Lijevom, desnom, pa glavom
Takav način postizanja rezultata izvrsnosti kao što je to učinio ovih dana naš reprezentativac Olić za Münchenski Bayern, u Ligi prvaka, protiv Lyona, kojeg je pobijedio sa čak 3 : 0, učinio mi se dobar način da učinim poveznicu kako bi bilo dobro da slično radimo i mi, ali pritom ne misleći nužno na nogomet, nego na proces rješavanja svakodnevnih problema, odnosno na područje koje bi nas moglo, prije ili kasnije, izvući iz teškog stanja, a to su INVESTICIJE I RAZVOJ! Olićev način odličan je primjer ne samo zbog rezultata, koji je impresivan, nego više zbog načina: lijeva, desna pa ono simbolički gledano i najvažnije GLAVA. Jer na koncu konca SVE JE U GLAVI! A to bi se moglo protumačiti i drugačije, da ovaj sportski primjer u sebi sadrži i rad-zalaganje i znanje i vještinu i na koncu ono najvažnije REZULTAT. Ili da budem posve jasan tako bi bilo dobro raditi svuda, a naročito tamo gdje su u pitanju ULAGANJA odnosno INVESTICIJE.
Odlučivanje o investicijama trebalo bi shvaćati kao privilegiju onih koji odlučuju o njima, ali istovremeno i ogromnu odgovornost, posebno u ovo recesijsko vrijeme! Svaku investiciju, posebno onu veću, valjalo bi gledati kroz naočale onih mnogobrojnih na zavodima za zapošljavanje koji traže priliku za rad, one koji završavaju zanate, škole i fakultete i koji traže svoj prvi posao i mnoge, mnoge druge. U tome sigurno nam može pomoći FOIP pristup i metodologija zasnovana na četiri temeljne faze u PROCESU ODLUČIVANJA O INVESTICIJAMA odnosno POSLOVNIM ODLUKAMA. Temeljne faze procesa odlučivanja jesu:
- Formuliranje ( Priprema )
- Ocjena
- Izvedba
- Poslovanje
U simboličkom smislu, Olićev način postizanja rezultata izvrsnosti na području investiranja u nešto što bi prošlo kroz temeljne faze procesa odlučivanja u nešto prioritetno i konkretno, što bi doprinijelo bržem razvoju sredine u kojoj živimo, bilo bi nešto što bi se moglo nazvati i shvaćati kao ODGOVORNO VOĐENJE INVESTICIJA I RAZVOJA. A tako vođen proces bio bi poentiranje i lijeve i desne, i glave kao one prave! I tu valja ponoviti tezu da je odlučivanje o tome što će se graditi i u što investirati privilegija i vrlo odgovoran čin, s velikim posljedicama. Za uspješno i odgovorno vođenje i odlučivanje o investicijama, treba puno toga znati i primijeniti, kako se ne bi dogodile investicije kao što je to zgodno netko rekao da investiramo u "nešto što vodi od nikuda prema ničemu"!?
prije bi se za članove ove vlade moglo izjaviti ovo:
...Svako pedeset godina na ovim terenima pametan ušuti,
budala progovori, a fukara se obogati...
IVO Andrić
.......... i čovjek dobi Nobela.
Mjere koje Grčka mora provesti
1. Rezanje proračunske potrošnje za 24 milijarde eura
2. Novo povećanje PDV sa 21 na 23 posto
3. Ukidanje 13. i 14. plaće (božićnice i regresa)
4. Plaće u javnom sektoru bit će iste tri godine
Kako voli Rvat Rvata guliti isto ko i srbin srbina na primjer (za slovence nisam siguran) opisano u romanu Očevi i oci, pročitajte to štivo!
jednog današnjeg hdz-ovog političara i jednog menađera bi trebalo OSTAVITI za povijest BAŠ kao i krapinskog pračovjeka???????
Kao i svaka furka, i furka na menadžera ima svoje teme, razgovore i idole. Tko god je proveo više od mjesec dana u tom miljeu, a imao sam tu nesreću, naslušao se priča o tome kako je industrija drva, kože, tekstila, proizvodnja općenito, potpuno retro, pase i aut, dok su uslužne djelatnosti i trgovina baš kul, in i trendi. Naravno, uz poslovično pljuvanje prema radničkom samoorganiziranju i miješanju države u poslovanje – tržište treba regulirati samo sebe. Naravno, i ta priča bila je bez supstance, rijetko bi čuo neko logično obrazloženje takvih stavova. Ključni argumenti bili su – "Tako je svugdje u razvijenom svijetu", ....
Zašto plaćamo najskuplje telefoniranje u Europi? Zato što imamo dva i pol operatera na tržištu. Zašto nemamo što čitati? Zato što nam se izbor svodi na Nacional i Globus, čije su se gazde samo igrale tržišnog natjecanja. Sva ta silna trgovina i uslužne djelatnosti našeg privatnog sektora odvijale su se u paralelnom tržišnom svemiru, koji s globalnim tržištem nikad nije imao previše veze. Da su svi ti silni menadžeri koji su godinama mantrali o samoreguliranju tržišta ikad doživjeli njegovo pravo samoreguliranje, doživjeli bi fijasko i bez recesije. Ovako su se, s malo znanja i puno lifestyla, nesmetano mogli furati na menadžere.
Sad kad je igra ZAVRŠILA, što rade? Naravno, OTPUŠTAJU RADNIKE?????????????(JEDINO ŠTO ZNAJU). Od početka recesije SAMO je u privatnom sektoru bez posla OSTALO oko 80.000 tisuća LJUDI. Zar za to ne snose odgovornost upravo hravtski menađeri (HDZ-OVI))?????Što je logično.