Kaos u dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta
Kada je početkom studenog ove godine Vlada donijela odluku o privremenom raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH, a koja dopušta da zemlju do kraja 2010. godine obrađuju oni koji su je lani i ove godine zasijali „bez papira", nije to učinila kako bi pomogla seljacima nego kako bi ispravila vlastite greške. Štoviše, većinu njih je zakinula u osnovnim pravima kao što su jednakost pred zakonom jer zemlju novom odlukom sada smiju obrađivati svi oni koji su se na zakon oglušili i posijali je mimo natječaja, dok su oni koji su čekali odluke Vlade i ministarstava da se dogovore tko na natječajima ostvaruje pravo na koncesiju, ostali praznih ruku.
Samo na području Virovitičko-podravske županije taj problem dijeli čak devet od ukupno trinaest općina i tisuće poljoprivrednika. - U posljednjih godinu dana bilo je niz kontradiktornih naputaka od svih institucija, od Ministarstva, Državnog odvjetništva i Povjerenstva koje odlučuje o koncesijama, tako da je u većini općina natječaj nakon godine dana poništen. Mnogi poljoprivrednici nisu mogli čekati da se tijela države dogovore pa su u međuvremenu zemlju bez dozvole posijali. Na taj način na županijskom je području zasijano čak 6.100 hektara, a novom je odlukom to postalo zakonski valjano, pa će tu zemlju uživati i slijedeće godine - kaže Zdravko Dijaković, zamjenik župana Virovitičko-podravske županije, zadužen za pitanja poljoprivrede.
S obzirom da je tim poljoprivrednicima Vlada obećala i poticaje, ako prilože potvrdu od općina da su u tzv. mirnom posjedu zemljišta i da plate naknadu za prošlo korištenje te zemlje, ogorčenje onih koji su htjeli da sve ide po zakonu tim je veće. Da se strogo gleda na zakon, upozoravaju, zemlja je trebala ostati neobrađena, dok se konačno natječajima ne definira kome pripada. No u tom bi slučaju država sama sebi trebala naplatiti kazne za neobrađeno zemljište, što je još jedna ironija u cijelom slučaju!
Među onima koji su godinu dana čekali odluku Ministarstva o tome tko je prema natječaju najbolji kandidat za koncesiju za državne hektare, a on je poništen, je Marijan Mareković iz Lozana nedaleko od Virovitice, koji se bavi preradom i proizvodnjom kamilice. - Potrošio sam deset tisuća kuna samo na dokumentaciju za natječaje, da bi na kraju 256 hektara državne zemlje pripalo onima koji nisu htjeli čekati odluke nadležnih tijela. Kako da vjerujemo državi kad je ovo očita korupcija i kada ćemo onda mi, obični poljoprivrednici, uspjeti doći na red? Natječaji su onda nepotrebni, a mi nikada nećemo imati ista prava - kazao je M. Mareković.
Nezadovoljni i ogorčeni poljoprivrednici rješenje problema vezanog uz koncesije i zakupe državnog zemljišta traže kod načelnika općina i nadležnih tijela Županije, no nerijetko dobivaju isti odgovor - obratili su se na krivu adresu. - Sve što možemo jest savjetovati poljoprivrednike i dati pedološke karte, a veličina parcela, uvjeti natječaja i izbor kandidata koji će dobiti zemlju, ono što je najveći problem koji ih muči, nije na nama, jer o tome odlučuje ministarstvo. Više no ikad potrebna nam je Agencija za raspolaganje državnim zemljištem kako bi se konačno riješio ovaj kaos u dodjeli državne zemlje - kaže Z. Dijaković, zamjenik župana.
Komentari
ALI DO KADA ĆE SELJACIMA BITI LOŠE, DOTLE DOK IH BUDU VODILI POLITIČARI HDZ-A, HSS-A I HSLS-A.
EVO DOKAZA:
Preko Komore HSS kontrolira agrar
Grivičić je za predsjednika poljoprivredne komore izabran na prvoj skupštini ove nove institucije koja bi trebala biti središnje mjesto za artikuliranje i usuglašavanje seljačkih stavova i zahtjeva Vladi
Predstavnici Hrvatskog seljačkog saveza na izborima za komoru dobili su najviše mjesta pa se moglo i očekivati da će za prvog čovjeka biti izabran netko iz njihovih redova. Od ukupno 117 glasova, za Grivičića su glasala 82 člana komore. Iako se ne zna kako će u stvarnosti komora funkcionirati, nagađa se da će preko nje Hrvatska seljačka stranka nastojati kontrolirati stanje u poljoprivredi i HDZ-ovu politiku.
HSS je kontrolu poljoprivrede izgubio prelaskom Božidara Pankretića s mjesta ministra poljoprivrede na dužnost ministra regionalnog razvoja.
Radnici: Hoćemo gazdu Vlada: Još ne znamo Oporba: Sada nikako!
Vitković traži MIR
Protiv prodaje državnog udjela u Podravki su i dvije vodeće stranke vladajuće koalicje - HDZ i HSS. Država, kaže HDZ-ovac Goran Marić, MORA OSTATI u vlasničkoj strukturi Podravke, jer se radi o kompaniji od nacionalnog interesa. Sličan je stav i HSS-ovca Miroslava Vitkovića, novog predsjednika Uprave Podravke.
Slavko Linić:
“Suprotno. Država bi u ovom trenutku trebala i povećati svoj udio u Podravki te za to ovlastiti HFP. Treba konsolidirati poslovanje te izbaciti politiku iz te tvrtke, kao i utjecaje HDZ-a i HSS-a. Nakon toga može se razmisliti o prodaji svog udjela, i to preko radničkog dioničarstva, kao u Krašu.”
Josip Friščić:
“Brigo moja prijeđi na drugoga. Neodgovorno bi bilo da se država makne iz Podravke. Nema šanse da proda svoj udio jer je Sabor Podravku proglasio tvrtkom od posebnog interesa.
Moć u Podravci seljačkom je VOĐI toliko UDARILA u glavu da ga uopće NIJE BRIGA za to što SVOJOM ulogom u toj koprivničkoj kompaniji zapravo KOČI njezin razvoj.
Objavili smo, naime, tijekom prošlog vikenda intrigantnu studiju McKinseya prema kojoj se pokazalo da je Podravka doslovno proćerdala zadnjih 8-10 godina ako se njezini “uspjesi” USPORED s uspjesima velikih hrvatskih kompanija s jasnim i prepoznatljivim vlasnicima. Međutim, Josip Friščić, čelnik HSS-a, i dalje MISLI kako Podravka treba i mora biti HSS-ova PRĆIJA. Zašto, DO KADA? E, na ta pitanja HSS-ov vožd nema POTREBU odgovoriti.
Naime, ispalo je da po političkom ključu HSS ima utjecaj na Podravku koji je mnogo veći nego kvaliteta HSS-ova izbornog rezultata u Koprivnici. Kad će Friščić shvatiti da bi po tom političkom ključu on zapravo trebao nestati iz Podravke te da bi mu bilo bolje da se prihvati čvrstih principa i prepusti Podravku profesionalcima, teško je reći....
Ministrirao za ČETIRI (4) milijuna kuna
Damir Polančec, bivši potpredsjednik, prema imovinskoj kartici iz Vlade je izašao BOGATIJI za DESETAK tisuća dionica Podravke vrijednih četiri milijuna kuna. ISPLATILO mu se – ministriranje.
Zna li SADA netko zašto Friščić misli da politika treba ostati faktor u Podravci?
PA ZBOG DIONICA, JER HDZ JE "ZAMRAČIO" SVOJ DIO, A HSS JOŠ NIJE????
Šokirani Slavonci: Porez na kazan damo, ali na rakiju neće moći
Slavonci prijete ilegalnim pečenjem rakije kao u doba stare Jugoslavije, kada su plaćali Karađorđevićev namet na kotlove i višak rakije. Sada to zovu Karakosoričin danak ...
Što kažu Šokci o novom Zakonu o trošarinama. Besplatnih 30 litara rakije jednom je šokačkom domaćinstvu malo jer u njihovim kućama uvijek ima gostiju
SLAVONSKI BROD - Rakiju ću morat kupovat sam od sebe!? I to po 23 kune. Ma bogati, neće moći! - dreknu Ivica Šimić iz sela Dubovik s padina Dilj-Gore. Iskočila čovjeku žila na čelu tako da sam požalio što sam ga na prvi dan Nove godine uopće uznemirio pitanjem što misli o Zakonu o trošarinama i o oporezivanju na alkohol i alkoholna pića koji je na snagu stupio 1. siječnja.
Nema više pečenja rakije u vlastitom dvorištu bez podmirenja obveza prema državi. Tako kaže novi Zakon o trošarinama.
Ne boje se inspektora
Po domaćinstvu može se ispeći 20 litara čistog alkohola što je otprilike 40 litara rakije (jakosti 40% ili 16 gradi), valja platiti sto kuna za kotao ako je njegova zapremnina od 40 do sto litara. Za kotao zapremnine veće od sto litara plaća se 200 kuna godišnje. Višak rakije država će naplatiti 22-25 kuna po litri.
Namet i na ušur
- Taj Zakon je donio neki “padobranac” sličan onome tko je donio zakon o općinama. Što se tiče paušala za kazan, to je u redu, ali samo ako kazan iznajmljujem i na njem zarađujem.
No, ako ga koristim za svoje potrebe zbog čega moram plaćati kao i onaj kome je to posao? Ili, što će se dogoditi kada meni za kazan daju ušur u rakiji kao što je uglavnom običaj. Dakle, dobijem za svoj kazan stotinjak litara rakije i onda moram tu rakiju platit državi!!! Po meni je taj zakon apsurdan - kaže Grga.
Pita se što će biti kada se djeca odluče udavati, ženiti. Imaš 400 svatova, neka svatko popije po 2 dcl, to je 80 litara. - Hoću li godinama skupljati po 20 ili 30 litara rakije kako bi imao za jedne svatove? To je apsurd, a tih 30-ak litara vlastite “besplatne” rakije za jedno šokačko domaćinstvo je premalo. Pa u našim kućama uvijek ima gostiju - rezignirano će Grga.
Danak iz prošlosti
Zvonimir Prislinger, diplomirani ekonomista iz Podvinja, nezaposleni branitelj pokušava svoju egzistenciju osigurati voćarstvom. Ima tisuću debala šljive koja ove godine treba doći u puni rod.
- Očekujem 20-ak tona i od jednog dijela namjeravam ispeći rakiju. Dobijem oko 500 litara, a po Zakonu morat ću državi platiti 450 do 470 litara što je oko 11 tisuća kuna! Uvjeren sam da će se Zakon mijenjati i nadopunjavati - kaže Zvonko.
- Još u staroj Jugoslaviji država je započela naplaćivati “višak” rakije. Nastavilo se u onoj socijslističkoj i trajalo do kraja 60-tih - kaže Ivan Zirdum koji je s ocem pekao rakiju po šumama bježeći ispred financa, žandara, porezana i milicajaca. Tada su to zvali Karađorđevićev namet, a ovaj zovu Karakosor danak u rakiji.
Velike kazne za kršenje zakona
Nove odredbe Zakona o trošarinama predviđaju i kaznene mjere. Iako nije točno nije precizirano tko će ih provoditi kazne su uobičajene za gospodarski kriminalitet. Kazne za fizičke osobe su dvije do deset tisuća kuna. Za pravne osobe od 40.000 do čak milijun kuna. Mali proizvođači koji se ne budu pridržavali Zakona o tošarinama plaćaju kazne od 20.000 do 500.000 kuna.
Idemo dalje!!!!!!!
A takve neobrađene zemlje u RH ima 900 000 hektara???????????
a zašto????????
