Ljubo R. Weiss: Rat koji Đakić neće dobiti (novinari kao divljač za odstrel?)
Novinarstvo nikada nije bilo kolač, koji se sa slašću pojede, djelatnost s kojom su povezana putovanja, uzbudljivi doživljaji kao ples u hotelima, solidno iće i piće, poštovanje, slava...- znaju i oni koji čitaju samo novine ili portale. Slično pomorstvu radi se o kruhu sa sedam kora, djelatnosti gdje si jedan dan slavljen,. a drugi već dan bačen u blato, radu u kojem se ime stvara desetljećima, a onda gubi zbog nekoliko nekome nesimpatičnih rečenica ili pogrešno iznijetim brojkama. Uz bavljenje novinarstvom često idu i tzv. novinarske bolesti: čir na želudcu, visoki tlak, dijabetes, uz taj stresni posao veže se ponekad i alkohol, tablete za smirenje, drugi neki poroci... Nekima je napisati pismo u mjesec dana veliki problem, ali novinar, posebno u dnevnim listovima, zamalo svaki dan piše i objavljuje svoj tekst, počesto i zahtjevne komentare koji se tiču komplicirane materije ili ljudi s velikom moći...
Često i neki čitatelji pak imaju iskrivljenu sliku o novinarima, a to opet stoga što dio kolega ne poznaje dovoljno novinarsko umijeće (zanat?) pa se nađu u medijima novinarski uradci s greškama - od devedesetih godina učestale su i tužbe gdje se novinari nađu na optuženičkoj klupi jer eto, onaj o kojem (kojima) se piše, smatraju da su oklevetani, uvrijeđeni, da trpe neizmjerne duševne boli itd.
KAKO JE PISATI U LOKALNIM MEDIJIMA?
Pisati i objavljivati u lokalnim medijima pak posebna je storija, skopčana s malograđanskim mentalitetom, idilom koju eto, neki novinar se drznuo narušiti. Stoga se i događa da neki „ljudi od pera" idu linijom lakšeg otpora pa nije za čuđenje naslov u lokalnom listu „Naša županija napreduje na svakom koraku"! Ima nas i drugačijih pa pišemo neovisno o moćnicima i njihovim očekivanjima - zanima nas glas javnosti, naroda, većine, glas onih koji nemaju ispred sebe govornice, zaštitu političke stranke, udruge ili pak, imunitet Sabora. Interes javnosti je osnovni kriterij pisanja, počesto, u „Zeitnotu", vremenskom škripcu kada se u kratkom vremenu mora obraditi neka tema ili napisati informacija: imaš neke podatke, dobivaš ih iz druge ruke, javnost ne želi zakašnjelu informaciju, ne želi cenzuru, zataškavanje...
Nekoliko hrvatskih novinara upravo zbog toga što su smjelo pisali o društvenim devijacijama, aferama, s imenom i prezimenom, „uživa" policijsku zaštitu! Ne treba se zanemariti činjenicu da su mnoge afere i djelotvorne istrage DORH-a, policije i drugih tijela pokrenute tek nakon što bi se informacije o krađama, pronevjerama, zamračivanju novca raznih vrsta, pojavile prvo u medijima.
ZAŠTO JOSIP ĐAKIĆ - JOPA TRAŽI 100 000 KUNA ODŠTETE?
Pogađate, pišem o sada već nastalom slučaju u kojem Josip Đakić, zvani Jopa, saborski zastupnik HDZ-a, tuži kolegu Gorana Gazdeka, novinara Bjelovarskog lista i vlasnika portala Virovitica.net i traži odštetu od - 100 000 kuna! Zašto?
Poznato je prosječno upućenim u domaće prilike da je 26. kolovoza 2011. na portalu www.virovitica.net objavljena informacija pod naslovom „Đakić protiv novinara: Demantirao da je žena, ali zbog novog stresa traži 100 000 kuna" gdje su iscrpno objavljene okolnosti objavljivanja anonimke koja je prispjela Državnom odvjetništvu. Ujedno Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog društva novinara obrazlaže zašto Gazdekov „grijeh" zapravo i nije grijeh, odnosno bar ne grijeh za kojeg bi se tražilo 100 000 kuna odštete! Đakić nije tužio Acu Stankovića jer bi to bio pretvrd orah za njega, nego se obrušio, misli, na slabijeg protivnika. Zanimljivo, Đakić se nije usmjerio na anonimce koji su ispisali kaznenu prijavu, tražeći da se oni otkriju, što bi bilo logično, nego je sav svoj bijes usmjerio na vlasnika portala i autora informacije u kojoj samo PRENOSI da je Državnom odvjetništvu stigla anonimna prijava, što Državno odvjetništvo kasnije nikada nije demantiralo.
Objavljivanjem kaznene prijave novinar je, misli Đakić, postupio potpuno 'nezakonito i neprofesionalno', a za Večernjak rekao da na 'anonimku' gleda s podsmijehom. Onda je tužio Gazdeka. Zanimljivo je zašto je odjednom nešto na što se gleda s podsmijehom, postalo vrijedno tužbe? I koji je to „nezakonit način" na koji je kolega Gazdek došao do informacije? Trebao je čekati priopćenje Državnog odvjetništva, što li? I to u vrijeme svima poznate blokade medija u Virovitici za one vijesti koje nisu po volji HDZ moćnicima! Ukratko, svi mi koji se bavimo novinarstvom trebali bi odnijeti svoje novinarske radove na pregled osobama o kojima pišemo pa ako one kažu NJET, neće biti objavljeno! Ovako nešto nije tražio ni Općinski komitet SKJ-SKH Virovitice, u najgora tzv. komunjarska vremena.
Ovaj Đakićev zahtjev neizravno je poziv na uvođenje CENZURE, koja je definirana kao službeni pregled novina, knjiga, kazališnih predstava, filmova, cenzura je zapravo organizirano, sustavno uskraćivanje javnosti informacija, od strane državnih organa, Crkve, medija...Uz cenzuru često ide i zataškavanje, čega u nas također ne manjka a u dvadeset godina hrvatske demokracije, HDZ pa i sam Josip Đakić usavršili su se u tome do neslućenih razmjera. Manje-više cijela Virovitica zna za slučaj u koji je bio uključen i sam Đakić, pa i određene stepenice...
VRHUNCI JOPINE BAHATOSTI
Vrhunci Đakićeve bahatosti, osim tog slučaja, su i obračun s prosvjednicima „ispod sata" ovog proljeća kada su pozvani interventni policajci i kada je napravljen nečuveni psihološki pritisak na prosvjednike koji su koristili ustavno pravo na prosvjede. Uvreda BITANGE izrečena od Đakića zabilježena je na snimkama, a čulo ju je mnoštvo svjedoka. Samo zahvaljujući pribranosti specijalaca koji su zamijetili utjecaj alkohola na ponašanje saborskog zastupnika, izbjegnut je incident s nesagledivim posljedicama.
Dalje, spočitnuti novinaru Goranu Gazdeku djeda koji je bio „partizanski moćnik" nije samo glupost, to je neznanje povijesti i antiustavno ponašanje koje treba zgroziti građane Virovitice i Hrvatske kojima je do povijesnih istina. Ta izjava je na tragu budalaština da se netko ponosi što nije antifašist, na tragu brojnih revizionističkih teza od Tuđmana na ovamo, po kojima bi se svi mi trebali stidjeti što su pojedine partizanske grupe, u žaru osvete, na kraju Drugog svjetskog rata učinile i nepravde poraženoj strani. Udruga antifašista virovitičko-podravske županije oglasila se tim povodom priopćenjem i tom tekstu nema se što dodati. Naglasio bih, da nije hrabrosti Valenta Gazdeka i otpora fašistima i ustašama, Josip Đakić ne bi sjedio u Saboru, manipulirao članstvom HVIDRE i bio desna ruka rukovodstva HDZ-a koje se proslavilo morem odluka na štetu vlastita naroda.
Na kraju, Josip Đakić je političar, zastupnik, više od 20 godina nije privatna već javna osoba, pa je i anonimna kaznena prijava protiv njega od interesa za javnost. Nije objavljena samo anonimka protiv Đakića, objavljuju se i neke druge anonimke protiv osoba u sferi politike - primjerice, Slavka Linića (SDP). Ono što je učinio Goran Gazdek sigurno nije kazneno djelo klevete jer se apsolutno ne može dokazati da je novinar imao namjeru klevetati Đakića, pa da je u tu svrhu objavio informaciju. Svako vještačenje teksta pokazat će da ju objavio zato jer to javnost zanima, a na Đakiću je da demantira, ako zna i umije. Nijedna javna osoba nije i ne može biti apsolutno zaštićena, pa ni od neistinitih informacija - to je tamna strana javnog posla. Što bih trebao ja učiniti kao kolumnista koji je u tri godine objavio oko 100 tekstova na Virovitica.netu i popio silne verbalne batine, posebno na početku objavljivanja? Tko će mene obeštetiti za pretrpljene stresove pa i prijetnje koje su dolazile iz bunkera anonimaca i kuhinja koje su kuhale jela tipična za politička podzemlja i paraobavještajni milje?
NAJBOLJE ZA JOPU - POVUĆI TUŽBU
Političaru koji javno tvrdi da ne možemo svi biti jednaki pred zakonom, najbolje bi bilo da povuče tužbu protiv Gorana Gazdeka. Naime, tko ga - kao i mene - može uvjeriti da će imati pravedno suđenje? Jer, ovaj gospodin Đakić, zvan Jopa, nije tužio samo kolegu Gazdeka, tužio je sve nas kojima je stalo da se prekine ovo bezakonje koje nije od jučer, ova strahovlada stranke koja nas je osiromašila i ojadila, koja ne razumije višestranačje i demokraciju. Srećom, izbori za Sabor su blizu, pa ma koliko sadašnja oporba ne ulijevale nade, birači će znati ocijeniti i (ne)rad Josipa Đakića-Jope kao i onih koji su naumili dobiti bitku protiv novinara, kolege Gorana Gazdeka.
Ali, ako kojim slučajem dobiju bitku, rat sigurno neće dobiti!
Pa nije on tužio zbog teksta Gazdekovog nego da svi oni koji budu čitali ili čuli za tužbu da se "uplaše" pa da se o dotičnom gospodinu i njegovim " javašlucima" nitko ni ne usudi zucniti!!!!Isto to je i hdz pokušao nedavno kad je plašio narod sa odvjetnikom Gredeljom.
Epa neće moći dragi đakiću,tolušiću i kiro.......
".... što su pojedine partizanske grupe, u žaru osvete, na kraju Drugog svjetskog rata učinile i nepravde poraženoj strani."
Nije se radilo o "pojedinim grupama" i o "žaru borbe". Radilo se o sustavnom ubijanju bez suda.
I opet se odlazi u nešto što nas odvlači u prošlost. A mlade ljude to više ne zanima !! To jednom mora prestati.
Potpisujem !!!!
O tome govorim....
"Kriminalna organizacija, u narodu manje znana pod kodnim imenom "HDZ" je napravila više zla nego jugo armija + četnici i svi ratovi koje je Hrvatska ikad vodila skupa! I dok je doslovno pola vlade optuženo za ovu ili onu vrstu kriminala a dio vlade je u zatvoru, nevjerovatna je činjenica da su oni i dalje na čelu ove izmučene, opljačkane i ponižene Hrvatske. Kao da je netko bacio prokletstvo na cijeli Hrvatski narod kojega se više ne možemo osloboditi! O svim pljačkama koje su izveli preko državnih tvrtki, a samo u HAC-u su opljačkali preko 13 MILIJARDI kuna, sada neću govoriti, ali mislim da je svima jasno o kakvoj se bandi ovdje uistinu radi. I u pravu su Amerikanci kada kažu da smo jedinstvena zemlja po tome što ovdje mafija doslovno ima svoju državu. Sve su zakone prilagodili svojim kriminalnim aktima, zaštitili se sa svih strana i suvereno vladaju u svojoj nesposobnosti i zlim namjerama već punih 16 godina od ukupno 20 koliko "imamo" svoju nezavisnu državu. Uništili su gospodarstvo, uništili su mlade živote od kojih će samo nekolicina uspjeti zaraditi punu mirovinu budući da ih je cijela hrpetina koji ne rade već godinama jer nemaju ujaka za saborskog zastupnika i niti jednog "rodjaka", rasprodali su državne tvrtke koje su donosile prihod u državnu blagajnu tako da smo i sa te strane postali sluge bjelosvjetskih moćnika i masona, pljunuli su na sve žrtve Domovinskog rata, učinili su da se kriminalci osjećaju ugodno u našoj Domovini a srpski kriminalci bez ikakvih prepreka i problema masakriraju ljude po Zagrebu a svaki od njih je bez problema dobio Hrvatske dokumente! Stvorili su vojsketinu plaćenika i vijernih glasača koji ima daju glasove na svakim izborima a kriminalna organizacija im za uzvrat isplaćuje nezaslužene mirovine, u drugim državama (mislim da znate na koju prvenstveno mislim) grade suvremene bolnice kakve mi u HR nećemo vidjeti još 100 godina, potkupljuju jadne nepismene i siromašne umirovljenike sa bijednih 100 kuna, zapošljavaju svoje rodjake po državnim uredima tako da danas imamo ogroman broj ljudi koji doslovno po cijele dane ništa ne rade nego prevrću papire sa jedne strane na drugu i tako dok se isti negdje ne zagube jer su nesposobni i neškolovani, pa tu su i kojekakvi tajkunčići, pa ratni profiteri i tako dalje da sada ne idem u nedogled jer bih mogao ovako nastaviti do sutra. Jedina pravda kojoj se ja osobno nadam će biti ona koja će spremiti te veleizdajnike iz HDZ-a na dugogodišnje robije zbog oskvrnuća i izdaje svete nam Domovine Hrvatske i jedino tada ću moći da još uvijek nije baš sve izgubljeno za ovu, za sada barem, HDZ-ovu privatnu prčiju! Vjerujem u bolje sutra i nadam se da će mi Bog uslišiti molitve i ispuniti tu jedinu želju koju imam. Toliko za sada od mene, lijepi pozdrav moji forumski ratnici i virtualni borci protiv kriminala!"
Previdio si da temu o ustašamai partizanima nisam ovaj put ja otvorio, nego Josip Đakić - Jopa, dijeleći pretke današnjih naraštaja na "partizanske moćnike!" i one druge. Tebi su dobro poznati moji stavovi o zločinima koji su počinjeni većinom NAKON ZAVRŠETKA II svjetskog rata,(9.05. 1945. imali su svi vojnici sila Osovine i njihovi kolaborateri položiti oružje, no neki - ustaše, četnici, Čerkezi... nisu to učinili nego su se oružjem probijali sve do Bleiburga, do 15.05.1945.). I poanta moje kolumne je drska tužba Josipa Đakića Jope protiv Gorana Gazdeka, vlasnika portala koje je i tebi i tvojoj stranci omogućio informiranje javnosti o slučaju štediša, i drugim aktivnostima tebe i tvoje stranke. Nikakvih tu povika nema, nego ima ogorčenja što je počela hajka na Gorana Gazdeka kojeg se sada financijski želi uništiti - čudi me da u HDZ-u nema onih koji bi ocijenili da je ova tužba uperena protiv Gazdeka - sumrak ono malo demokracije koje imamo! I sada i mene čudi da tebi nije poznato da su stotine tisuća Židova, Srba, Hrvata-antifašista i drugih BEZ SUĐENJA usmrćeni, često na bestijalan način. Kao što u Virovitici i virovitičkom kraju žive potomci ustaša, žive i potomci partizana - jadno je da potomci antifašista to mogu reći u pola glasa, činjenicu kojom bi se mnogi u Europi ponosili. Slažem se da mlade to ne mora zanimati, ali osnovne povijesne činjenice treba znati i Đakić i svi oni koji se trude povijest pisati na revizionistički način. Ali, što je također zabrinjavajuće, krojiti tim mladima radna mjesta po podobnosti, a ne po stručnosti, što je HDZ desetljećima radio. Ponavljam, o sudskom sporu protiv našeg Gorana se radi koji će se održati u srijedu na Općinskom sudu u Virovitici, sporu koji Virovitici ne treba!
Siniša, žao mi je, iako bivši nogometaš, promašio si ovaj put cijelu nogometnu loptu!
na kraju, takva ocjena i procjena svodi se na klasiku netolerancije:
netko je kriv isključivo zato jer je hrvat, netko jer je židov, srbin, crn, žut, katolik, musliman.... e to, prijatelju vodi u bijedu, u bezumlje...
Mislim da znam o kojem se školovanom novinaru u Virovitici radi, akoji neće u novinarstvo. I ja ga razumijem - s tim da on neće raditi u uvjetima pritisaka urednika, političara, raznih moćnika...Inače, novinara ima raznih vrsta, kao i u drugim profesijama, s razlikom da je novinarski posao javan, podložan kritici svih...I da bi došao u poziciju pisanja po savjesti treba tvrdoglavosti i odricanja. Srećom, u toj sam poziciji, i kada pišem, slušam samo svoju savjest, nikoga drugog. Sada se radi o tome da pomognemo Goranu, jer njegov slučajni gubitak spora je gubitak za sve nas kojima je još stalo do kritičkih, demokratskih mišljenja i ustavnih sloboda i prava!
može izgubiti spor,u normalnoj demokratskoj zemlji ne bi niti došlo do takvoga spora, a ni da novinar može biti tužen za prenošenje informacije koja se nekome političaru ne sviđa.
u normalno uređenim društvima političari nikada neće napadati ili tužiti novinara za prenošenje informacija,a kad do takvih stvari dođe onda obično političari nestaju sa političke scene, bilo da se radi o aferama sa nasiljem,alkoholom,brzom vožnjom,ljubavnicama (ili ljubavnicima),samo sumnjom na neke nečasne radnje,da se ne govori o lopovluku,laganju ili "crnim fondovima ".
kada netko krene u ovakvu tužbu, njemu nije namjera dobivanje sudskog spora zbog odštete,već dokazivanje snage "samome sebi" jer vjerojatno se više ne osjeća baš toliko snažan jer nije tužio autora teksta!
I odakle Vam pravo da me podsjećate na tisuće ubijenih antifašista ?! Pa moj je djed upravo jedan od nih. Samo se ja, za razliku od Vas kod takvih tema ne ponašam kao na stadionu ( navijački ).
Tu za mene nema "strana". Zato što sam Hrvat. Pitajte Židove u Izraelu..., možda dobijete isti odgovor. Što se tiče G.Gazdeka, moju podršku ima. I javnu, i onu koja to nije javna. Mislim da odmjerene izjave mogu više koristiti od onih "ostrašćenih" ( Josipović ). Goranu će ovim slučajem "cijena" samo porasti.
Pomalo mi je muka po tko zna koji puta polemizirati na ovaj način s Vama. Pozz
O žrtvama Križnog puta, predlažem, jednom prilikom kada to bude tema moje kolumne. Usmjerimo se na problem privatne tužbe koju je podigao Đakić.
Inače, rekao sam da ima i neodgovornih novinara, a nikoga ne opravdavam, samo treba znati da je većina novina na tržištu i borba za svakog čitatelja je dramatično oštra. Treba provjeravati informacije, to je pravilo, no tržište sili i novinem pa i portal, da budu prvi u objavljivanju nekih događaja. To je ključni razlog da ima i promašaja, ali važno je u tome da li se dematijem može ipak sanirati šteta. Mislim da je u slučaju Đakića dovoljan bio demanti,
-ako je štete uopće bilo - a tužba je, kako se dobro primjećuje, sredstvo pritiska na nezavisne medije i na Gazdeka osobno, način provjere "koliko sam politički težak", i kao takva posve nepotrebna.
Hvala na zanimljivom upisu. Doživljavam ga i kao kompliment. I dozvoli da ponovim tvoje riječi koje valja zapamtiti:
--------------
A ja još negde, u glavi, nosim sliku novinara koju sam imala u detinjstvu - bio bi to nežan ali jak čovek, dovoljno nežan da oseti ljudski bol i nepravdu, dovoljno jak da o tome govori kada svi zaćute...I da, imao bi nekoliko dijagnoza, koje su ga stigle kroz godine izgaranja da promeni ovaj svet...A najveća bi mu `bolest` bila neutaživa glad za istinom, zbog koje bi išao dalje, uvek mlad, i uvek svoj. Takvih kao da više nema. Ali, jednog baš takvog znam. I sada nosim njegovu sliku. I opet verujem.
-----------------------------------
Da, glad za istinom, solidarnost sa "poniženima i uvrijeđenima" neka vodi ne samo novinare nego i one kojima je ne samo do formalne nego do istinske demokracije.
P.S.
LJudi moji nije jedan lik vrijedan toliko medijske pompe i pažnje. Mislim da bi više vrijedilo maksimalno ga ignorirati jer ovako se samo postiže kontra efekat.
Svi za jednoga, jedan za sve!
U prvom dijelu informacije navela je okolnosti kako je došlo do tužbi, zatim stavove Krište koji misli da je uz informaciju Gazdeka, trebalo dati i njegov stav. I dalje piše M. Lovrinc:
"Njemu (Goranu Gazdeku, napomena Lj.R.W.) je podršku u cijelom slučaju, uz kolege iz brojnih redakcija, članove udruga i političkih stranaka i građana, dalo i Hrvatsko novinarsko društvo, čiji je tajnik V. Lulić pratio suđenje. G. Gazdek istaknuo je da se ne smatra krivim, da nikoga nije oklevetao niti da mu je to bila namjera. Objavio je istinitu informaciju, kaže, za koju je procijenio da je javnost treba znati.
– Poštovao sam pravila struke. Informacija o tužbi anonimnih građana, za koju sam dobio potvrdu da je zaprimljena kod državnog odvjetništva, a od izvora kojeg ne želim odati, bila je u formi vijesti. To znači bez komentara i bez reakcija. Kasnije nisam zvao g. Krištu za odgovor, nisam smatrao potrebnim. Njegova reakcija, kao i reakcija drugih osoba spomenutih u tužbi, ubrzo je objavljena na istom portalu, Virovitica.net, a koja je prenesena iz drugih medija. Smatram da je tako g. Krišto dobio pravo na reakciju – kazao je Goran Gazdek."
-------------------------------------------------------------
Pokušao sam razgovarati s Goranom Gazdekom, no navala je na njegov mob-broj. Đakiću je bilo važnije da danas prisustvuje otvaranju Veleučilišta u Virovitici i bude uz premijerku Kosor,
nego da se pojavi na sudu. Mislim da je privatna tužba Đakića pokazivanje mišića i strašenje kritičkih novinara i medija. Iako nije uobičajeno kometnirati sudski proces u toku, a kako nisam političar, ipak to činim: Sutkinja koja vodi proces poznata je u javnosti kao objektivna i za nadati se da će na drugom ili slijedećim ročištima, biti utvrđene činjenice i presuđeno u korist Gorana Gazdeka. Izuzetno je važno da su mnoge institucije, posebno Hrvatsko društvo novinara, stali uz Gorana Gazdeka.
Poruka Goranu Gazdeku:
Đakić, Krišto - NO PASSARAN!
SLOBODAN PORTAL - SLOBODAN GRAD!
SVI ZA JEDNOGA, JEDAN ZA SVE!
Novinarka je Marija Lovrenc
Sitna greškica,ali ipak bez uvrede
Slažem se ja u potpunosti s takvim stavom,ali u trenutnim okolnostima i malo parodije.
Ispričavam se Mariji LOVRENC. Upravo dobar primjer kako se u brzini može pogriješiti! Nadam se da Marija neće tražiti odštetu, hm, hm??