S mnogo ljubavi i zanosa ušli smo u 21. stoljeće.

       Doduše, prvi mjesec 2000. godine nije nam baš lijepo započeo. Kada je spremačica u 5,30 sati 31. siječnja otvorila vrata objekta II., ostala je šokirana. Ugledala je gotovo potpuno demolirane prostorije vrtića. Sve je bilo uništeno : kompjuteri, audio i video oprema, kopirka, kamera, telefaks, dokumentacija, cviječe, akvarij, tepisi, zidovi, literatura, stolarija... U 4 sobe dnevnog boravka djece samo malo manje mučna slika. Policijskom istragom nađeni su počinitelji, ali to nam baš nije puno pomoglo. Počinitelji su bili štićenici Doma za nezbrinutu djecu iz Osijeka. To je značilo da uz sve dotadašnje teškoće, materijalnu štetu moramo sami nadoknaditi. Jedino je Virovitički OPECO na prijedlog gosp. Zdravka Pileka poklonio telefonsku centralu i aparat.

       Unatoč svemu, rad s djecom odvija se u skladu sa dosljednom primjenom Pedagoške koncepcije. Uspijevamo zadržati određeni standard odgojno-obrazovnog rada. Pratimo i primjenjujemo sve novine i dostignuća u predškolskoj pedagogiji. Neprestano preispitujemo i vrednujemo svoj rad. Učimo jedni od drugih. Učimo i od djece i od roditelja.

       Igramo se, veselimo, malo i plačemo (dok smo još "novi" i "bebači"), učimo i istražujemo, otkrivamo, spoznajemo, slavimo rođendane, idemo u šetnju, volimo ići na izlete, volimo kada nas netko od roditelja pozove u goste, volimo kada netko nama dođe u goste, volimo ići u kazalište, volimo kada tete "naprave kazalište", idemo i na more, učimo engleski, plešemo ritmiku, posjećujemo i gradonačelnika, štedimo, nekad se svađamo, nekad volimo...RASTEMO. 

       Najveća nam je želja zaviriti u dubinu svakog dječjeg srca, otkriti u njemu gorušičino sjeme
dobrote i pomoći da od malog sjemena izraste veliko stablo. Klice iz tog sjemena zagrijavaju i naša srca.