Ljubo R. Weiss: Cavallino – misteriji jedne investicije
(Ovu kolumnu posvećujem mom djedu Adolfu Weissu koji je do negdje do 1933. godine vodio je trgovačke poslove u Lukaču u ortaštvu s obitelji Fischer, koja je pripadala Podunavskim Nijemcima, narodski rečeno Podunavskim Švabama, a koja je naglo prekinuta.)
Do današnje teme o ortaštvu i rizicima stranih ulaganja u Hrvatsku dolazim i imajući pred očima i slučaj Cetinski gdje je poduzetnik Danko Končar pretrpio velike štete vjerujući gospođi Cetinski koja je u njegovo ime vodila poslove u Istri. I neposredan pak povod je informacija došla iz Policijske uprave Virovitičko-podravske županije objavljena na našem portalu: „Sumnja se da je Zlatko L. (46) kao direktor tvrtke Cavallino Lukavac od 24. 04. do 8. 11. 2007. protupravno pronevjerio i zadržao za sebe 184.200 kuna..."
Nakon prolistavanja i pročitavanja podosta materijala vezano za slučaj Cavallino, slatinskog vinskog biznisa u koji je uloženo znatnog novca (oko 8 milijuna kuna) te povjerenja, shvaćam da je jedno strano ulaganje „puklo" na relaciji Karl Schmidt s jedne strane te Damir Kufner i Zlatko Lukačević, s druge strane. Zbog izigranog povjerenja, a bit će, i mnogo nezakonitosti u poslovanju, ugrožen je jedan od najvećih projekata u hrvatskoj vinskoj grani. Sumnja se u nesavjesno poslovanje, pronevjeru i zloporabu položaja - Karl Schmidt,(1964., Osijek) solidno obrazovan čovjek i svestrani poduzetnik, inače vezan za invalidska kolica, državljanin SR Njemačke, s boravištem u Zagrebu, podnio je prijavu protiv Zlatka Lukačevića i njegovog pomagača Damira Kufnera, poduzetnika iz Slatine.
Prijevara teška milijun eura??
U selu Lukavac kod Slatine Schmidt je planirao izgraditi veliku vinariju u suradnji s španjolskom tvrtkom Freixenet, inače jednim od najvećih svjetskih proizvođača vina i pjenušca. Vinarija Cavallino Lukavac koju je u suradnji sa spomenutom firmom, osnovao Karl Schmidt danas se nalazi u fazi restrukturiranja zbog velikih dugova nastalih temeljem sumnjivih poslovnih aranžmana koje je sklopio bivši direktor te tvrtke Zlatko Lukačević. Tandem Kufner-Lukačević po riječima Davora Vukmirića, savjetnika predsjednika uprave „Bauerfeind"(ključno poslovanje: ortopedska pomagala!) u kojoj jednu od glavnih uloga ima također Karl Schmidt, oštetio je tvrtku za više od milijun eura, pa iako je siguran da će policijska istraga otkriti sve pronevjere i nezakonitosti koje su činili Lukačević i Kufner, njegova jedina želja je da spasi dio uloženog novca te da nastavi poslovanje vinarije. Istraga o svim manipulacijama i pronevjeri seže sve do 2003. kada je tvrtka Lukačević bila domicilno prijavljena u Bektežu kod Kutjeva (tko ne zna za poznatu kutjevačku graševinu?) i, suočena s teškoćama u poslovanju, tražila partnera. Menadžer Vukmirić objašnjava: „Gospodin Karl Schmidt uložio je sa svojim prijateljima i partnerima u ovaj posao znatne milijune kuna, želio je ne samo stvoriti poznati vinarski brend, već i promovirati ljepote Hrvatske, Lukavac i Slatinu trajno afirmirati kao važne destinacije u proizvodnji vina te omogućiti ljudima iz tog kraja da i u ovim teškim trenucima kroz vinariju, vinograde imaju posao i budućnost.
U prvom planu - interes lokalnih poduzetnika
Projekt Višnjica mr.sc. Ksenije Plantak pokazuje da slatinski kraj ima sve preduvjete za proboje u turizmu, poljoprivredi pa i vinarstvu. Istina, danas je hrvatsko vinarstvo u krizi, pada promet i najpoznatijih vinoteka, tako i mog znanca Borošića, vlasnika vinoteke Bornstein u Zagrebu. Veliki trgovci nude vina povoljnije, potrošnja se, zbog smanjene kupovne moći građana, ali i štednje državnih tvrtki, drastično smanjila. Utoliko je imati stranog partnera u vinogradarstvu itekako značajno - jer, danas je čak nešto lako i proizvesti (grožđe, vino..) ali je vrlo teško plasirati na tržište.
Priča o Cavallinu Lukavac ide dalje: "Osnivanjem tvrtke Kufner je postao manjinski suvlasnik tvrtke te je Cavallinu prodao četiri hektara svog privatnog zemljišta s nasadima i mehanizacijom te na temelju toga postao zaposlenik tvrtke Cavallino. Paralelno s tim i radnici koji su radili u njegovom Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu postaju zaposlenici tvrtke Cavallino i obavezuju se da će zemlju i sve poslove ubuduće obavljati za Cavallino. Tada je poduzetnik Schmidt Kufneru Općim ugovorom o poslovnoj suradnji uplatio 30.000 kuna za zemljište, 670.000 kuna za nasade vinograda te 630. 000 kuna za poljoprivrednu mehanizaciju. Ipak na kraju se ispostavilo da su Lukačević i Kufner radili za svoj interes i pritom se ogriješili o zakonske propise Republike Hrvatske. Nelogično zvuči da većinski vlasnik i partner koji je redovito uplaćivao „živi novac", dođe u situaciju spašavanja što se spasiti dade, a istovremeno Kufner izgradi vlastitu „uspješnu" vinariju.
Istraga se nastavlja..!
Cavallino je prema Schmidtovim i Vukmirićinim riječima tijekom godine platio sva enološka sredstva za sam vinograd, sve plaće za djelatnike, fiksne troškove rada vinarije, preradu grožđa, Kufnerove fakture za usluge rada ljudi i strojeva - no kako tvrde ni to partnerima nije bilo dovoljno - naposljetku je još naplatio i grožđe koje mu, navodno, ni ne pripada. Kufner je također prodavano vino na paragon blokove iako vinarija nema maloprodaju i novac od te prodaje nije polagan na račun, ni u blagajnu jer ona nije vođena....?! Lukačevića se sumnjiči da je fakturirao vinariji Cavallino, kao direktor, njeno vino (sic!!), ne bi li premostio nezakonite radnje - nije vodio robno knjigovodstvo, nisu knjižne berbe grožđa, količinske zalihe vina, zaštitna sredstva i repromaterijal...
"Po našim saznanjima,- nastavlja Vukmirić,- samo na taj način otuđeno je u privatne svrhe bar dva milijuna kuna. Nedostaje 47.500 boca od 0,75 l koje, da su prodavane samo po 20 kuna daju manjak od 950.000 kuna itd.. I nastavlja: „Nikada nisu pokazali ni gdje su nestale boce, gdje je vino kojima su punjene boce, a ni gdje su računi za prodaju tih istih boca... Svjestan je da se sve uloženo ne može vratiti, no odlučan je u nastojanju dokazivanja kriminalnih radnji jer smatra da je konačno sazrelo vrijeme u RH da takvi odgovaraju za nedjela koja su počinili ne samo investitorima već i čitavoj zajednici. U konačnici, najviše su izgubili Županija i grad Slatina jer niti su otvorena radna mjesta, niti potpisani kooperantski ugovori, a niti će tvrtke koje su usko povezane s vinogradarstvom i vinarstvom moći povećati svoj tržišni udio. Umjesto toga, grad Slatina i Kufner spore se oko zemlje uzete u koncesiju (prvo oduzeta Kufnera, zatim mu vraćena, no spor se nastavlja), konkretno, DORH pokušava zaštiti interese Hrvatske i daje nalog Slatini da raskine ugovor o najmu 77 ha zemljišta dodijeljenog Kufneru. Dalje, sumnja se da OPG Damira Kufnera nije podmirio porez...
Kao i svaka hrvatska priča osumnjičeni imaju svoju verziju - u pojedinim medijima naglašavaju kako se radi o lažima, osobnom animozitetu i sl. No, rezultati do sada poduzetih istražnih radnji jasno pokazuju što je tandem Kufner-Lukačević činio - zar ih onda „mrze" i Policija, DORH Ii Porezna uprava? Vukmirić inače naglašava predan, detaljan i stručan rad državnih institucija „koje rade svoj posao" iako ima i podosta strančarenja od strane osumnjičenih.
Bez stranih ulaganja ne ide...
Vode se tri sudska procesa, pljušte optužbe i protuoptužbe, istrage se nastavljaju, pale su i prve presude, no zamršeno klupko se sporo raspliće, što baš i ne ide u prilog Hrvatskoj koja očekuje nove investitore i strana ulaganja koja su pala na minimum minimuma.
Po opisanom slučaju jasno je da se u Hrvatskoj teško ostvaruju strana ulaganja, da lokalni interesi pa i politika miješaju se u gospodarstvo, da, na kraju, slatko grožđe postaje kiselo a vina, umjesto da postanu izvozni artikl, nestaju u mutežu tipično za Hrvatsku, nestaju u džepovima, kako se čini, lokalnih poduzetnika koji žele sve bogatstvo za sebe i odmah. Zaboravlja se da većini poduzetnika blagostanje dolazi nakon mukotrpnog rada često i nekoliko naraštaja.
Hoće li članstvo Hrvatske u Europskoj zajednici biti prekretnica i za strana ulaganja i za razvoj vinogradarstva, ostaje da se vidi - slučaj Cavallino-Lukavac upozorenje je svima, posebno državnim tijelima, da pravednim odlukama potiču, a ne sputavaju strana ulaganja. Jer, investitora poput Karla Schmidta zanima dobra kapljica, ali i solidni ortaci u vinskom biznisu te dobrobit slatinskog kraja.
Sa zanimanjem sam čitao tvoje tekstove na ovom portaku no moram priznati da te u ovom tekstu ne prepoznajem.
Zapravo ovo nije tvoj tekst već priča g-dina Vukmirića.
Pošto svaka priča ima 2 lica tako i ova, a ja ne želim biti odvjetnik druge strane i ne kritički iznijeti drugu priču kao što si to napravio ti, ali evo samo nekoliko golih činjenica koje znam radeći neke poslove izvorno bez verzija Šmita ili Kufnera:
1. U Lukavcu je preko 30 hektara vinograda od kojih preko dvije trećine radi Obrt Kufner i tamo rade isključivo Slatinčani bilo kao stalni radnici ili sezonci, dok one druge dovoze kombiji izvan Slatine.
2. Za sadnju ovih prvih uzet je kredit iznos boli glava (neću reći banku ili iznos jer bi time odavao poslovnu tajnu iz posla koji radim) vraća ga Kufner i to uredno i u zalogu je samo Kufnerova imovina, a ne i Šmitova i to ne samo u Lukavcu nego i imovina njegovog oca starog Slatinskog vinogradara za koju svi Slatinčani mogu staviti ruku u vatru da je krvavo i pošteno zarađena.
3. Vidite te vinograde sađene tim kreditom grad je bio dao Šmitu, naravno bez obaveza po kreditu, ali je nažalost nekih prvenstveno iz politike a na sreću pravde sud to vratio tamo gdje to i pripada.
Mogao bi puno još argumenata, ali mislim da je i ovo dovoljno.
Voljan sam se s tobom sresti ne kao Kufnerov odvjetnik jer on svojim radom jedini može sam sebe braniti već da podijelimo saznanja stečena izvan odnosa Kufner Šmit, pa ako hoćeš ostavi telefon ja ti se javim.
Uz veloko poštovanje lijep pozdrav.
Kolumna ima temu strana ulaganja, obrađena je na jednom neuspjelom primjeru, a neki zaključci donijeti su na osnovu podastrijetih materijala, objavljenih informacija državnih institucija i razgovora. Poruku "Ne guraj nos gdje mu mjesto nije"! ne držim argumentom.
Senior, pustimo da još čitatelja napiše svoje mišljenje o "slučaju Cavallino-Lukavac", a susret ne isključujem.
Lukačević i Kufner nisu u Cavalinu bili u istom položaju, Lukačević je bio direktor, a Kufner suvlasnik i neka nitko ne plače za pomoći Slatini od strane Cavalina, jer da je Šmitu to bila namjera nebi tvrtku registrirao sa sjedištem izvan Slatine, a vinograde sadio u Slatini i direktora doveo iz iste sredine.
Naravno, imam ja i boljih i lošijih kolumni od ove, ali prepustimo čitateljima da je ocjene, tim više što je većini Slatinčana, a i medijima, slučaj ove zlosretne investicije poznat. Pišeš:" ... a ovakve stvari probaj da obiđeš!" Nisam ti od onih koji obilaze temu kao mačak oko vruće kaše. Biram teme kao što kolumnisti imaju pravo, nastojim temu obraditi s više aspekata i naravno, dozvoljaam da imamo različite poglede i mišljenja o pojedinim temama. Očekuje se i drugostupanjska presuda na relaciji Grad Slatina - Kufner, pišem da pljušte optužbe i protuoptužbe...Mene najviše zanima sudbina stranih investicija u Hrvatskoj, uskoro smo u EU, bit će ih još više, i trebamo svi skupa učiniti da taj kapital nađe plodno tlo u Hrvatskoj i učinkovitu pravnu regulativu (državu). Pozdrav, Lj.R.W.
Pozdrav!
Ova kolumna je očito napisana samo s jednog "aspekta", apsolutno pristrano i protivno novinarskoj etici koju "gospodin" očito nije usvojio! s 99% sigurnosti mogu reći da se radi o plaćeničkom članku, ili kolumni, ili čemu već...
Možda u vašoj analizi Cavallina, nebi bilo zgoreg, da prošetate malo do Lukavca, vidjeti obitelj Kufner i njen rad od jutra do sutra, cijelu godinu. Da ste ih citirali barem u jednoj rečenici vašeg štiva, vjerovao bih u dobre najere, čak da ozbiljno radite posao.
Ovako, ostaje navijačko pisanje, čisto gubljenje vremena.
Članak za smeće.
Drugim riječima, ovaj članak je miljama daleko od profesionalnog i korektnog, sa stajališta novinarske struke naravno.
"...Tandem Kufner-Lukačević po riječima Davora Vukmirića....oštetio je tvrtku za više od milijun eura..."
najmanje što ozbiljan novinar može napraviti je zatražiti viđenje takve izjave od prozvanog tandema, ili navesti da su izjavu/komentar odbili dati
A novinar smatra da je to napravio rečenicom "...pljušte optužbe i protuoptužbe..."
Što na kraju ostaje nego priznati: "da, tekst je stvarno profesionalno napisan"
Ako je već, po tebi, pljačka u pitanju, dajmo brzo suđenje, presudu, zatvor, oduzimanje imovine. Sve u jednom danu. Ne zvuči li ti to nešto poznato...
Loza će se i ovako sama o sebi brinuti!?
..."A pitanje povjerenja jedno je od ključnih u sadašnjim, kako lokalnim, tako i u globalnim ekonomskim okolnostima
Grubo rečeno, tko bi investirao u zemlju u kojoj ne postoji jasan sustav vladanja: neke postkomunističke države privlače investitore autoritetom svojih diktatura, a neke pak, transparentnošću i sigurnošću političkog i pravnog sustava. Hrvatska srećom nema ono prvo, ali, nažalost, nema ni ovo drugo"............
Važno pitanje: Hoće li se izborima 4. prosinca 2011. i smjenom vladajućih promijeniti investicijska klima u Hrvatskoj, na nacionalnoj, ali posebno, na lokalnim razinama????
Za nedolazak Španjolaca u Lukavac nisu krivi ni Lukaćević ni Kufner ni eventualne sitne krađe oni su sitni igrači za ono što ti napisa u predhodnom članku.
Evo ti 2 podatka pa provjeri:
1. Kada je vlasnik tvrtke iz Španjolske privatnim helikopterom došao u Lukavac tko ga je od politike dočekao od Slatinskog gradonačelnika, župana, saborskog zastupnika, a da o vladi i ne govorimo?
Vidjet ćeš da je odgovor nitko.
2. Kada je naša županija uvrstila projekt Lukavački vinogradi bilo kao Cavalino d.o.o. bilo kao obrt Kufner u svoje razvojne projekte?
Nakon odgovora na ova 2 pitanja sve će ti biti jasno.
Volio bih, u skladu s intencijama portala, da znam s kim komuniciram, imenom i prezimenom??
Što se tiče helikoptera, koliko znam, nije bio privatni nego je putovanje Schmidta u Lukavac organizirao tadašnji ministar unutarnjih poslova Kirin, na zamolbu predsjednika RH Mesića.
Ne znam točno tko je dočekao investitora, ali znam da je vodstvo grada Slatine bilo uključeno, posredovanjem, u posao.
Pogrešno je misliti da Županija mora biti poklopac svakom loncu (svakoj stranoj investiciji). Važno je da investicijski projekt donosi nova radna mjesta, da je ukupno uspješan, a županija, u okviru svojih nadležnosti, projekt potiče i podržava. Pogrešno je mišljenje da iza svakog investicijskog projekta treba stajati država, naime, u nas je politika (i to uglavnom loša, s pogodovanjem) previše upletena u gospodarstvo. Posebna je tema, koja nije obrađena, način dodjele zemlje u zakup, gdje više igraju politički (podobnost??!) nego gospodarsko-socijalni elementi.