žitnica, raspolažu hranom, a istovremeno u njoj propada naočigled jedno poduzeće koje ima zadatak pohraniti pšenicu i čuvati jedan dio kao robnu rezervu.
PRIČA OBITELJI A. WEISSA
Mala digresija: Moj djed Adolf Weiss bavio se otkupom i prodajom poljoprivrednih plodina. Počeo je skromno nakon završetka I svjetskog rata, a 1941. bio je jedan od bogatijih ljudi virovitičkog kraja - njegova obitelj pojačana s pet-šest radnika u roku od 18 godina stigla je do vlasništva osobnog automobila. Radilo se danonoćno, s vrlo malo papira, na riječ - svi su bili zadovoljni, seljaci virovitičkog kraja, trgovci i potrošači u velikim gradovima te obitelj Weiss. Roba se isporučivala u gradove, djed je puno poslovao sa Slovencima. Krumpiri, kukuruz, pšenica... isporučivani su u Maribor, tamo djed nije ni vidio novac - vlakom bi isporučivao plodine, kupio bi građevinski materijal koji je na splavima spuštam Dravom do Terezinog Polja, zatim prevožen konjskom zapregom do skladišta i trgovine u Lukaču, smještenim preko puta Crkve Sv. Luke. Seljaci jedva da su uzimali novac - uzimali su građevinski materijal, gradili kuće, gospodarske objekte... Pišem to stoga kako bih naglasio da je Slavonija BIO bogat kraj, u nas se nije gladovalo, za sve koji su željeli raditi bilo je kruha, slanine, kulena, vina...sviralo se i pjevalo. Danas je drugačije, kao da kuga hara Slavonijom. Ne bih ulazio u obiteljsku priču koja ima tužan kraj - nema Weissovih na svom imanju, njega se dočepao virovitički branitelj na nelegalnoj dražbi, pokušao je nešto sa zgradama, ali sve danas stoji kao ruglo, kuću i imanje Weissovih u Lukaču obrasta mahovina...I pitam se zar je danas bar malo neugodno Domjaniću, Brdaru, Deagaču..? Samo da ne kažu da su radili po zakonu - možda i jesu, ali da li su radili moralno?
Ovog ljeta istrunulo je u virovitičkom kraju oko 200 tona lubenica, a ja u listopadu anno domini 2011. gledam tužne slike iz Đakova.
KAKO JE I ZAŠTO PROPALA "ĐAKOVŠTINA"??
I pitam se: Kako je propalo poduzeće "Đakovština", da li je istina da je pšenicu iz silosa u Đakovu kupio Todorić,(kaže, nije znao da je pšenica ukradena???), zaradio novac na toj kupoprodaji, a danas se ne može čuti da je ijednom riječju pomogao obespravljenim radnicima? Ali se čuje ciničnog i salom zagušenog ministra Čobankovića kako proziva radnike zbog nebudnosti..Oni su, kao, trebali znati, kao suvlasnici što radi uprava - kome prodaje, kakve hipoteke radi... itd. Gura polugladne i promrzle radnike pred spore sudove, gura ih u ždrijelo birokracije, kao što su neki gurali radnice „Kamenskog", kao što su tajkuni izigrali na stotine tisuća hrvatskih radnika, pretvorivši ih u - djelatnike...Koji cinični eufemizam!! U obespravljeno roblje koje u očaju okružuje se - bodljikavom žicom! I nema onih koji bi otišli u taj logor, stisnuli Sanji Katić i drugaricama i drugovima ruku, i rekli: „DOSTA JE, ovo treba biti pod hitno riješeno, zatvorimo Vladin LOGOR!"
Jer, tko će sutra ulagati u Hrvatsku, u Slavoniju koja 2011. ima logor, doduše simboličan, ali ipak logor..? Čast predsjedniku Ivi Josipoviću što obilazi opožarena područja oko Makarske, ali ako Jadranka Kosor se ne odaziva pozivu, ako se radnicima obraća CINIČNI i DEBELI Čobanković, ako Ivica Todorić i drugi ne mrdaju prstom za radnike, neka to učini predsjednik Josipović, jer u ovom slučaju nema neutralnosti... Neka ga i optuže da nije neutralan, da se miješa u predizborna nadigravanja, da se opredijelio... ovaj logor ima biti što prije zatvoren, a radnici obeštećeni! I što radi Kukuriku koalicija, da li se oglasila povodom propasti Đakovštine, što kaže povodom ovih drastičnih prosvjeda...?? Šute, kao obično šute, jer ne bi se htjeli zamjerati... Zašto šute Milanović, Čačić, Jakovčić..? Brine ih rezultat izbora za gradonačelnika Varaždina, što li?? Lesaru su puna usta radnika i radničkih prava, nema ga u Đakovu...da o sindikatima ne govorimo! I gdje je solidarnost - nijedan traktor podrške slavonskih seljaka nije se pokrenuo prema "Vladinu logoru" u Đakovu?!!!
SVAKI PROSVJED IMA SVOJ POČETAK I KRAJ
Netko ozbiljan treba reći da je Hrvatskoj nanijeta šteta obespravljenim radnicima, da svaki prosvjed ima svoj početak i svoj kraj. I također, Slavonija ne može i ne smije biti slijepo crijevo Hrvatske,( do kada će se mnogo i premnogo novca slijevati u Istru i Dalmaciju???), zar će se ukinuti pruga Zagreb-Osijek, zar i mi Slavonci imamo pravo na koji kilometar auto-cesta, do kada će Virovitica biti prometni čardak ni na nebu ni na zemlji, zar nije voda došla do grla kada se mora pred veleposlanstva u Zagreb, kada ova nacionalna sramota mora pred evropsku javnost?
I oni bi, vladajući, zajedno s Čobankovićem, zamislite, prodavali sada vodu?? Umjesto da imamo u Slavoniji sustave navodnjavanja i višak vode oplemenimo viškovima poljoprivrednih proizvoda.. Je, ali što bi onda radio Todorić i njegov zaštitnik Rohatinski, kao i gomila onih kojima odgovara ovo rasulo u poljoprivredi i gospodarstvu Hrvatske!
Ne smijeniti vladajuće, željeznom metlom, počistiti Augijeve štale Hrvatske!
Odmah i sada!
"Sinoć opet slušam i gledam na TV kako je hrana u Keniji poskupjela u kratkom razdoblju čak za 70 % (...) Moj djed Adolf Weiss bavio se otkupom i prodajom poljoprivrednih plodina (...) Čast predsjedniku Ivi Josipoviću što obilazi opožarena područja oko Makarske, ali ako Jadranka Kosor se ne odaziva pozivu, ako se radnicima obraća CINIČNI i DEBELI Čobanković, ako Ivica Todorić i drugi ne mrdaju prstom za radnike, neka to učini predsjednik Josipović, jer u ovom slučaju nema neutralnosti... (...) zar će se ukinuti pruga Zagreb-Osijek, zar i mi Slavonci imamo pravo na koji kilometar auto-cesta, do kada će Virovitica biti prometni čardak ni na nebu ni na zemlji (...) I oni bi, vladajući, zajedno s Čobankovićem, zamislite, prodavali sada vodu??"
Cijeli članak, vrlo dosljedno, zaključuje ova isprazna frazetina: "Ne smijeniti vladajuće, željeznom metlom, počistiti Augijeve štale Hrvatske! Odmah i sada!"
Potrebno je, dakle, samo na nekoliko minuta uroniti u sadržajno bogatstvo ovog napisa pa da se shvati kako u sebi nosi tako duboke i toliko temeljne probleme da se ozbiljne dvojbe moraju osjetiti čak i u pogledu najnačelnije dobrodošlice ili pohvale. Te su dvojbe takve naravi da je i samo raspravljanje o koncepciji članka - primjerice pitanje zašto je među izmučene radnike Đakovštine uvrštena priča o djedu Adolfu, a nije, prema istom kriteriju, i priča o baki ili ujaku ili pak o stricu - zapravo promašeno, bespredmetno i uzaludno.
Ukratko, sažmemo li osnovni sud koji sam potkrijepio nekim primjerima, pred nama se nalazi članak koji u sebi objedinjuje na prvi pogled nespojiva i proturječna postignuća: to je bezočna kompilacija, vrlo je nesustavan i zbrkaan, vrvi svakojakim cinizmom i sebičnošću, ne donosi baš ništa novo u odnosu na temu i postojeće reportaže i članke, a uz to obiluje besmislenim tvrdnjama, stilskim rogobatnostima i smiješnim praznoslovljima. Herr Ljubo, to ste mogli napraviti i puno bolje.
Ich bedanke mich herzlich! - Zahvaljujem ti srdačno!
Molim te komunicirajmo na hrvatskom, još će neki pomisliti da se nas dvojica nešto domunđavamo...Oder, wenn du willst, wie eine Sprachuebung, dann zweisprachig..!(Ili, ako želiš, kao jedna jezična vježba, tada dvojezično!) Pozz...
Ja, das fragt man sich tatsächlich, wenn man sich erst einmal in Ihren schwergewichtigen Artikel vertieft und hoffentlich nicht den Faden verliert, angesichts der vermischten Gefühlen und der vernetzten Geschichten, die miteinander offensichtlich nichts zu tun haben.
Steckt eigentlich in Ihrem Artigel Ihr literarisch-persönlicher alter Ego - Doktor Faustus? Denn diese tragikomische Gestalt wartet man eigentlich die ganze Zeit über, sie verstekt sich hinter jedem Satz und weint und schreit - und verfällt am Ende in einen Jammerzustand.
Musste die Geschichte unbedingt so lang geraten?
Mali ljudi uvijek nastradaju.
Besplatna garderoba iz Siscije i Heruc Galerije
Matković je progovorila i o odredbi stranačkog pravilnika po kojoj su neki HDZ-ovci imali pravo na besplatnu garderobu.
"Mi, žene HDZ-a, imale smo pravo na dva kostima godišnje, koje smo mogle uzeti u robnoj kući Siscia. Oduvijek su tajnice i druge žene u stranci imale pravo na radnu odjeću....