Poslan: 17.05.2008 u 09:10

Ne dopustiti da se ponovi... Iskrenost prema sebi i prema drugima najviše nam svima može koristiti.

Klio, što kažeš?

Poslan: 20.05.2008 u 09:12

....Kolačić je napisala:

...Kad sam doznala da sam trudna, bila sam u soku.. i iz tog soka nije se izrodio nikakav majcinski osjecaj u smislu 'ja to mogu', tj. nisam imala nekakvu pokretacku snagu zbog koje bi mogla odluciti se na toliku promjenu u zivotu i sebi i drugima toliko promijeniti zivot zbog svoje gluposti... ..

...Malo me smeta moralisticko gledanje na to kao da zena ne bi ni trebala razmisljati sto uciniti nego zadrzati dijete i gotovo. Jer znam kakav sam strah, pa i neku ogorcenost osjecala pri pomisli da ce mi se zivot toliko promijeniti. To je borba za vlastitu srecu i na nju imamo pravo, tako idemo putem u kojem i druge cinimo sretnima, jer ne ocekujemo od nekog drugog da ce nam nadomjestiti ono sto nam fali.

Kolačić izuzetno me dirnula tvoja iskrenost. Ja osobno nisam imala takvo iskustvo ( pripadam onom malobrojnom tipu žena kojima je problem zatrudniti ) ali su moja razmišljanja sukladna onima koji misle da žena ima pravo izbora i da je u konačnici to ipak samo njena odluka ( i partnerova ).Pozdrav

Poslan: 09.07.2008 u 22:45

imam djete sa dečkom kojeg znam šest,sedam mjeseci...bili smo veoma bliski ali nikad u vezi. sada smo u vezi sa drugima,a ja imam njegovo djete staro nekoliko mjeseci. emotivno sam vezana uz njega radi novonastale situacije,i bojim se da ja njemu trenutno nisam potrebna koliko on meni. ne želim biti sa drugim jer ne osjećam da mogu. on i ja odlučili smo se na pobačaj,i rekao je da želi biti uz mene,da to prođemo zajedno...ja sam totalno uplašena radi svega...što da radim?!

Poslan: 09.08.2008 u 16:05

Želim i ja napisati nešto o svom iskustvu vezanom za prekid trudnoće …

Mnogo toga je ovdje već izneseno, ali konkretnih stvari malo se nađe. Kako sam i sama bila jako zbunjena i puna pitanja na početku, kako sam do odgovora teško dolazila, evo sada i moga priloga o svemu tome.

Za početak, kako ide to s pobačajem?  I nije tako teško, ako se trudnoća na vrijeme uoči (znači, sumnja se baca odmah po izostanku mjesečnice). Mnoge bolnice „to“ rade ali nisu nam baš sve pristupačne. Tako se ja nisam odlučila za bolnicu koja se nalazi u mom rodnom gradu jer kada sam došla po prvi put i htjela se naručiti već je bio problem, jer ginekolog je na godišnjem, a zamjena ionako ima previše posla, a ako baš želim mogu se naručiti i to tek za mjesec dana (4+4=8 tjedana), bla bla . I kažem ja njima da bi ja trudnoću prekinula ali to nije njezin problem i ona ne može učiniti ništa … i tako, na net-u sam došla do bolnice Merkur u Zagrebu, nazvala, ljubazna sestra mi je rekla da oni „to“ rade ali da prvo moram doći na pregled, i došla ja, platila im 100 kuna, dobila papir da pročitam i potpišem (moguće posljedice), „pričekala“ tri sata koliko je trebalo da dođem na red (ali nećemo ih sada blatiti previše), obavila pregled koji je trajao valjda 2-3 minute i ginekolog je samo provirio i pitao koji dan mi odgovara i termin je bio tu za tjedan dana + pitanje za krvnu grupu…. Sestra mi je dala malu ceduljicu na kojoj je pisalo kada da dođem, i što trebam ponijeti (papuče, spavačicu, uloške) i napomenula da moram biti na tašte … bez suvišne komunikacije, i to je bilo to – prvi pregled obavljen … zatim dolazak na zakazani termin koji je bio u 8.30 ali samo da bi me prozvali i rekli mi da odem uplatiti 1600 kuna koliko košta zahvat  i da se javim na ginekološki odjel … ukupno čekanja do 11h kada su me pozvali i „dali“ mi sobu i krevet, pitali za krvnu grupu  i rekli da čekam anesteziologa… presvlačenje, malo ležanja u krevetu i evo ti njega, „jeste što jeli“ „ne“ „jeste što pili“ „malo vode“ e to je već problem bio za njega, pa sam iz tog razloga zadnja došla na red !!! Naime, četiri sata prije zahvata ništa se ne smije ni piti ni jesti! Tako oni kažu!!! I eto, čekam ja ispred sobe na kojoj piše ambulanta, gledam žene kako odvode, sve mirne, spavaju … „samo da ne boli“ mislim u sebi … i pozovu oni mene, pitaju za krvnu grupu, pitaju me ime i prezime, kažu da legnem na stol i raširim noge, opet pitanje „jesi što jela, jesi što pila“, mali ubod – braunilu mi stavljaju i kreće se s anestezijom, čujem da mi je netko rekao „sad ćemo vas oprati“, a meni se soba počela vrtjeti i … dalje ništa … nakon oko 45 minuta soba se malo vrti, ali druga soba, vraćena sam u svoju sobu, osjećam se dobro ali jako gladno (prošvercajte si nešto za jesti!) i žedno, posežem za vodom, ali mi se vrtim, ipak otpijem koji gutljaj vode, pošaljem dragom poruku da sam dobro i još malo zaspim, svega 15 minuta i nakon toga soba miruje, ja se dižem, sjedam, soba je mirna, sve je gotovo … pronalazim papirić na svom krevetu, zahvat prošao urednu – TO JE BITNO, upute dobila – „pitam se kada???“, otkrivan da na sebi imam gaćice i uložak, znači obukao mi je to netko, ja ne znam za to, gledam, malo krvi, pa nije loše, ništa ne boli, ja se krećem … odlazim do sestrinske sobe i pitam da li mogu ići doma, kaže ona ako se osjećam dobro može (a kao obavezno je ležati dva sata nakon zahvata!!!) … i izvadili oni meni braunilu i ja se obukla, pozdravila „cimerice“ u sobi i dragi mi je već bio tu … to je to!!!

Sada pijem dvije vrste tableta, antibiotik i nešto za grčenje maternice i vraćanje u prijašnji oblik, ali nije strašno, ne boli me ništa. Uvjerena sam da su oni to dobro napravili. Mirujem, tako piše. Ali sve je normalno. Pitam se sada zašto toliko zastrašuju s time, zašto ne daju pozitivne primjere da ženama olakšaju a ne ovako …

O razlozima moga prekida trudnoće ću pisati uskoro …

Željela sam prije sve ovo napisati jer ja sam to tražila na net-u i nisam našla, ali sam pozitivac i nisam se dala previše zastrašiti. Sretno svima …

P.S. Krvna grupa, naime oni šalju u Petrovu da se to napravi, ali ja nisam morala jer sam sa sobom imala svoju knjižicu o darivanju u krvi u kojoj je pisala krvna grupa, ovjereno od transfuzije u mojem gradu!

Poslan: 15.08.2008 u 08:38

Draga malena ... drago mi je da je sve prošlo i da si ti nakon svega dobro ... meni je danas tjedan dana kako sam imala pobačaj i moram reći da se sasvim dobro osjećam. Krvarenja je bilo ali malo, mislim da je sada i s tim gotovo. Terapiju koju su mi dali sam popila, još samo jedna tura antibiotika navečer i to je to. Jedino nakon toga što me patilo su povremeni grčevi koji su se znali javiti posebice ujutro, onak jedna ili dva, kao da me probode i to je to, neugodno je ali je dobro jer brzo prođe. U srijedu idem na kontrolu kod svoje gin. i nadam se da će sve biti u redu.

A što se tiče onoga što se masovno piše na net-u o tome kakve su su sve grozne psihičke posljedice, mislim da to nije baš tako crno kako se piše. prije svega mislim da je stvar od osobe do osobe, i da osobe koje su sam eodlučile to napraviti i koje imaju zaista dobre razloge, te koje su stavile "stvari na papir" pozitivno i negativno, zaista nemaju potrebe toliko se brinuti ... ja nemam osjećaj grižnje savjesti, niti zamišljam kakvo bi moje dijete bilo da se rodilo, takve mislim sam izbacila iz gave i lakše mi je ... znam da ću imati djecu jednog dana kada zaista budem imala uvjete za njih i da ću im tada pružiti sve što je u mojoj mogućnosti, a prije svega dati ću im sebe, jer zaista mislim da današnjoj djeci zaista nedostaju ponajviše njihovi roditelji i vrijeme provedeno s njima.

Toliko od mene!

Poslan: 21.08.2008 u 21:20

Cobra ....

Ja imam 23 godine, za tri mjeseca 24 godine, znači, po godinama smo tu! Što se tiče fizičkih posljedica ... ima ih puno tj. jako puno toga se navodi, iz toga razloga moraš potpisati papir da si oslučila pobaciti i da si upoznata sa svim posljedicama ... od nemogućnosti za daljnje trudnoće, ozljede maternice, unutrašnjih organa ... bla, bla, bla a megdje čak spominju i ono najgore ali ... mislim da to i nije tako strašno, pogotovo ako to rade iskusni ljudi i ako si u dobrim rukama, ja sam išla u Merkur i vjerovala sam tim ljudima iako nismo nikakvi kontakt ostvarili ... razmišljaj pozitivno s tim u vezi ... jučer sam ja imam kontrolu, prvu nakon pobačaja i ginekologinja mi je rekla da je sve u redu, da nema nikavih oštećenja, još mi je ostao samo mali sloj tekućine koji mora izići, tako ona kaže, to je vidjela na ultrazvuku, ja imam mali iscjedak ali ništa previše ... sada mi je puno lakše, nakon pregleda, jer znam da je sve u redu ... za kasnije se ne bojim, tj. mislim da neću imati problema sa trudnoćama kada se odlučim za njih jer mislim da je to prije bio puno opasniji zahvat nego što je danas ... nakon 6 mjeseci se može već pokušavati sa začećem, prije toga se ne prepručava baš tako da ... to je to, uglavnom

Ako si ti sebi zbrojila pozitivne i negativne strane, te vidiš što je po tebi najbolje riješenje i pritom misleći na sebe jer ipak ti si ta na kojoj se odluka prelama, ti sama sebi određuješ život (bar bi tako to trebalo biti) ... ja sam ti podrška i tu sam ... (možda ne stignem baš svaki dan provjeriti forum ali trudim se, jer ni meni nije bilo lako) ...

Nadam se da imaš nekog uz sebe, pa da ti je malo lakše, ja sam srećom imala dečka i prijateljicu, koji su čvrsto stali uz mene i moju odluku, i na tome im veliko hvala ... ne znam kakva je situacija kod tebe ... svojima nisam rekla i za sada ni nenamjeravam jer vjerujem da bi ona bilo svega, i da bi po običaju starom "oni znali što je najbolje za mene" ...

Idem sada, mama mi se dere odozdol, "pegle gori" ... nije lako biti s roditeljima pod krovom, a kamoli još ima "uvaliti" unuka!

P.S. Ja još studiram, i stažiram, i lakše mi je ovako.

Pozdrav.

americus

Poslan: 22.08.2008 u 07:47

Cobra ...

Ja ne znam metodu koju su na mene primjenili, tako da o tome ne mogu ništa reći. U Merkuru nemaju baš neki pristup i nisu tak komunikativni, što meni u tom trenutku i nije baš ni trebalo. Probaj nazvati Merkur pa njih pitaj, zoveš centralu i onda tražiš Ginekološku ambulantu, oni su na telefonu OK.

1) Mirovanje bi trebalo biti, osobito u početku, ja sam ti to riješila ovako, zahvat je bio u petak ujutro pa sam donekle mirovala do ponedjeljka kada sam išla raditi. Drukčije nisam mogla. Nisam imala nikakvih posebnih komplikacija oko toga. Primjetila sam samo da što više hodam/ što sam više na nogama to nešto više sam krvarila, ali nije ni to nešto pretjerano. Ali ako imaš neko radno mjesto da sjediš, mislim da ti neće biti problem. Ali gdledaj si barem vikend da imaš za mirovati.

2) Iscjedak je moguć zbog stresa, to inače ide jedno s drugim, ja sam isto imala iscjedak iako sam do tada mislila da kas si trudan iz tebe ništa ne ide i ako što i ide da to znači da nešto nije u redu, ne znaš dok ne probaš ...

Što prije to napraviš to bolje za tebe, jer što duže čekaš zametak je sve veći a time je i zahvat teži ... ja sam bila trudna tada 6-7 mjeseci i evo sada je sve zaista dobro.

Ako bude još kakvih pitaanja i nedomunica, javi se, ja danas idem na put ali od ponedjeljka sam doma tako da nastavljam sa pisanjem. A možda i tam imaju net pa se javim i ranije.

Pozdrav cobra,

Americus