Začeci predškolskog odgoja u Virovitici 1892. - 1944. god.

       Već u drugoj polovici 19. st. u Hrvatskoj se otvaraju odgojne ustanove za djecu predškolske dobi. Bila su to dječja zabavišta. Zakonsko reguliranje ove djelatnosti potječe iz 1878. god. kada je donesena “Naredba o ustrojstvu zabavišta“ u kojoj se zakonski regulira djelatnost ovih ustanova, njihova organizacija, sadržaj i djelokrug rada.  

       Zadaća zabavišta bila je da “kućno odgajanje djece potpomaže i nadopunjuje, te da ju pripravlja za školsku obuku primjerenim razvijanjem sila tjelesnih i duševnih“. Programi odgojnog rada obuhvaćali su igru, zabavu, te obrazovanje uma i govora. U njih se primaju djeca od navršene četvrte godine života do polaska u školu. Odgojni rad izvode učiteljice koje imaju položeni ispit i za zabavilje. U njima se ne smije izvoditi nastava propisana za osnovne škole. Radi se po uzoru na Fröbelovske dječje vrtiće u Njemačkoj i Austriji.

       Da Virovitica nije zaostajala u osnivanju zabavišta u odnosu na druge gradove u Hrvatskoj, vidi se na temelju “Izvješća Upravnog odbora Županije Virovitičke ... za vrieme od 1. siječnja do 31. prosinca 1892. godine, podneseno Skupštini Županije virovitičke održanoj dana 25. svibnja 1893“.

       Na 34. str. Izvješća nalazi se tabela o broju škola i zabavišta, u kojoj stoji da je Virovitica imala 1 zabavište koje je pohađalo 20-ero djece koje je “visokovladinom dozvolom“ otvorila i vodila učiteljica Milka Mihalić.

       Iz VIII. Izvješća Upravnog odbora Županije virovitičke za vrieme od 1. siječnja do 31. prosinca 1893. g.“ vidi se da je to zabavište bilo privatni zavod koji se rukovodio prema propisu od 19. prosinca 1878. o ustrojstvu zabavišta. Upravni odbor drži da je “vriedno podupirati ovakve inštitucije, jer su odgajališta djece, na polaz škole jošte neobavezne, ili s drugmi riečimi zavodi, gdje se djeca pod dobrim nadzorom primjereno zabavljaju, čistoći, redu, dobrom vladanju i radinosti priučavaju i za školsku obuku shodnim razvijanjem tjelesnih i duševnih sila pripravljaju“.

       Na žalost, iz postojeće dokumentacije nije vidljivo do kada je to zabavište postojalo.

       Tragajući dalje za podacima o postojanju organiziranog predškolskog odgoja, došlo se do 1941. godine. 

       U samostanskoj kronici Franjevačkog samostana u Virovitici, godine 1941. (kolovoz ?), str. 60., redak 10 - 15., može se pročitati: “Hrvatske Školske sestre, koje su se odcijepile od svoje Matice u Mariboru, otvorile su po svojoj sestri Branki Idžojtić (Virovitičanki) prvo Dječje zabavište u Virovitici u prostorijama našeg Katoličkog Doma. U prvi mah upisalo se 85-ero djece.“

       Iz molbe za dozvolu otvaranja privatnog dječjeg zabavišta koje je nadstojnica Školskih sestara sv. Franje sestra Branka Idžojtić uputila tadašnjem Ministarstvu nastave, vidi se potreba za otvaranjem zabavišta za “mladež objeg spola od 4 do uključivo 6 godina starosti“.

       U molbi se navodi da je zgrada sa svim prostorijama stavljena sestrama na raspolaganje, a uzdržavala bi se djelomično subvencijom grada i školarinom. Glavni razlog otvaranja navodi se potreba da se za hrvatsko stanovništvo otvori hrvatsko dječje zabavište, budući da se u Virovitici priprema otvaranje njemačkog zabavišta za djecu pripadnika njemačke narodne skupine. Molba je upućena 8. listopada 1941. godine, a podržalo ju je Gradsko poglavarstvo Virovitice, 13. listopada 1941. godine, što je vidljivo iz dopisa broj 8495 koji je Gradsko poglavarstvo uputilo Ministarstvu nastave u Zagrebu. Banska vlast Banovine Hrvatske, Odjela za prosvjetu, odgovorila je pozitivno na molbu časne sestre Branke Idžojtić i 22. listopada 1941. godine donijela Rješenje o osnivanju i otvaranju dječjeg zabavišta pod upravom č č. s s. reda Školskih sestara sv. Franje. Iz molbe za pomoć da se nabavi potrebno pokućstvo za dječje zabavište, koje je časna sestra uputila Ministarstvu nastave 16. studenog 1941. godine, vidi se da je zabavište počelo s obukom 27. 10. 1941. godine s 95 djece. 

       Uvedena je najniža školarina od 50 kuna mjesečno, a 25 djece bilo je oslobođeno plaćanja.

       Iz Samostanske kronike (str, 104. redak 9 - 13) može se pročitati: Časnim školskim sestrama oduzeto je 05. 12. 1944. Zabavište za djecu i dosadašnji stan u židovskoj podržavljenoj kući u ulici Stjepana Radića. Ne mogavši nigdje naći podesnog stana, sestre su se nastanile u oštećenoj zgradi samostanske apoteke. Prosvjetni odjel Okružnog NOO Virovitica je 30. studenog 1944. izvršio preuzimanje zabavišta na tom mjestu. Nakon toga ne postoje nikakvi tragovi da je od 1944. do 1950. postojalo zabavište u Virovitici.

Od zabavišta do vrtića 1950. - 1990. god.

       Nakon 2. svjetskog rata brigu o osnivanju vrtića preuzimaju organi tadašnje vlasti i antifašističke organizacije žena i omladine.

       Podizanje, uređenje i organizacija rada predškolskih ustanova uređuje se uredbama, uputstvima, pravilnicima i zakonima. Prva takva uredba donesena je 1947. godine, a 1949. godine donesen je Pravilnik o organizaciji i radu dječjih vrtića.

        Vrtiće osnivaju Povjereništva za prosvjetu i kulturu kotarskih narodnih odbora i privredne organizacije. Postojali su stalni i sezonski vrtići.

       Do masovnog otvaranja predškolskih ustanova dolazi upravo 1950. godine, što je bilo posljedica novih pogleda na potrebu većeg zapošljavanja žena i njihovog društveno - političkog angažiranja.

       Namjena dječjih vrtića bila je briga o zdravlju djece, razvoj umnih sposobnosti, formiranje navika kulturnog ponašanja, pripreme za školu, a posebno se naglašavala ideološka uloga vrtića. 

       1956. godine donesen je Zakon o dječjim vrtićima gdje se kaže da je vrtić "dio općeg sistema društvenih ustanova za odgoj i obrazovanje mlade generacije". Osnivači mogu biti i stambene zajednice.  

       U Zakonu o dječjim vrtićima iz 1965. godine ističe se da je odgoj predškolske djece "djelatnost od posebnog društvenog interesa". 

       Nakon 1967. godine vrtići dobivaju okvirne programe rada. Konačni tekst programa utvrđen je poslije objavljene stručne rasprave. U obliku pisana dokumenta Program odgojno obrazovnog rada u dječjem vrtiću službeno je usvojen u prosincu 1970. god. na sjednici Pedagoškog savjeta SR Hrvatske. Program ima orijentacijski karakter, ne izlaže se u formi nastavnog plana i programa, ali je ipak u određenoj mjeri obvezujući.

       Kao sastavni dio jedinstvenog odgojno - obrazovnog sistema, predškolski odgoj se obrađuje u Zakonu o odgoju i osnovnom obrazovanju 1980. godine.

       Upravo u tom ozračju nastajao je i rastao Dječji vrtić u Virovitici. Iako prvi službeni dokument do kojeg se za sada nije uspjelo doći, a koji potvrđuje da postojanje vrtića potječe iz 1952. godine. (Rješenje o primanju u državnu službu odgojiteljice - pripravnice Smilje Sudar), postoje razlozi zbog kojih vjerujemo da je vrtić osnovan 1950. godine Naime, te 1950. godine masovno se otvaraju zabavišta u svim gradovima Hrvatske, zatim postoji Spomenica Vrtića, koju je započela voditi odgojiteljica Silva Ivanušić 1954. godine i u kojoj, na temelju sjećanja ljudi koje je zatekla, spominje da je Vrtić počeo sa radom 1. 10. 1950. godine.

       Isti podatak dala je u razgovoru gospođi Đurđi Filipović, koja je pisala diplomski rad o povijesti predškolskog odgoja na području Županije.

       Također je iz navedenog dokumenta iz 1952. godine o raspoređivanju Smilje Sudar na rad u Virovitičko zabavište, vidljivo da je ono već postojalo i radilo.

       To potvrđuje i sječanje gospođe Smilje koja nam se javila u pismenom obliku (25.9.2000. godine) te potvrdila da je 1952. godine zatekla sedmero djece koje su do njenog dolaska vodile dobrovoljno aktivistice AFŽ-a.

       Također postoji Izvješće koje je potpisala Ivaković D. iz lipnja 1950. godine da je u Virovitici, zbog prezaposlenosti žena, nužno otvoriti zabavište.

       Zahvaljujući dokumentu o primanju u državnu službu i pismu gospođe Smilje Maksić r. Sudar, stječemo i prve slike o Dječjem zabavištu. 

       Zabavište je bilo smješteno u nacionaliziranoj kući gospodina Josipa Begovića, koja se nalazi na rubu gradskog parka u Virovitici.

       U tom periodu objekt je pripadao Kotarskoj zdravstvenoj stanici, koja je ustupila jednu prostoriju za Dječje zabaviše.

       U objektu se još nalazio stanar Haić, a podrum je zauzimala kuhinja za dojenčad.

       Po procjeni gospođe Smilje namještaj za djecu bio je prikladan, a didakttički materijal oskudan i dotrajao. Iako je započela raditi sa 7 djece koje je zatekla u Zabavištu, ubrzo je grupa bila popunjena, a već iduće jeseni upisana je još jedna skupina djece s kojom je radila odgajateljica Katica Novak.