Ljubo R. Weiss: Ipak, EU – kud puklo da puklo

Ima nas koji ne moramo voditi brigu o tome jesmo li ili nismo u Evropskoj zajednici odnosno kako ćemo glasovati u nedjelju 22. veljače 2012. Prvo, datum je već tu,  nekako se brzo prišuljao, i evo nas na glasačkim mjestima na kojima smo, dijelom, bili 4. prosinca 2011., za izbore za Sabor RH. Drugo, doživotna dozvola boravka u Austriji,  upisana u hrvatsku putovnicu, omogućuje mi rad, boravak i kretanje u državama Evropske zajednice, njih 27.

Doživio sam ulazak Austrije u Evropsku zajednicu radeći u svojoj knjižari-antikvarijatu u Beču, tako da su mi u živom sjećanju atmosfera pred ulazak Austrije u EU. I poslije tog događaja.  Nisam  primijetio neku veliku prednost zbog toga, niti primjećujem danas da Hrvatska nešto izuzetno gubi što još nije u EU. -  pratim događaje u Austriji i ovdje u Hrvatskoj, shvaćajući koliko smo obje zemlje male u odnosu na svjetske sile i koliko, posebno Hrvatskoj, treba rada, znoja te poštivanja  zakona  i morala da bi  postali dio evropske porodice naroda i država. I dojma sam da evo 3- 4 dana prije glasovanja zapravo nismo imali sreće da razumijemo dubinu i sveobuhvatnost promjena koje nas očekuju. Kao da je nekome u interesu da u prvi plan dolaze manje važna pitanja i u ime tzv. demokracije javljaju se više protivnici Evropske zajednice, a ne njeni zagovornici.

Stvarno smo mi čudan politički narod: uvijek nešto zanovijetamo, a malo toga istinski i objektivno zapažamo, a negativno mijenjamo! Inače, pregovori su završeni, predpristupni sporazum potpisan, a punopravan član EU Hrvatska postaje 1. srpnja 2013. ( Napomena: „Evropska zajednica“ - EZ i „Evropska unija“- EU, koristim u istom značenju!)

ŠTO TREBA ZNATI I O ČEMU RASPRAVLJATI?
   
U poštanskom sandučiću zatekao sam brošuru „Sve što ste htjeli znati o Europskoj uniji“ i baš bih volio znati koliko je drugih građana Hrvatske pažljivo pročitalo ovu brošuru. Naime, mnogi se žale da nisu dovoljno informirani, a ova brošura ipak odgovara na temeljna pitanja Evropske zajednice i navodi promjene koje se mogu očekivati.

Iz brošure prepisujem uvodne rečenice: „Europska unija (EU) je oblik nadnacioanlne gospodarske i političke suradnje 27 europskih država koje su se slobodno udružile radi učvršćenja mira, promicanja demokratskih vrednota, blagostanja i dobrobiti svojih naroda, te gospodarskog i socijalnog napretka. Iako  svjetska kriza nije zaobišla  EU je i dalje prva trgovačka sila u svijetu, premda obuhvaća samo 7 % svjetskog stanovništva, predstavlja gotovo trećinu svjetskog bogatstva.“

Zatim, poimence su navedene sadašnje članice EU, navodi se što članstvo u EU donosi, odgovara se na pitanje hoće li nam stranci oduzeti radna mjesta, kakav će biti status branitelja, hoće li se hrvatski građani moći zapošljavati u državama EU, pod kojim će uvjetima hrvatski studenti moći studirati na stranim sveučilištima, što ulazak u EU znači za hrvatsko selo i poljoprivredu… Navedeni su fondovi EU te glavne institucije EU ( (Europska komisija, europski parlament, vijeće europske unije, sud…). Ukratko, korisna brošura koja se mogla pojaviti u javnosti i ranije, kao što je i rasprava o tim i drugim pitanjima trebala se zahuktati ranije,  a ne zadnji tjedan pred glasovanje.

Sinoć, u srijedu 18.01.2012. gledao sam na TV „Otvoreno“, među ostalima i Danielu Trbović i Anu Šovagović,Vilija Matulu… rasprava je bila zanimljiva i takvih rasprava trebalo nam je više. Dojma sam da je i Virovitičko-podravska županija prespavala ozbiljnu i širu raspravu o pitanjima pristupa Hrvatske Evropskoj zajednici, slično cijeloj Hrvatskoj. Zanimljivo je posebno to da iako su tri najveće stranke suglasne o pitanjima Evropske zajednice i  ulasku Hrvatske u nju, mediji rado bilježe primjere otpora građana kada imamo priliku vidjeti kako se ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić „obračunava“ s građanima koji ne misle kao ona i spomenute stranke. Ili ona propagira prednosti Evropske zajednice na neodgovarajući način, profesorski uporno i dosadno, čak prijeteći, zaobilazeći goruća pitanja života, ili pojedinci i grupe svoje opće frustracije iskazuju sada, a trebali su u predizbornoj kampanji za Sabor??

Evo još nekoliko mojih zapažanja o pitanjima pristupa Hrvatske Evropskoj zajednici.

Prije svega,  dojma sam da se premalo raspravlja o osnovnom pitanju: hoćemo li kao građani Hrvatske nakon ulaska u EU živjeti bolje, iz rasprave kao da je nestao pojam ŽIVOTNI STANDARD građana, zatim pitanje cijena robe i namirnica… Sjećam se da je u vrijeme ulaska Austrije u Eu bilo govora o tome kako će cijene namirnica pasti, kako će se smanjiti zbog širenja njemačkih trgovačkih lanaca na Austriju, međutim cijene su ostale iste, a neke su i povećane! Već kod obračunavanja austrijskog šilinga u euro cijene, neki moji kolege trgovci i poduzetnici zaokruživali su cijene, naravno, na više! Istina, u nas taj strah neće biti aktualan 1. srpnja 2013. jer će se mnoge mjere primjenjivati kasnije – primjerice, euro će biti uveden kasnije, na tržište rada moći ćemo bez radnih dozvola u Evropu kasnije – moguće je i sedam godina poslije, znači tek 2020 - te itd.

„OBRANA“ HRVATSKOG SUVERENITETA

O pitanju „obrane“ hrvatskog suvereniteta  raspravlja se površno, naglašava se neki veliki gubitak, euroskeptici pitaju koliko ćemo ubuduće biti kao država samostalni. Pitanje je zakašnjelo jer gubeći gospodarski suverenitet ( prodaja banaka strancima, ključnih hrvatskih firmi itd.) suverenitet je već ograničen, a on  je to i više ako se uzme što će se od 1.srpnja 2013. određivati u Bruxellesu, a što u Zagrebu.

Hrvatskoj je ostala zastava, grb i himna, zemlja, šume, vode, nekretnine njenih građana, sve u svemu suverenitet će biti podijeljen…i veliko je pitanje koliko ćemo tom podjelom biti zadovoljni. Ipak, usporedbe Jugoslavija – Euroslavija je pojednostavljivanje i ne vidim potrebu da se narod plaši nekakvom Jugoslavijom u obliku EU…Istina, posebno je pitanje što se danas događa u EU, zašto ulazimo u taj savez u vremenu njegove najveće krize – od Grčke preko Španjolske, Italije, Portugala do Rumunjske…, u kojem će se smjeru EU razvijati..??

Nisu li ti često spominjani fondovi samo dobar mamac za hrvatske firme, poljoprivrednike, udruge… Kao knjižar u Beču radio sam jedan projekt s institucijom EU i naradio sam se ne realizacijom projekta koliko papirologijom nakon njega – trebalo je papirima (računima) potvrditi svaki izdatak, čak i kupovine posluženja (naranče, sokovi, keksi) za goste u knjižari! Kao obrtnici, imali smo pravo među prvima doći do određenog iznosa eura i sjećam se opet da je bilo zadovoljstvo donijeti u knjižaru hrpe euro kovanica i pokazati te pripremiti ih za vraćanje kupcima.

NE SOTONIZIRATI, NE IDEALIZIRATI

Hoće li ulazak Hrvatske u EU promijeniti ponašanje stranih banaka u Hrvatskoj, kako će se investirati u Hrvatsku, hoće li privatizacija ići dobrim smjerom, što će biti s porezima, kontrolom granica Hrvatske i država koje nisu članice EU…U kojem će smjeru EU – prema dnu odnosno raspadu, ili će se ipak stabilizirati..?  Ukratko, ne treba sotonizirati EU, što rade euroskeptičari (EU kao pakao) ili je idealizirati (EU  kao raj): u vremenu kada svijet je podijeljen na gospodarske blokove i saveze (USA, Istočna Azija, Bliski istok, Latinska Amerika…) Hrvatska nema druge varijante osim da se priključi Evropskoj u zajednici.

Referendum je prilika da o tome sami odlučimo pa pozivam u svoje osobno ime građane da izađu u nedjelju na birališta i zaokruže DA ili NE? Promatrači referenduma su već određeni, stižu im iskaznice, prilika je to da ipak sami odlučimo, kud puklo da puklo, kamo će (i kako) Hrvatska dalje.

Kamo, ako ne u Evropsku zajednicu?