Ljubo R. Weiss: Netko voli pse, mnogi, i ja, volimo mačke….

Sjedajući za kompjuter i premišljajući koju temu uzeti za aktualnu kolumnu, vrzmale su mi se u glavi mnoge teme. Kako sam danas uzrujan jer sam dobio jedno čudno pismo iz Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske, kratko porazgovarao s nadležnim za taj predmet u Policijskoj upravi Virovitice i kako sam shvatio da je borba za pravdu nešto što me u ovim godinama jako troši, odlučio sam pisati o - moje dvije mace i mačkama općenito. Što ne znači da neću, pokatkad, biti onaj stari i kritički pisati o temama koje, držim, tište većinu građana Hrvatske, naše Županije i Virovitice. Dakle, mogao sam pisati o prijevari koju čini nova vlada na čelu s trojcem Milanović - Čačić - Linić usvajajući budžet za 2012., o sramotnom progonu don Ivana Grubišića od strane crkvenih moćnika, mogao sam pisati o povratu židovske imovine u Hrvatskoj, posebno u Virovitičko-podravskoj županiji, no pišem o mojim kućnim ljubimcima Jafici i Šarku i mačjem rodu.

RAZGOVOR S MACAMA: FRRRRRRRRRRRRRR....- FRRRRRRRRRRRRRRRRRRR!

Mace me najmanje uzrujavaju, dapače, ta dva bića me razumiju više nego mnogi ljudi - gledaju me najčešće sa strahopoštovanjem, a otkrio sam proučavajući psihologiju mačaka, da zapravo ovaj dvojac u meni vidi VELIKU mačku koja ih hrani. S Jaficom, mojom miljenicom, da se i razgovarati - kada je pitam zašto je prevrnula koš u sobi, ona mi odgovara s FRRRRRRRR, FRRRRRRRRRRRRRR! Jafica rijetko mijauče, često frkče, kao na pola se ljuti, ali nije to ona opaka ljutnja - Jafica čak ni ne grebe, mogu se igrati s njom, provocirati je, ali kada zamahne šapom točno zna do koje mjere može ići, naime, kada će me ogrepsti, a kada tek pokazati da joj nije pravo. Kao mačić još me je znala ogrepsti, a sada s jedno godinu i pol, to više ne čini. Tek došla na svijet, s tri boje, crnom, smeđom i bijelom, već je bila posebna i proricali su da će biti lijepa i posebna mačka. Evo, tu je gore i njena fotografija, pa se možete uvjeriti u ovo što pišem - ljepotica!

A da tek vidite koliko se ona licka?? Veterinari bi rekli - revno timari svoje krzno - i nisam siguran da i oni znaju zašto to mačke rade? (usput, nije slučajno da se lijepim djevojkama pa i mlađim ženama kaže DOBRA MAČKA!)

 ZAŠTO SE MAČKE TOLIKO LICKAJU?

Odgovor koji se čuje u vezi lickanja odnosno lizanja vlastita krzna je da to rade zato da bi bile čiste. Međutim, lickanje je mnogo više od običnog čišćenja - ližući vlastitu dlaku mačka zapravo štiti samu sebe od prljavštine i bolesti, ali i od hladnoće, od pregrijavanja, od posljedica pomanjkanja vitamina (avitaminoze), od socijalne napetosti, od tuđih i stranih mirisa, te od kiše. Mačke počinju same sebe lickati s navršena tri tjedna, ali im majka timari krzno od samog rođenja. Timare se i mačke međusobno, ako su zajedno odrasle i tako među sobom stvorile prisnu društvenu vezu.

Znate li zašto mačke „predu"? Odgovor na ovo pitanje kao da je jasan sam po sebI. Mačka koja prede je zadovoljna mačka. No, moje mace predu i kada ih nešto boli, kada su ranjene - primjerice, Šarko je baš ove veljače nestao na 6  - 7 dana i vratio se izranjavan oko uha, kod šape...Vjerojatno je bio u avanturama, pa naišao na nekog jačeg macana, dobio batina i vratio se pokunjen... Ali, presti nije prestajao jer objašnjenje za predenje glasi:  predenjem se signalizira naklonost nečem ili  nečem, dakle naklono socijalno raspoloženje.

 ZAŠTO SE MACE „ŠMAJHLAJU"?

Naklonost mačke izražavaju i onime što mi u Slavoniji nazivamo „šmajhlanje" a to je zapravo situacija kada se maca trlja tijelom o naše noge i tako nas pozdravlja. Zapravo, radi se o često sličnoj ceremoniji pozdravljanja kada radi iste pokrete, a zapravo mace na taj način razmjenjuju svoj miris s našim mirisom.

   Moje mace i mace općenito su vrlo spretna bića ( ne volim ih nazivati životinjama, jer ove male mace nose u sebi najmanje animalnog, ove veće, ris, tigar mogu biti opasne po život čovjeka!). gledam ih kako hodaju vrhom krova, na ogradi kuće, kako skaču precizno i znalački...Vrlo rijetko vidim da su pogriješile u odmjeravanju udaljenosti, odmaka grana kada su u krošnji, skoku sa stupa na stup ograde, skoku s poda na donji dio prozora...Ako samo malo pretjera u snazi skoka na prozor, mislim, sletjet će s prvog kata kuće u dvorište, na betonsko tlo, neće ostati živa...Nema brige, to se mačkama jednostavno ne može dogoditi jer su njihov vid, sluh njuh te mišići tako koordinirani da promašaja ne može biti - one su „programirane" za spretno balansiranje na uskom zidu ili za majstorske, spretne skokove! Ne kaže se slučajno: mačka, kako god je bacio, dočekat će se na sve četiri noge!

 KADA MAČKE MAŠU REPOM?

Znate li zašto mačke, naravno i moje, Jafica i Šarko, mašu repom? Većina nas koji imamo mace mislimo da je maca koja maše repom ljuta, što je samo djelomično točno. Mačka koja maše repom je u stanju unutrašnjeg sukoba, mori je neka dilema. Ona, naime, želi uraditi dvije stvari, ali se ta dva impulsa uzajamno blokiraju. Evo primjera: Jafica često dođe do vrata verande koja vode na dvorište,često se to događa navečer ili noću, i čeka da joj otvorim vrata. Naime, ona ima potrebu obići dnevno svoj teritorij, otići u patrolu. Međutim, baš sada kada je bilo jako hladno, otvorim joj vrata, ona izađe na kratko na stepenice i počne mahati repom. Ako istrči kroz vrata napolje i nađe se na jakoj kiši još će jače mahati repom. Nakon kratkog vremena donijet će odluku - ili će se vratiti u toplo i suho ili će nastaviti noćnu patrolu!

Naravno, mogao bih pisati o tome kako moje mace jedu, kako su izbirljive, ali mlijeko će uvijek „popiti", kako se gurkaju oko posude za jelo, kako im sline cure na štapiće koje su za njih prava poslastica, kako Jafica zna izvući štapić iz folije, dok Šarko ne zna...

ŠTO SA STARIM MAČKOM  ŠARKOM?

I završit ću s jednim problemom: naime, Šarko je već stari mačak,- oko osam godina -, i već primjećujem da zakazuje kod timarenja i kod skakanja, spor je, spava dugo i često, satima žmirka pa ne znam spava li ili je budan... Stručnjaci kažu da mačke žive u prosjeku deset godina, poneke dohvate i duboku starost od 15 godina. Ljudi pate od posljedica starosti u zadnjoj trećini života, a mačkama se to događa tek u zadnjoj desetini života. Sve bih ja to razumio ali ne razumijem da je Šarko ponekad tako nemaran (senilan?) da sere svuda po kući, najčešće pred nekim izlaznim vratima. Raspitivao sam se što da radim i jedna prijateljica mi je savjetovala da ga, kada to napravi, uhvatim i njušku mu uvaljam u vlastita govna. Zanimljivo, to djeluje  tjedan i koji dan, a onda opet sve po starom: postavim mu veću posudu sa zrnatim kamenčićima, a on opet napravi hrpu  na parket, pred nekim od izlaznih vrata. Sada prijateljica kaže morat ćeš ga dati eutanazirati, ili ćeš se pomiriti da čistiš iza njega, zamalo svaki dan. Eto, znam da su vlasnici mačaka zdraviji od drugih ljudi, ne držim ih i zbog toga no dobro je to znati, ali da ću se naći u dilemi eutanazirati ga ili ne, nisam pomišljao.  Samo zbog  njih izlazim poneki dan da bi im kupio hranu u maloj trgovinici za pasju i hranu za mačke, na Gradskoj tržnici. I razmišljam: ljude se dijeli na hadezenjare, esdepejce, pravaše...ja ih dijelim na DOGS PEOPLE i KATS PEOPLE, dakle pasoljupce i mačkoljupce. Ne trebam naglašavati da spadam u ovu drugu grupu ljudi...

I zato, jednostavno, nemam snage podići telefonsku slušalicu  i nazvati veterinara - bila bi dovoljna jedna injekcija, i Šarko bi zauvijek zaspao. I baš kada, ljutit, pomislim na to, do kompjutera skoči Jafica i gura svoju glavicu prema mojim prstima, nezadovoljna što je ne podragam nego i dalje kuckam...

„Frrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr!" kaže ona, „frrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr!" kažem ja, podragam je, što ću, Šarko sa kauča sklupčan žmirka, žmirka. Žmirka... kao pokvareni semafor.

Veterinara, zbog Šarka posranca, ne mogu zvati., učinit će to, kad - tad, vjerojatno, netko drugi!