Ljubo R. Weiss: Virovitička birokracija na primjeru „Fine“

Imao sam namjeru pisati o jednoj drugoj temi, ali neposredan događaj usmjerio me na temu - birokracije i kako je teško s njom izaći na kraj. U nas se navode mnogi problemi svakodnevnog života, analiziraju uzroci nezadovoljstva građana, a vrlo malo se piše o birokraciji i birokratizaciji hrvatskog društva.

Inače, birokracija nije od jučer, ona obilježava svako društvo, od pamtivijeka, s tim da je u nekim razdobljima dominantna, a samo u rijetkim, sretnim razdobljima birokracija je pod društvenom kontrolom. Ona je i društveni odnos, a često se birokracijom označava i društveni sloj, najčešće državni aparat, privilegiran, izvan utjecaja ljudi koji rade u tzv. realnom sektoru. To su oni silni činovnici raspoređeni po brojnim uredima, od općine do metropole Zagreba, oni koji se bave papirima, žigovima, potpisima - oni nešto odobravaju, potvrđuju, označavaju, šalju, primaju, kontroliraju... uvjereni kako su važni, nezamjenljivi, zamalo uvijek u pravu. To su oni koji nas šalju od šaltera do šaltera, koji, ponekad traže i potvrdu da smo -živi!

KAKO TO RADE U VIROVITIČKOJ „FINI"??

Evo, u utorak, 20. rujna 2011., nakon dva dana krize (teško podnosim promjene vremena, svladaju me bolovi, uzimam  tada lijekove protiv njih, no onda mi se spava...). krenuo sam u FINU gdje obično obavljam uplate, najčešće mjesečni dug za korištenje interneta. Dogegao sam se do prostora FINE (samo središte grada) oko 17 i 20, no kako je bio dugi red ispred dva šaltera, odlučio sam doći kasnije, pred kraj vremena, kako bi si uštedio naporno stajanje i čekanje. Već sam ranije zamijetio da stranke ne primaju zadnjih deset minuta, pa sam se pojavio na ulazu u 18 i 18 minuta. No, zaustavio me zaštitar uz objašnjenje da ne mogu ući.

   „Pa, bio sam ovdje prije sat vremena, teško hodam, dajte me pustite unutra..!"

   „Ne dolazi u obzir, imam naređenje da nikoga više ne puštam unutra.."
   „Kako, pa radno vrijeme još traje!" pitam uporan u namjeri da uđem.

   Objašnjavam mu da ponekad dođem i služeći se štapom, da mi je vrlo naporno hodati, da mi je rok za uplatu Interneta već prošao...

   „Ne tiče me se, imam naređenje..!"

   Da, tipično za birokraciju je da govori: IMAM NAREĐENJE, TAKO MORA BITI, DOĐITE SUTRA..!Zapravo, i ne bi trebalo kriviti anonimnog zaštitara, ali priča se zakomplicirala kada sam ga zapitao za ime i prezime:

   „Nikome nisam dužan dati ime i prezime, osim policiji!"

   „A novinaru?" pitam dalje. „I da li bi pitao šefa ili šeficu, mogu li još ući!"

   „Nema potrebe, znam što mi je raditi!"

   Naravno, preko dvostruke barikade nemoguće je ući. Kažem da ću napisati o tome komentar, a mladiću svejedno, ili bar ne pokazuje da ga to brine.

  Tako smo došli do još jedne karakteristike birokracije: ona je anonimna, bez imena i prezimena, birokracija je položaj, moć, makar i malena, to je pozicija NAREDBODAVCA!

 TKO JE KRIV ZA NASTALU SITUACIJU?

   A što je zapravo FINA?

   Financijska agencija ili FINA jedna je od najvećih hrvatskih tvrtki, a bavi se obavljanjem transakcija u platnom prometu, prijevozom gotova novca, pružanjem poslovnih informacija i elektroničkih servisa. Uz ove usluge FINA je značajan tržišni igrač na području arhiviranja te podrška državi u realizaciji velikih projekata kao što je HITRO.HR.

FINA zapošljava 5000 ljudi i ostvaruje godišnji prihod od oko milijardu kuna. Najveći dio prihoda ostvaruje kroz ugovore o obavljanju platnog prometa s bankama i prijevoz gotova novca, ali zadnjih je nekoliko godina značajan trend povećanja prihoda od poslovanja s građanstvom (plaćanje računa), prihoda od elektroničkih servisa (FINA e-kartica, e-potpis...) te prihoda od prodaje poslovnih informacija (BONPLUS, BON1, registri...).

FINA ima preko 180 poslovnih jedinica diljem Hrvatske!

                                                      x                                       

Zanima me tko je kriv za nastalu situaciju, a zaštitar pokazuje prema šalterima: „Vjerojatno gospođe za šalterima, one su mi naredile, ja samo izvršavam naređenje!"

   Nema druge, nego povući se! I evo još jednog obilježja birokracije: ona ima jasnu hijerarhiju vladanja: „biro vlada!" (biro= ured, kratein=vladati), vladajući činovnički aparat ustrojen je stepeničasto, i činovnici su formalisti koji gledaju da se ne pretrgnu od posla, zatežu s poslom, žrtve su obični građani koji mogu reagirati na dva načina - povući se ili - podmititi birokratu.  Treći način je žaliti se šefu (šefici), ali to je u ovom slučaju nemoguće jer - nema ulaza u dveri činovničke! Sutra mi već možda i ne bude do razgovora s nadređenima, jer oni - i podređeni - obično i dalje rade po svom, prigovarao građanin ili ne.

   No, postoji i glas javnosti, pa neka se bar čuje kako zaposleni za šalterima FINE skraćuju sebi radno vrijeme, kako im ne pada napamet korektno se odnositi prema invalidu...Zanimljivo, iza mene stigla je još jedna osoba, mlada simpatična djevojka, uspjela je ući u prostor FINE, no kako je zaštitar zamijetio da još stojim pred vratima i motrim kako će završiti ovaj „upad", zaštitar ne pada na šarm mlade djevojke nego i njoj, iako je stigla u radno vrijeme, pokazuje vrata.

   Naređenje je naređenje!

   Uz napomenu da je konkurencija  dušu dala da se birokratima stane na rep - čujem da banke imaju Net programe kojima su moguće jeftine uplate putem Interneta, jeftinije nego i Fini! I još: svugdje u civiliziranom svijetu - u bankama, pošti, trgovini, apoteci... gleda se na radno vrijeme, i oni koji su ušli u  radni prostor trebaju biti opsluženi. U krajnjem, ako to narav posla traži, vidljivo se naznači, uz radno vrijeme, da se stranke primaju samo do određenog vremena!

   Eh, a kada ćemo mi postati dio civiliziranog svijeta??!