Dvije premijerke, dva različita primjera

Julia Eileen Gillard australska je premijerka čiji se recentni politički uspon s ove prekooceanske udaljenosti doima napadno sličnim onome naše premijerke Kosor. Gillard je, doduše, svog stranačkog šefa i dotadašnjeg premijera Kevina Rudda smijenila pučem unutar stranke. Dotad je uživala njegovo ogromno povjerenje, toliko da joj je čak dao da nakratko sjedi u premijerskom stolcu i uči za ubuduće. Njoj se nije dalo dugo čekati, pa ga je srušila te preuzela stranku i državu.

Ni odgovornosti ni nelagode
Sanader nije prošloga ljeta svrgnut pučem. Možda i jest nekim tihim o kojem zasad ništa ne znamo, a kad doznamo nikoga neće biti briga za to. Kosor mu je bila najodanija suradnica koja je predano zapisivala i s divljenjem prenosila njegove odluke i stavove. No čim je zasjela na njegova mjesta, njihova je politička romansa završila. Prevrat je na kraju pokušao izvesti On, ali toliko traljavo da je nemoguće povjerovati u ozbiljne pučističke namjere. U trenutku kada ga je izbacivala iz stranke dosegla je politički vrhunac s kojeg je smjesta započeo i njezin nezaustavljivi pad. Sanader i Kosor još će dugo ostati fatalno povezani. Njegova sjena pratit će je sve do isteka mandata bio taj okončan prije vremena ili kad mu dogodine istekne zakonski rok. Nasuprot dramaturški nategnutim sličnostima dviju premijerki s početka ove priče, postoji jedna golema razlika koja Australku kvalificira kao ozbiljnu i odgovornu političarku. Julia Eileen Gillard odlučila je, naime, raspisati prijevremene izbore i tako zatražiti legitimitet za vođenje države. "Narod me nije izabrao i nije prikladno da živim u premijerskoj palači dok me ne potvrde na izborima", kazala je Gillard učinivši ono što je Kosor trebala još lani, odmah nakon Sanaderovog uzmaka. Trebala je jer se, takoreći, nastanila u mandatu koji je na izborima 2007. ponajprije osvojio On, vješto poistovjetivši stranku sa sobom. Kosor nije osjećala nelagodu "življenja" u Banskim dvorima bez izborne potvrde, a takvom se onaj aklamacijski cirkus na prošlosrpanjskom saboru HDZ-a sigurno ne može smatrati.

Vrijeme za susret s kolegicom
Kobnu grešku Kosor je učinila na vrhuncu svoje političke karijere. Je li bila svjesna toga ili su je obmanuli iskusniji i lukaviji stranački patrijarsi vjerojatno ćemo sazati jednom kada to više i ne bude bitno. Sve u svemu, lanjskog srpnja, u iznenada dijagnosticiranom predbankrotskom stanju u kojem su tražene radikalne mjere i bolni rezovi za spas proračuna, ni sama novoustoličena premijerka nije marila za svoj politički legitimitet. Da je imala taktičke zrelosti i političke hrabrosti, Vlada bi raspisala prijevremene izbore i uz dobar tajming (nakon jesenske antikorupcijske ofenzive) vjerojatno ih i dobila. Kosoričina odvažnost tada bi bila uvjerljivija, a i ne bi lako upadala u početničke zamke poput one u koju su je uvukli zastupnici HNS-a pitajući kada će podnijeti izvješće o stanju nacije što je i sama podržala dok je bila vicepremijerka. Svadljivo je odgovorila da je taj zaključak obvezivao "određenog predsjednika Vlade", dakle Sanadera, zaboravljajući da formalno obvezuje i nju sve dok "živi" u njegovom mandatu. Možda joj ne bi bilo loše organizirati susret s australskom kolegicom prije tamošnjih prijevremenih izbora.