Poslan: 18.02.2008 u 06:03

U davna, davna vremena u jednoj kineskoj provinciji živio je siromašni čovjek ,koji je cijeli život radio najteže poslove, a da na kraju nije stekao. Sve što je od života imao bio je sin koga je neizmjerno volio. Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti umro. Mladić je tugovao kraj očeve postelje gledajući ga kako se očeve oči polako gase - prije no će umrijeti , otac je izvadi dvije kutijice: jednu crnu a drugu bijelu i pruži ih sinu govoreći.
evo na žalost, nemam ništa osim ovoga da ti ostavim . Dobro ih čuvaj i zapamti . Kada ti jednoga dana bude teško, preteško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu sine moj otvori onda kada ti bude dobro i kada budeš sretan. Dostojno je ispratio oca - potom spakirao stvari uzeo svoju zdjelu za hranu, i štapiće, te one dvije kutijice i…. krenuo u svijet da zaradi za život Radio je najteže poslove kod ljudi koji su ga izrabljivali , spavao vani ... Zimi je bio sretan kada bi ga netko primio da prenoći na zemljanom podu staje za stoku. Ubrzo je postao umoran, nesretan i bez nade za boljim životom . Posle nekoliko godina takvog života, još uvijek je imao samo šaku riže dnevno i duboke bore na licu i rukama.

Onda su došle poplave, rijeka u čijoj dolini je radio od silnih kiša izlila se i poplavila polja i oranice, nastala je opća glad i za njega više nigdje nije bilo ni posla ni nade. Jednog jutra kada se probudio i vidio da mu je neko ukrao - zdjelu za rižu , jedinu košulju i nešto novca ...od jada riješio je da se ubije . onda je iznenada , napipao je ušivene u porub pojasa- dvije kutijice naslađene od oca.

Otvorio je bijelu. U njoj je na komadu papira pisalo . Ovo će proći.
Shvativši očevu poruku , Nije se ubio.
Uputio se u obližnji grad. Na ulazu u grad stajala je kolona nepismenih ljudi koja je željela ući u grad ali kako je na vratima bila izvješena neka obavijest , a nitko nije znao da pročita što piše na velikoj tabli na samom ulazu. On je prišao, pročitao im što piše i zajedno sa njima ušao u grad . Kroz nekoliko dana provedenih u gradu, našeg mladića je potraži stari Kinez .i ispriča mu priču da njegovom gospodaru treba pisar, a budući je čuo od seljaka koji došli u grad da on zna da čita i piše. On ga upiti k njemu ….Dobio je posao…. Radio je teško, ali mirnih ruku i čista srca. Ubrzo su počeli da mu dolazi razni ljudi kojima je trebalo nešto napisati ili pročita ili protumači. Svima je izašao u susret.
Sve se promijenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malenog imanja, stekao dosta bogatstva , radio je sve više umjesto samog plemenskog starješine koji zbog starosti povjerio svom mladom pisaru ne samo svoje poslove, nego i svoju kćer koju je naš mladić oženio. Zajedno, u ljubavi i pripadni , njih dvoje su rodili mnogo djece. Složno i u ljubavi , u dvoje, uvećali su svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mladić je mnoge predvečerja provodio ispijajući čaj u dobro ohlađenim prostorijama svoje kuće , razgovarajući sa svojom suprugom ili učeći svoje sinove i prvi put u životu je bio sretan.

u jednom od predvečerja, sjetio se cijelog svog života koji je prohodao od najgore bijede do najveće sreće. Sjetio se očajanja, svoje želje da svojevremeno umre, sjetio se oca. I one druge kutije koju mu je otac dao... Otvorio je crnu kutijicu. U joj je bili smotan komad papira. Razmotao je, a na njemu je očeva ruka davno napisala : I ovo će proći.

Drži se Neutješna !

Poslan: 27.02.2008 u 11:09

Kada jednom pogledate svijet očima Forresta Gumpa, više ništa neće biti isto!

BRAVO MAMA!!!!!!!!!!!!!!!!!

Poslan: 27.02.2008 u 17:50

Mama, ako nije problem (Bože, imam osjećaj kao da se dopisujem sa svojom majkom) molim te, nemoj se uvrijediti, koje si godište i zanimanje?

Inače, sve što si ovdje napisala podržavam. Dodao bih jedino da danas mladi traže instant ugode, isto kao što podime joint ili se napiju, tako bez puno filozofije prakticiraju i seks. Kratkotrajno zadovoljstvo, a ne vežeš se za nikoga i idemo dalje. Idemo dok se ne desi trudnoća, a s njom problemi.

I ne, ne treba nikoga anatemizirati, treba pomoći makar toplom riječi. Ponovio bih samo napisano već prije: - Nije sramota ne znati, sramota je ne učiniti ništa da se to promjeni. Zato mladi, pamet u glavu i raspitajte se o kontracepciji da se u što manjoj mjeri događaju neželjene trudnoće ili spolne bolesti.

Poslan: 27.02.2008 u 19:00

Upravo sam naišla na ovaj forum i nakon svega pročitanog zaista se ne bih htjela naći u situaciji gdje moram birati između djeteta ili toga da nakon pobačaja stvaram u glavi situaciju da je sve po starom.Meni je 27 godina i ove se godine udajem.Mogla sam zatrudnjeti već milijun puta(u vezi sam već 7 godina) ali uvijek smo gledali da financijski stanemo na noge i tek onda planiramo obitelj.Stvarno mi je žao da te cure moraju to prolaziti.  

Poslan: 27.02.2008 u 23:29

Ni najmanje nisam razočaran!

Drago mi je da i, oprosti mama, žene sa iskustvom godina imaju što reći mladim djevojkama. Bez obzira na zvanje i zanimanje, ali tvoj tekst je nadahnut i u svemu odličan. Moje su bake bile kućanice i obje su bile dobre žene, a da njih nije bilo ni mene ne bi bilo.

Zato mama !

Poslan: 29.02.2008 u 05:18

1....Bravo mama! Čitajući Vaš način i pristup ovoj temi je u duhu katoličke vjere : " Žena koja ubije svoje nerođeno dijete je ovčica koja je izašla iz božjeg stada te sada bleji naokolo. Vi ste dobar pastir pa je sada pokušavate vratiti u stado ".Teško je vjerovati da bi to trebala biti poruka mladim djevojkama, zar ne ? To je itekeko važan dio ali mislim da bi tema trebala ići u drugom pravcu-uzimajući činjenice. 1990 god u Virovitici je bilo oko 1300 poroda i oko 1500 pobačaja, zadnjih 5 godina ima oko 750 poroda i 250 pobačaja.Kada pogledamo strukturu žena koje ubijaju svoju djecu onda je oko 20% djevojke koje nisu rađale a 80% majke koje svoju već rođenu djecu šetaju kolicima po našem gradu.Naše djevojke  su daleko seksualno obrazovanije nego što javnost ima percepciju o tome jer najbolje je krivnju ubojstva svaliti na mlade neobrazovane djevojke.2....Da li je to pravo pojedinca ili osobna stvar?Kako se i ta misao proteže ne mogu a da ne odgovorim. NIJE .Uloga oca nerođenog djeteta je bitna i često otac niti ne zna da mu je majka njegove djece upravo ubija drugo ili treće dijete,strašno zar ne, ako znamo da do 12 tj.trudnoće do kada je dozvoljen pobačaj taj plod ima glavu, ručice, tijelo i nožice te da mu netko doslovno kliještime mora kidati organ po organ i to pod gestom prava " to je moja osobna stvar".Kuda taj svijet ide? Da li znate da dijete osijeti ,razmišlja i prije rođenja.Da li ste se zapitali kada takvo dijete shvati da će ga majka raskidati na komade kako se ono osijeća ? Da li je uopće bitno kako se osijeća majka-ubojica i da li Vam je žao ubojica koji su izmasakrirali civile u domovinskom ratu ako uzmemo činjenicu da je svaki život jednak i da svi imaju pravo na život.I na kraju poruka" svi Vi zbog kojih su naši razredi u školama poluprazni, zbog kojih lijepa naša izumire,a dragi bog Vam je dao dar začeće, iskoristite tu blagodat i donesite na svijet to malo božje stvorenje.To malo biće kad samo malo poraste ,jedva da će proći i godinu dana od poroda, svojim će ručicama oko Vašeg vrata sa rosnom suzom u oku reći će " HVALA MAMA"   NOA

Poslan: 29.02.2008 u 20:44

Uostalom sve su žene kućanice, a to ćete koliko sam shvatila uskoro biti i Vi. Jedino što se neke u potpunosti mogu posvetiti poslovima u kući, a druge moraju trčati od kuće do posla i svugdje od njih očekuju maksimum, uostalom, uskoro ćete se sami uvjeriti u istinitost mojih riječi. Imam osječaj da se kučanicu žali jer vlada predrasuda da je to zapuštena žena, koja samo drži krpu i metlu u ruci i ne zna pričati ni o čemu drugom nego o zimnici i o tome kojim se  sredstvom za pranje rublja  postiže najveća čistoča. Iskreno, znam o tome mnogo, i mogu mladim domačicama prenijeti mnoge dobre savjete ali posjedujem i široko opće znanje koje sam stekla što školovanjem što slušanjem ljudi oko sebe, jer od svakoga se može nešto naučiti. Bez obzira sto čovijek u životu radi treba raditi na taj način da kada se okrene za sobom  bude ponosan na sebe i na svoja djela. I na kraju želim sa vama podijeliti jednu prekrasnu misao  o mudrosti: Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje  - ono je najplemenitije, odgoj - on je najlakši; iskustvo - ono je najneugodnije. Želim Vam svako dobro

Kao da slušam svoju mamu!

Pročitao sam i prethodne postove i mama, mogu reći da ste osoba vrijedna slušanja i ispred je netko napisao - imate što reći mladim djevojkama koje imaju problema.

Svaka vam čast!

Poslan: 03.05.2008 u 07:59

Pozdrav mami. Mama, tvoji su postovi pravi melem.

Tina, zaista je strašno da su financijska ograničenja odlučujuća u odlukama o zasnivanju obitelji. Kao da našim životima upravlja netko drugi, a ne mi sami. Ne propuštam priliku da na to upozorim. Tek kad kao društvo budemo financijski dovoljno jaki da mladi mogu zasnovati obitelj kada žele i koliku žele, možemo se igrati apelima "jedno dijete više", kao što se kod nas uporno licemjerno čini.

Istina, točno, puno je egoista, ali ako jedan među njima treba savjet, podršku ili razmjenu mišljenja, isplati se pisati.