Izviđači Bilogorci Sedlarica - 40 godina rada
Ove godine izviđačka četa "Bilogorci" Sedlarica obilježava visoku godišnjicu kontinuiranog rada. S tim u svezi zamolili smo za razgovor starješinu odreda Ivana - Iveka Jurića, koji nam je pritom rekao: - I tako, dan po dan, akcija po akcija i iza izviđača "Bilogoraca" je 40 godina neprekidnog, uspješnog rada. Za prvo veće predstavljanje u jubilarnoj godini odabrali smo Križevo 17. 5. 2012. - najveći blagdan u Sedlarici. Upotrijebili smo bogatu arhivu i u velikoj Sali društvenog doma dokumentirano pokazali na stotine velikih formata papira sa najznačajnijim podacima i fotografijama 40 godišnjeg rada naše čete. Uz ostalo skupili smo i sačuvali smo 11 foto albuma.
Pokazali smo sumještanima, bivšim izviđačima, što su radili oni, ali i njihova djeca. Sada se družimo s trećom generacijom, dijelom iz istih porodica.Zanimljivo je bilo promatrati kako izviđači, danas odrasli ljudi, pažljivo razgledaju pojedine diplome, tekstove i slike na kojima su se prepoznavali. Mnogima su oči zasuzile. Priznajem i ja sam se slično osjećao. Kako i ne bih? Pa to je 40 godina sebedarja učeći djecu glumi, pjevanju, poštivanju suživota s odraslima, čuvanje prirode, svladavanje prve pomoći, izrada čvorova ... Sretan sam, jer uviđam da je moj rad pao na plodno tlo, što se vidi i po brojnosti posjeta izložbi. Počeli smo 1972. godine, pri tadašnjoj osnovnoj školi Vlado Franjević u Sedlarici. Imali smo osnivačku skupštinu sa 16 potpisanih osnivača. Počeli smo skromno, što smo i ostali, ali imamo izviđačke odore, ostala obilježja i propadajuću opremu. Kao mladi učitelj na poticaj Vlade Šegregura prihvatio sam vođenje izviđačke čete "Bilogorci", i ostao s njima. Nisam bio uvijek svjestan koliko me djeca slušaju.
Danas vidim da nisam bio u pravu, jer pokazuju i koriste vještine koje drugi ne znaju. Hvale se, naučili su to od izviđači. Ta, nekadašnja djeca radila su u polju, pogotovo kad se sadio duhan, ali iako umorni, željni znanja dolazili su na večer na sastanke da kroz igru nauče korisne stvari. Uz školu i posao doma, ta su djeca naučila kako u šumi pripaliti vatru, kako si pripremiti ležaj u prirodi, kako se odvojiti od roditelja, kako preživjeti u prirodi i još mnogo toga. U početku bilo je teško, ali djeca su postepeno mnogo naučila, puno se kretala po prirodi i na svježem zraku. Danas djeca koriste računala i kompjuterske igrice Nemaju volju za prirodu i nedovoljno se kreću. Nekad su djeca jedva čekala da nekamo putujemo. Kad sam iz Zagreba došao na službovanje u školu u Sedlaricu i 1973. godine poveo djecu vlakom u Zagreb, gotovo svima bilo je to prvo putovanje vlakom. Zahvaljujući izviđačima putovali smo vlakom, autobusom, traktorom, biciklom brodom i dakako pješice 53.000 km. Proputovali smo osim Makedonije cijelu bivšu državu. Bili smo na primjer u Lovčenu, u Ulcinju. Išli smo u kazališta. Sve su to zasadi od malih nogu, na što sam ponosan. Od tada svašta se promijenilo. Nema više sebedarja. Danas se pita - tko će meni platiti za to što ću raditi -. Nekad su ljudi bili materijalno siromašniji, ali imali su velika srca.
Sjećam se koliko su mi pojedini mještani bili zahvalni za priredbe, pjevanje djece, organizirane logorske vatre, na kojima su i sami uživali. Nisu mogli zamisliti da djeca tako dobro glume ili pjevaju. Ljudi su u Sedlarici do 19 sati završili poslove u polju i oko blaga, došli na logorsku vatru, sjeli i uživali. Danas je teško shvatiti naše početke. Nekad je Sedlarica bila nešto daleko, za razliku od danas, kad je sve dostupno. Tako smo dogurali zajedno 40 godina, usprkos kadrovskih i financijskih kriza. Nažalost u većim sredinama izviđači su nestali. "Bilogorci" su sada među 15 družina u Virovitičko-podravskoj županiji s 26 aktivnih članova u Sedlarici, Velikoj Črešnjevici i Pitomači. U proteklom razdoblju kroz odred prošlo je 365 članova. Dvanaestero ih je umrlo. Njih se sjećaju i obilaze svake godine za Dan mrtvih. Svu povijest sumirali smo u 11 ljetopisa, koje ljubomoro čuvamo. Ovu jubilarnu 2012. godinu obilježavamo s mnogim aktivnostima. U siječnju bili smo na tečaju plivanja u Čakovcu. U Veljači imali smo zimski pohod po zasnježenoj Bilogori. U Ožujku imali smo druženje na obali Drave. U povodu Dana planete zemlje sudjelovali smo na natjecanju "ĐEBOREE" u Zgrebu. Za dane općine Pitomača ugošćujemo izviđače Križevaca, Koprivnice i Đurđevca. Posebno dobro surađujemo sa izviđačkim odredom "PICOKI" iz Đurđevca, koji su nam poklonili prvi šator.
Naš moto je: "Malo nas je, al smo aktivni". Nekad je u RH bilo 45.000. izviđača, a danas ih je 3,5 do 4 tisuće. Ponosni smo što smo izviđači, članovi svjetske izviđačke organizacije koja u svijetu postoji od 1907. godine, a u RH od 1918. Savez izviđača Republike Hrvatske registriran je 13. 7. 1993. u Bangkoku i primljen u WOSM. Sve u svemu, kažem, ni trenutka ne žalim za toliko sebedarja izviđačima. Šteta je što se ugasio naš list u RH SKAUT. Posljednjih desetljeća mahom je neuspješna animacija današnjih učitelja za rad s izviđačima. Što se mene tiče, proteklih 40 godina s djecom sam radio s voljom, ljubavi i puno razumijevanja, a moj probitak su osmjesi danas zrelih ljudi i zadovoljne djece iz naše čete. Da nije bilo izviđača mnogo toga ne bih naučio, ne bih vidio, kontaktirao sa toliko dragih ljudi. Bio bih za toliko toga uskraćen i oštećen, na kraju razgovora rekao je starješina odreda izviđača "Bilogorci" Ivan - Ivak Jurić.