Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Četiri kadra s Milošem Formanom


  In memoriam           Igor Golub           15.04.2018.         862 pogleda
Četiri kadra s Milošem Formanom

Kadar prvi.
Miris lizola. Uzbuđenje zbog filma. Suncokretove sjemenke. Sretan sam što ću gledati taj film. Taj film, kažu stariji frajeri, mora se gledati ako želiš biti nešto i netko. Let iznad kukavičjeg gnijezda. Kako dobar naslov. Gase se svjetla. Jack Nicholson, kakva glumčina. Louise Fletcher, kakvu krmaču igra. Zapamtio sam još jedno ime. Will Sampson. Igra poglavicu. Godinama poslije u Gavelli ga igra bivši košarkaš Gospodnetić, zvali su ga krava. Miris znoja, kokica i sjemenki. Mravac nešto viče tamo pokraj peći. Poglavica razbija prozor. Bježe. Sloboda. Divna riječ. Sloboda. Svjetla se pale. Od sreće, od doživljaja lebdim do kuće. Ovo ću pamtiti i kada budem imao, što ja znam, recimo pedeset i tri godine. Kad budem starac.

Kadar drugi.
Prag. Praška filmska akademija. Prijemni za filmsku režiju. Robi nervozan. Otvara li mu se neki drugi svijet nakon sat vremena. Hoće li mu ovo sve odrediti neki, drugačiji život. U prostoriji između ostalih sjedi i stariji gospodin s naočalama. Drži se malo sa strane, kao da ga sve to što se zbiva baš i ne zanima. Počinje. Robija pitaju kakve filmove voli. On, svjestan da je u Pragu odgovara da jako voli Miloša Formana. Čovjek sa naočalama zamoli Robija da mu kaže što voli u filmovima Miloša Formana. Robi kreće. Priča. Sere. Sere. Više ne zna što bi srao. Čovjek u naočalama zadovoljan. Svi ostali zadovoljni. Robi prolazi prijemni. Može upisati filmsku režiju u Pragu. Čovjek u naočalama mu prilazi i govori:''Drago mi je, ja sam Miloš Forman.'' Robi ne upisuje filmsku režiju u Pragu. Robi igorom slučaja sjedi evo tu pored mene.

Kadar treći.
Postao sam frajer. U ovom jebenom zvjezdanom prostoru će zauvijek ostati miris lizola. Jebote moglo se bar nešto promijeniti. Andrija nas pozorno gleda. Sad smo mi glavni frajeri. Mravac nešto sere pored peći. Jedna profesorica sjedi par redova iza nas. Boli me kurac. Otkidam na punk, dark new wave i Springsteena, sveca zaštitnika radnika i malih ljudi. Amadeus. Jebiga, moraš to gledati da budeš intelektualni frajer. Mozart baš i nije moja furka. Ali. Koja filmčina! Tom Hulce i F. Murray Abraham igraju utakmicu između genija i onoga koji misli da to isto zaslužuje, ali ne dobiva. Jal. Dobri stari hrvatski jal. Možda Salieri ima hrvatskih gena. Genij i belzebub. Requiem. Kakva glazba. Ovo je punk. Ovo je dark. Smiješak na licu jala. Kiša. Raka. Smrt. Zaborav. Zajebo se Salieri. On ode u zaborav. Veličina. Genij ostaje. Ostaje zauvijek. Mravac nešto trkelja o rock'n'rollu. Godinama poslije viđam ga. Mravac. Metak. Štake. Davno djetinjstvo. Zlo i jal prešlo preko nas i ostavilo tragove. Tih osamdesetih mišljah da je cijeli svijet moj. Treba biti Amadeus. Nisu mi dali raznorazni ''Salieriji''.

Kadar četvrti.
14.04.2018. Umro Miloš Forman. Let. Kosa, Ragtime, Amadeus, Larry Flint, Man On The Moon, Goya. Pratili su me kroz život. Abdulah Sidran je napisao divnu rečenicu o knjigama. Ja ću je prebaciti na filmove. Vidjeh ga jednom u Jajcu. Sjedio čovjek pored mene. Čak smo i razmjenili par riječi. Neće se on ljutiti. Ovako reče mudri Sarajlija: ''Nisam ni ja, u djetinje doba, filmove gledao da bih nešto pamtio. Nešta iz njih učio. Postajao pametniji. Nisam. Nego puštao da filmovi protiču kroz mene. Da protiču kroz mene kao kakva rijeka, i kao što ona oblikuje svoje obale, da filmovi tako oblikuju korita i tjesnace i razvođa moje ustreptale duše. Mene da oblikuju.'' Da, tako reče u jednoj svojoj knjizi, napisanoj da nas sanjare baci u sevdah. Umro Miloš Forman. Možda je umro u meni neki mali rukavac moje rijeke, neki mali zabačeni kutak mira. Ili. Ili. Možda se rijeka proširila, ali ne poplavila, već nastavila teći, teći u prelijepe osunčane predjele. U rajske predjele. Hvala Miloš Forman.

Pročitano na Virovitičkim umjetničkim večerima 14. travnja 2018. godine. Virovitičke umjetničke večeri svake subore organizira Udruga FRiKK (voditelj Robert Roklicer). Autor, Igor Golub, glumac je Kazališta Virovitica.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije In memoriam



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: