jump
Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na:
Josipović pozvao Vladu da razmotri odluku o financiranju predsjedničke kampanje
MORH: Ove godine državi su predane 233 vojne nekretnine
Sabor: Deklaracijom osuditi Šešeljeve istupe
Predstavljen projekt Živim život bez nasilja
Udruga pčelara Virovitica nezadovoljna Nacionalnim pčelarskim programom
Djeci prvih razreda podijeljene bojanke „Sigurno na putu do škole“
U srijedu sjednica Gradskog vijeća.
  FlashNews:


Ljubo R. Weiss: «Virovitički list» – gdje je, kamo ide?

Digg   StumbleUpon   Facebook   Del.icio.us   Croportal       Ispiši   Preporuči
Kota Lj. R. Weissa   |   Ljubo R. Weiss   |   03.03.2010.   | 3148 pogleda
 Ljubo R. Weiss: «Virovitički list» – gdje je, kamo ide?

Lokalni mediji su posebna tema otkako se davnih godina otkrilo da u USA građani manjih gradova redovito čitaju svoje lokalne novine. Naime, pokazalo se da ih vijest iz neposredna susjedstva više zanimaju čitatelje nego neka velika  katastrofa tisućama kilometara ili milja od mjesta stanovanja. Mene, kao onoga koji je prve novinarske korake učinio baš u «Virovitičkom listu», jednog davnog ljeta krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, zanima gdje je i kamo ide Virovitički? To je glavna tema pa bih se sada  zadržao  na «Virovitičkom listu» s aspekta značaja novina općenito, značaja za lokalnu sredinu kao kulturološki, sociološki i društveni fenomen s naznakom što danas kao i u budućnosti za «Virovitički list» znače njegovi stvaratelji, a to su novinari. Za jednu drugu priliku ostavljam analizu Radio stanice Virovitica.

Kompozicije koje ne diraju naše uho

    Novine su rezultat timskog rada i bez  ljudi - novinara -jedne čudne, u biti ili precijenjene ali češće podcijenjene profesije, one ne mogu nastati. Sjećam se kako smo se na Studiju novinarstva sukobljavali oko teme da li se novinari rađaju ili novinari nastaju kroz obrazovni proces odnosno školovanjem. Jednostavno: novinari moraju biti stručni i obrazovani, ali prije svega ako nemaju novinarski nerv, uzalud im trud oko sviranja. Nastat će neka kompozicija, ali neće dirnuti naše uho. Redakcija se svako malo mora pomladiti da bi novina išla u korak s vremenom,  no nigdje ne važi pravilo kako se mora ići u korak s vremenom, a u tome se tako malo uspijeva. Stoga, uz rizik da se moji kolege u «Virovitičkom» naljute, moj je dojam da se oni godinama trude oko «Virovitičkog», ali glazba je tiha, ili se ne čuje u jačini, tonalitetima,  pa i u crescendu koji vrlo često izostaje. Da su svi uvjeti stvaranja dobre glazbe ispunjeni imali bi kvalitetne i čitane lokalne novine, ovako one su tu, na kioscima, kupuju se po nekoj navici ali, dojma sam da bi ukupna ocjena bila tu negdje oko tri, minus.  Ideja o tome da napišem članak o «Virovitičkom» stara je i već sam nekoliko puta uzimao četiri tjedna za  redom list kako bih napravio jednu ozbiljniju analizu sadržaja. Zaključio sam da bi to bio zahtjevan i dugotrajan posao više kvalificiranih osoba pa se stoga zadržavam na impresijama. A sve u cilju da se otvori rasprava kakav nam je «Virovitički» zadnjih godina i kakav bi on trebao biti, vezano za želje čitatelja. Dakle, i političke promjene zadnjih 7-8 mjeseci, posebno rezultat predsjedničkih izbora traže da javnost Virovitice i Županije počne razmišljati o tome i ponudi neka rješenja. 

Lokalne novine - kratkog vijeka?

    Prva ideja koja mi pada na pamet da gledajući trendove u svijetu medija, pisana odnosno tiskana stvar, pa bile i lokalne novine, neće biti dugog vijeka, Internet potiskuje pisane medije i bliži se vrijeme kada će ga novi naraštaji više koristiti nego klasične novine. Čita se sve manje knjige, tjednike pa i dnevne listove, uglavnom korisnici Neta, pored TV i radija, imaju dovoljno informacija i novine su im opterećenje.

   Dalje,  pitanje je koje mi nije detaljno poznato a važno je - vlasnička struktura «Virovitičkog lista»?. Da li je to glasilo Virovitice, virovitičke županije ali i malih poduzetnika tj. novinara koji u njemu rade? Što znači ono VIROVITIČKO_PODRAVSKI TJEDNIK, ispod naslova? U kakvom je odnosu VL prema ICV Virovitica.d.d.? Koliko čujem, zaposleni imaju  neka prava, ali nikako da to pravno i dokažu. Lokalna uprava- Gradsko poglavarstvo- se formalno odrekla vlasništva, ali u stvaranost dojma sam ne samo da upravlja novcima već se informativno-idejne smjernice, ako ne i konkretni prilozi određuju i odrađuju negdje drugdje. Zbog čega se dolazi do tog zaključka? Pa zato što je «Virovitički list» idejno blijed, on je kolaž neutralnih tekstova, zbir suhoparnih informacija koje nikoga zamalo ne intrigiraju. Primjer: «Virovitički list» nema uvodnik, kolumnu koju ima većina listova gdje se urednik obraća čitateljima, posebno povodom važnih društvenih  događaja. Ne sjećam se da je uoči izbora Predsjednika RH objavljen ijedan izravan komentar, osim priopćenja stranaka tj SDP-a. i izvještaj Ciprijanovića o posjetu dr. Josipšovića Virovitici, da o intervjuiranju građana-potencijalnih birača ne govorimo. Volio bi  znati razloge zašto je to izostalo -  autocenzura novinara, ocjena i/li direktiva «onih» izvan Uredništva da su naši ljudi dovoljno zreli za izbore da im komentari nisu potrebni, ili pak nešto treće?

Tko je vlasnik Virovitičkog?

Do ulaska u EU vlasništvo se mora definirati i čitatelji moraju znati tko je izdavač «Virovitičkog», koja firma, koje osobe? Anonimnih vlasnika medija ne može biti jer mediji ne samo da informiraju, oni imaju i društveno-pravnu odgovornost, od obveze objektivnosti informiranja do zaštite nečije privatnosti. Tada  županije, gradovi i općine sigurno neće biti vlasnici jer  vlasnici moraju biti jasni i konkretni. No, postoji mogućnost da to budu obrtnici, mesari, kamiondžije, birtaši iz vladajućih stranaka što nije nelegitimno, ali to javnost mora znati. Jednom takvom obrtniku list poslovno sigurno neće biti zanimljiv jer se tu ne ostvaruju profit, međutim, tu se neće raditi o profitu koliko o svojevrsnoj moći koji mediji imaju. Oni, ipak, stvaraju  popularnost osobe, autoritete pa i mitove, oni ih, također, i nemilosrdno ruše, oni stvaraju odnose političke moći, što nije bezazleno i neinteresantno. Dakle, novca (profita) neće biti puno, pitanje je  hoće li se pokrivati  uopće i troškovi proizvodnje, no «Virovitički», kao i drugi mediji, posebno Internet portali, bit će tražena roba i polje investicija..

    Sadašnja ekipa «Virovitičkog» vjerojatno će još čuvati list iako im  on predstavlja više radnu obvezu nego polje kreacije i imaginacije, ali što kada  «stara garda» ma što o njoj mislili, jednog dana više ne bude dolazila u zadnju etažu nebodera iznad Cvjetnog trga? Mladima u Županiji list sve manje  znači jer ga njihovi roditelji više ne kupuju zato što se u njemu "nema što pročitati, dosadan je, kao da smo to već jednom čitali, samo su imena druga." Nove tehnologije nose novi duh, a tog novog duha, nažalost, «Virovitički» nema.  Baciti Virovitički list na tržište, pa ako pliva, neka ostane, ako ne zna plivati, neka potone? Ili ga proglasiti javnim dobrom, servisom građana, da bude nešto kao javna ali lokalna  televizija? Dakle, puno pitanja, malo odgovora.

Naši novinari? Malo samohvale...

   Najdelikatnije je pisati o ljudima koji su «Virovitički» stvarali i još ga stvaraju. Ono što primjećujem je da stare garde odavno nema - imao sam čast poznavati Rudija Steinera koji mi je i dao prve novinarske zadatke to spomenuto ljeto, a ja sam ga, nadobudan razočarao. Trebalo je pisati o mogućnostima turizma u virovitičkom području (Ribnjaci i te fore, kao i danas i desetljećima prije, i umjesto članka počeo sam pisati - seminarski rad... Sjećam se Milana Neffa, Luke Štekovića koji je pisao i «pjesnikovao». Mirjana Vodopić je počinjala novinarski put koji ovih tjedana je završila zasluženom mirovinom, nije više aktivan ni Predrag Štetić-Fana, Milan Bešir je već bio novinarsko ime, neumorni Mačković je fotografirao na sve strane. Toliko sam bio trampav i dezorijenziran da me je Rudi Steiner na kraju rasporedio na posao prikupljanja narudžbi želja i pozdrava za radio stanicu, pokojni Milan Sokele me podučio kako da napravim jednu glazbenu emisiju i - to je bilo to.

    Rješenje  danas vidim u pomlađivanju novinarske ekipe, širenju mreže vanjskih suradnika, većoj raznolikosti sadržaja i njihovu ravnomjernu rasporedu.. I ja volim sport, ali da ga je previše, jest, kulture premalo, intervjua s građanima koji nešto znače ovoj sredini, još manje.  Nedostaje humora, nema  zapisa o staroj, «mikeškoj» Vrovitici, o antifašistima, nema vremeplova koji bi pokazao da nije sve počelo l945. ali ni  l99l....

   Sasvim osobno: kada sam se vratio u Viroviticu prije manje od tri godine bio sam ipak neko pero u hrvatskim novinarskim krugovima. Nakon samo nekoliko tekstova objavljenih na virovitica. netu zazvonio je telefon i urednica «Slobodne Evrope» iz Praga predložila mi je pisanje dnevnika od sedam dana. Učinio sam to sa zadovoljstvom, ali se i pitao zar je  moguće da ama baš nikome u «Virovitičkom» nije stalo da bar nazove i pita što o mogućoj suradnji. A kada sam bio neka «sitna riba» u Zagrebu, Zvonku Jasenkoviću nije bilo teško napraviti opširan intervju u s mojom malenkosti, na temu političkog  pluralizma. Evo, baš da se pohvalim: još kada u «kockici» pokojni Račan, Sardelić i društvo nisu ni sanjali o višestranačju, ja sam, na svoj rizik, izašao u tadašnjem «Moši Pijade» i u svibnju l989. pozdravio u ime Socijalističkog saveza grada Zagreba osnivačku skupštinu HSLS-a. Strane agencije prenijele su to kao važnu vijest, a ja sam u ponedjeljak tri sata saslušavan od pravovjernih članova SKH-SKJ i zamalo izgubio posao.  Čujem da je sličan odnos Uredništva i prema nekim drugim imenima novinarske branše pa i imenima koja izvan Virovitice daleko više znače nego u Virovitici (Boris Pavelić, Novi list, Rijeka,  Sandra Pocrnić-Mlakar, urednica u Zagrebu, na kraju i Goran Gazdek zaljubljenik u novinarstvo i entuzijast, dopisnik Glasa Slavonije koji, vjerujem, suradnju ne bi odbili.

Poćudna i nepoćudna novinarska imena?

    Dakle, očigledno je da su postojala i postoje poćudna imena, ali  nepoćudna imena novinarske branše, oni koji su prelijevo,( ?..),koji ne vole Hrvatsku,(?) oni koji mute i  rade za tko zna za koga(??), oni koju su «naši», koji su «protiv nas»(?) itd.  Ponekad kada prolistam pet-šest brojeva «Virovitičana» (baš tako se zvalo jedno glasilo koje je izlazilo u Virovitici početkom prošlog stoljeća) pitam se zar uistinu naš gradonačelnik Ivica Kirin mora biti sa fotkom u svakom broju, isto tako župan Tolušić, zastupnik Đakić... Imamo li mi oporbu, kakva je ona (uz časne izuzetke, zaspala, inertna, razjedinjena, posebno se to odnosi na SDP ) ili smo i dalje u jednopartijskom sustavu? Pomišljam da i oni veliki «bossovi» iz socijalističkih vremena nisu se toliko slikali u «Virovitičkom» kao ovi naši, «demokratski» političari. Na uredništvu «Virovitičkog» je da nam ipak daju određene objašnjenja jer  siguran sam da to nije skup neznalica,  prparoša i poltrona i da svatko od njih ima neobjavljenih tekstova kao i razloge zašto nisu objavljeni,  kao i nekih zapretenih poruka. Ipak su Trpimir Markotić, Katica Kovačević, Karlo Puškarić i ekipa, moji kolege, svjedoci mnogih događanja, promjena, želja, ali i razočarenja, osobnih kao i sugrađana..

   U političkom tijelu Hrvatske  naznačuju se ili već događaju tektonske promjene kojih je malo ljudi svjesno. Ideja nove pravednosti dr. Ive Josipovića, ma koliko izgledala apstraktno, određena je nada u promjene. Kriza uzima danak i u gladnom roditelju koji razbija stakla ljekarne da bi pribavio hranu za svoje dijete...

Nije to nešto  što se dogodilo «negdje daleko», događa se MUKA SVAKODNEVNA mnogima od nas, standard je na najnižim granama otkada pamte stari Virovtičani, grad živi na dug...negdje se nazire u daljini Evropska zajednica....

   Da li ste to osjetili čitajući «Virovtički»? Ja nisam, ali se nadam da ipak, u nekoj budućnosti, hoću.

   Mi građani koji smo izgubili i novac, i vrijeme nismo izgubili - nadu  u snagu javne, pa i novinarske riječi, vjeru u «Virovitički list».

 


Komentari
Za korisnike Facebooka


Za korisnike foruma
Korisničko ime:
Lozinka:
    Registriraj se

8.3.2010. 21:34:19
kriknaglas

da, znaći da svi sve znamo i vidimo, i šutimo već po navici, šutimo i kad znamo da se za marketing ili kult ličnosti plaća, na ovaj ili onaj način, ako dobiš dvosobni stan i visoku poziciju u listu, o kome
će takovi pisati. a istina već je zaista postalo dosadno stalno čotati isto pojelo ih Sivilo, iako ima potencijala. Kada naslikavani postanu biti manje narcisoidni, i manje moćni biti će i potencijala.
8.3.2010. 18:11:55
gusta

sumnjam anakondo...
7.3.2010. 22:35:10
anakonda

što mislite hoće li u virovitičkom biti objavljeni zadnji događaji s prosvjedom, pogotovo akcija policije?????
6.3.2010. 21:41:30
ivan2

Čestitam g. Weiss. O navedenoj temi godinama nitko nište.Moram iskreno reći da ste osvježili ovaj tmurni dan. Već unazad desetak godina očekujući novine iz naših prostora uvjek sam u nekoliko trenutaka pregledao nekad omiljene novosti u nekoliko minuta taj list pa osjetio da je sve tanji , dosadniji i mrmljao sebi u bradu kako neću kupiti više te novine jer me jednostavno iritiraju lažima i izmišljotinama , podvalama i poniženjima . O jezičnom izražavanju na radio"Virki "i listu da ne govorim . Jednostavno za sadržaj ovog lista ne treba trošiti riječi Neznam kako li izgledaju pismeni radovi naše djece koja slušaju i gledaju izneseno.Ovaj list ne treba ukidati jer će svojim sadržajem odvraćati kupce i čitatelje .Bez obzira na vlasničku strukturu budućnost ovog glasila je odbrojana ne dođe li do promjena . Za ovakav list ima budućnosti , jer u isti treba utkati znanje stručnih ljudi novinara ali ne onih koji su bojani ovom ili onom bojom.
5.3.2010. 23:02:28
Non Nominatus

Virovitički list su neizmjerno dosadne novine koje je vrijeme odavno pregazilo. Kada dođem na kiosk po neku od tiskovina, Virovitički kao da i ne postoji, gledam ali ne vidim, ništa me ni ne potakne da pogledam barem naslove na naslovnici. Isto tako, ono malo što sam imao prilike surađivati s novinarima iz Virovitičkog, me je još više udaljilo od tih novina, jer ne znaju cijeniti niti poštivati tuđa djela. Traže te fotografiju, a kad im ju pošalješ uz napomenu da potpišu autora fotke, to naravno ne učine. Na takav način se ne razvija dobar odnos s čitateljima niti im se šalje pozitivna poruka. Stvarno je vrijeme da u te novine dođu neke nove i mlađe snage, koje imaju friških ideja i koje vrijeme nije pregazilo.
5.3.2010. 22:24:24
Danica

Kažu, da VL se uređuje negdje drugdje, najmanje u uredništvu. Pa kada je tako, list ne može biti bolji. On je produžena ruka trojice-četvorice virovitičkih moćnika.
Hoći li u idućem broju Virovitičkog itko od novinara demantirati ovu tvrdnju autora Weissa, koju sam ja proširila?
4.3.2010. 15:10:48
Franjo

Lijepo i znalački napisan članak - osvrt cijenjenog g. Weiss-a i to, ne kako on skromno navodi, na osnovu njegove impresije, nego kao vrsnog poznavaoca novinarstva, mjesta i uloge pisanih, ali i drugih danas sve prisitnijih medija.
S požnjom sam pročitao sve i ne mogu se oteti dojmu, budući da živim u Osijeku da bi se gotovo sve moglo reći i odnositi i na naš lokalni dnevni list, samo s izmjenom imena osoba. To me navodi na zaključak da bi se zaista trebalo više poraditi na oblikovanju LOKALNIH MEDIJA po mjeri građana bez obzira tko su vlasnici!? Samo se pitam KAKO? Ako nešto i napišete, onda to ne će objaviti. A kada provjerite i pitate u čemu je problem?- onda dobijete npr. odgovor: Znate, mi u redakciji volimo pročitati to što napišete, ali intonacija? I tako ja zbog "intonacije" pokušavam pronalaziti druge, alternativne, oblike za osvrte s povodom i slično.
Čini mi se g. Weiss da možda i vi imate problema s "intonacijom" pa Vas ne zovu iz VT lista, da se malo našalim.
U svakom slučaju ČESTITAM na članku !
To čini moja malenkost koja isto tako u svom gradu kupuje lokalni list iz navike i da vidim tko mi je od poznatih umro!?
3.3.2010. 10:57:09
mastermind

Zna se u čijoj su službi, prema tome, ne slušam nit čitam...
3.3.2010. 10:04:56
gusta

"...jer siguran sam da to nije skup neznalica, prparoša i poltrona..."....E pa nisam siguran...Već odavno ne zavirujem u te novine, jer znam što me očekuje...A lokalni radio, to je jad i tuga...
3.3.2010. 10:00:39
guru3977

Odlično pitanje, tko je stvarni vlasnik Virovitičkog lista ali i svih medija u Hrvatskoj?????????
3.3.2010. 9:55:46
guru3977

Odlično pitanje, tko je stvarni vlasnik Virovitičkog lista ali i svih medija u Hrvatskoj?????????



Vijesti

 

 

Servisi

Virovitica.net