Ljubo R. Weiss: ZA veleučilište umjesto vojarne!

Čitajući ovih tjedana o svečanom otvaranju novouređenih  prostora u nekadašnjoj kasarni, prostora koji koristi Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici prvo pomišljam kako je hvale vrijedan projekt gdje se vojni objekt pretvara u objekt obrazovanja. Bivša Jugoslavija ulagala je također u obrazovanje - ono je bilo za redovne studente besplatno, ne računajući troškove udžbenika i tome slično. To besplatno, recimo studiranje, i nije baš bilo besplatno ako se fakultet ili viša (visoka) škola nalazila u nekom od Virovitice podosta udaljenom gradu. U vrijeme mog studiranja 1968- 1972.(1973.) velika većina kvalitetnih fakulteta nalazila u Zagrebu ili Beogradu i oni koji su nastavili obrazovanje iz mog gimnazijskog IV c usmjerila se prema jednom od ta dva grada. Iako sam, po želji roditelja, trebao studirati medicinu, samo nekoliko bodova na prijemnom, koji su me dijelili od ovog uglednog studija, uputilo me na Fakultet političkih znanosti, tada jedan od najmlađih fakulteta Zagrebačkog sveučilišta.

 KAKO JE NEKADA IZGLEDAO STUDENTSKI ŽIVOT?

   I tako, u jesen 1968. našao sam se kao provincijalac u tijesnoj sobi, u jednoj uličici blizu Bukovačke ceste. Bila je toliko mala da se u njoj jedva moglo kretati između dva kreveta, a jedan je bio toliko kratak da se moralo dati napraviti drveni produžetak - klupa kako bi mogao komotno leći na ležaj. Do tramvajske stanice kod Dinamova stadiona trebalo mi je pješke 15 minuta, a oko 35 minuta ukupno do fakulteta. Za vikend se putovalo kući u pretrpanu vlaku, s prljavim rubljem, bilješkama s predavanja i kovitlacem misli u glavi - u početku se išlo kući zamalo svaki tjedan, kasnije sve rjeđe, a pred kraj studija u prosjeku jednom svaka dva mjeseca. Mada je bilo naporno, ta putovanja vlakom do Virovitice i natrag bila su ljepši dio iz vremena studiranja. Lijepo je bilo vraćati se od kuće s punim torbama piletine,kolača, voća, zimnice... što je bila dopuna skromnoj prehrani u studentskoj menzi, u Studentskom centru u Savskoj.

  A Virovitičani danas, željni znanja i  diploma - ili su autom u Zagrebu i natrag, ili pak odabiru spomenutu Školu i relativno brzo su u Gupčevoj ulici.

    Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici (VŠMTI), pojeftinjuje troškove studija, ona je tu „kod kuće". Sama činjenica da nije zadržana prijašnja namjena zgrade i prostora podsjeća na onu biblijsku - doći će vrijeme kada će oružje u plugove biti pretočeno... Gledano interese Hrvatske, uvjeren sam u dva puta kojim treba ići da bi se izašlo iz dugotrajne krize - uz pomoć stranih ulaganja i sa znanjem (Knowledge is power!). Hrvatska je bogata resursima, no najdragocjeniji resurs su ljudi, obrazovani mladi ljudi. Srećom to je shvaćeno u Virovitici, našli su se oni koji su lobirali u Ministarstvu obrazovanja i od 2007. već drugi naraštaj studentica i studenata završava studij i nudi na tržištu radne snage svoje znanje.

    VŠMI polazi  470 studenta, a ove godine upisano je 190 studenata.

Zgrada u kojoj se počelo ( nekadašnja strukovna škola a nekada davno moja osnovna škola „Vladimir Nazor") bila je relativno dobra., no svojevrsni preokret nastao je preseljenjem u prostor bivše kasarne. Dobilo se više prostora -  kabineti profesora su prostraniji, studenti uživaju u predavanjima koja se održavaju u svijetlim, klimatiziranim, ukupno, odličnim uvjetima. Oprema omogućuje izvođenje nastave na najmoderniji način - računalom - čiji sadržaji se projiciraju na platno na zidu dvorana, opremljenih i skladno dizajniranim namještajem, akustičnih, ukratko, pogodnih i za predavače i studente. Olakšat će se i rad u manjim grupama studenata koji je ju uobičajen na kvalitetnim sveučilištima. Tu je i  nova  studentska referada, knjižnica...

  U renoviranje prostora uloženo je oko 14 milijuna kuna a izvođač radova bilo je Građevinarstvo Stipić.

TURIZAM I INFORMATIKA - TEMELJI RAZVOJA DRUŠTVA

   Jedno od pitanja koje sam čuo u gradu je što nam treba studij menadžmenta u turizmu, kada naša Županija nema veće turističke kapacitete. Takvima se treba reći da je turizam jedna od temeljnih grana privređivanja u Hrvatskoj, da je takav kadar potreban Hrvatskoj i da o njemu ovisi i broj domaćih i stranih turista, kvaliteta turističkih vođenja, razvoj seoskog turizma...Ako ovog trenutka VPŽ i ne raspolaže nekim značajnijim turističkim kapacitetima, ne znači da uz Ribnjake kad - tad neće niknuti turistički kompleks, da neće i u ovoj regiji zaživjeti seoski turizam za koji postoje zamalo svi preduvjeti.  Turizam je fenomen 20. i 21. stoljeća, on je promijenio sliku svijeta, i ma koliko bio povezan s rizicima, svjetska kriza ne može vječno trajati, ljudi žele putovati, upoznavati druge kulture, običaje... Informatika je posebno deficitarna struka i studijem se stječe zvanje koje je traženo u Evropi - svijetu. Informatička društva su otvorena društva, informatika ubrzava komunikaciju i obradu podataka, ta je djelatnost sine qua non razvoja  društava i država i  nemoguće je zamisliti svakodnevno funkcioniranje čovjeka firmi i državnih službi bez informatike. U svijetu su već i stariji naraštaji na Netu, on je dominantno sredstvo informiranja i zabave, ali što je najvažnije, temelj poslova, poduzetništva,najkraće modernog gospodarstva. S većinom mojih prijatelja povezani smo Facebookom, on je postao dio dana i noći, mnogi od nas postali su ovisno o njemu. Neke  države (USA, Indija, Njemačka.. ) svoj rast zahvaljuju u mnogome baš informatici. I vi ovaj tekst čitate na „Gazdekovu portalu", a ne u Virovitičkom listu.

ZNANJE JE BILO I OSTAJE MOĆ

   Zanimljivo je i to da ima i podcjenjivanja VŠMI-ja od strane dijela onih čija djeca studiraju u Zagrebu, a što se može povezati s tradicionalnim jalom i zavišću, ima i glasina i neutemeljenih kritika pa i političkih špekulacija. Projekt Veleučilišta, ma koliko bio rezultata rada nekih HDZ dužnosnika, ipak je nadstranački projekt, (u njemu su sudjelovali i dužnosnici drugih stranaka!), projekt vezan za znanost, a ona  treba biti pošteđena politike, a posebno politikanstva. Ne treba zanemariti i pomoć stručnjaka Osječkog sveučilišta itd.

    U nas će vam sve oprostiti, ali uspjeh nikako! Naravno, treba još vremena da se VŠMI u potpunosti afirmira, no put koji je izabrala mr.sc Vesna Bedeković sa svojim suradnicima (dekanica omiljena među studentima, kažu, stroga i pravedna), put je kojim se treba dalje ići na zadovoljstvo građana Virovitice i stanovništva Virovitičko-podravske i drugih županija „lijepe naše"..

   Jer, znanje je bilo i ostaje - MOĆ!