Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Bicikl


  Priča           Zlatko Erjavec Ero           20.05.2018.         1173 pogleda
Bicikl

Države donose zakone da bi mogle funkcionirati, to mi je posve jasno. Ne želim ništa komentirati o tim stvarima, jer sam potpuni laik za pravo. U stvari, o puno toga ne znam.

Ne znam puno o svemirskim programima, kemiji, stočarstvu, nogometu i svemu ostalom. Moje razmišljanje je potaknuto prije nekih 7-8 godina.

Moj prijatelj Ivan i ja smo ispijali prvu jutarnju kavu. Kao i svakoga dana, i tada je on pričao o ekonomiji, nogometu i stočarstvu, a ja sam kimao glavom.

U jednom trenutku, stazom pored kafića je prošla jedna žena.

To mi je bankarka, rekoh. Ne izgleda loše, krenuo sam u debatu.

Ivan je pogleda, pomakne glavu lijevo-desno i kratko odbrusi: Ne bih na nju ni bicikl naslonio.

To je inače izreka za koju znam godinama. Muškarci je uglavnom koriste za žene koje su im nedostupne.

Tako ego ostane neozlijeđen i možemo mirno nastaviti s našim jadnim životima.

I tako razmišljam o toj izreci gotovo cijelo desetljeće. Zbog nje sam i krenuo u ovu priču sa donošenjem zakona.

Dakle, ako postoje žene na koje ne bismo naslonili bicikl, logika mi govori da postoje i one na koje bismo ga naslonili.

OK, to zakon nikada neće regulirati, međutim čini mi se da to ne bi bilo loše uvesti kao narodni običaj.

Dakle, dođemo u grad, sjedimo u kafiću i opazimo čudo od žene, ljepotu i svjetlost koja nas zasljepljuje.

I umjesto da slinimo kao zadnji idioti ili još gore, da fućkamo za njima kao vojnici bivše države, eto rješenja.

U neposrednoj blizini kafića nalazi se obrtnik koji iznajmljuje bicikle.

Skočimo sa stolice u koju smo bili udobno zavaljeni i u dva – tri koraka smo kod obrtnikove žene koja radi na kasi.

Molim vas jedan za naslanjanje. Hvala.

Ljubazno zaustavimo ljepoticu, naslonimo bicikl na nju i vratimo se na kavu.

Moj prijatelj Ivan upravo govori kako bi trebalo riješiti problem izbjeglica.

Nije ni primijetio da sam bio odsutan neko vrijeme.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: