Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Audijencija Kazališta Virovitica osvojila publiku na na 16. TKT Festu u Tuzli


  Kazalište Virovitica           Mladen Bićanić / TKT Fest           01.04.2018.         605 pogleda
Audijencija Kazališta Virovitica osvojila publiku na na 16. TKT Festu u Tuzli

Nakon predstave " Slučaj rupa " kojom je startao TKT Fest i otvoren jedan od malih, skrivenih prozora u svijet teatra apsurda kako ga je kazališno ispisivao Eugen Ionesco, četvrte večeri Dana akademskog teatra u Tuzli gostovalo je Kazalište Virovitica sa autorom koji nas uvodi u jedan drugi besmisao: apsurd totalitarnog sustava čiji razgranati i nebrojeni pipci sežu sve do naših dana. Riječ je o komadu " Audijencija " slavnog češkog dramatičara, esejista i poete Vaclava Havela / 1936. - 2011. /, prvo disidenta i jednog od ustaknutih aktivista Praškog proljeća, inicijatora Povelje 77, često hapšenog i zatvaranog, a potom, nakon Baršunaste revolucije i odlaska Sovjeta i predsjednika Čehoslovačke Republike.

Havel je mudar, vješt i vispren dramatičar, u stanju je iz ma kako male i beznačajne anegdote ili dogadjaja stvoriti intrigantan i višeslojan dramski narativ, struktura komada savršeno sliiedi tu pripovjednu nit: sve je na svom mjestu, sve će se, postupno, razjasniti, ništa ne ostaje nedorečeno, finale uvijek sadrži tu razornu poantu u kojoj je smisao i svrha čitavog komada. Sve to nalazimo i u " Audijenciji " - već sam naziv prelijeva se preko ruba ironije i cinizma, kakva audijencija u skladištu jedne pivovare, gdje upravitelj, kroz lukavo propitivanje, nastoji svog radnika, zbunjenog i uplašenog pisca - intelektualca koji je po kazni poslan da tu odradjuje svoje grijehe jer piše kazališne komade kojima provocira vlast. A ta vlast ne zna što bi s njim, kao što ni upravitelj pivovare ne zna što bi sa tim čovjekom, osim da ga pokuša nagovoriti na predaju, na suradnju, da kaže barem nešto i barem povremeno o sebi i svojim primjedbama na vlast, kako bi on to mogao prenijeti dalje, do viših instanci, i time i sebi priskrbiti neke olakšice i zasluge.

Havel izuzetno dobro poznaje ono o čemu piše, ta i on je prolazio kroz takve postupke, vrijeme u kojem je živio tokom sovjetske okupacije Čehoslovačke nimalo mu nije bilo sklono, totalitarni sustav poznaje iznutra, dobro mu je znano na čemu počiva i čime se hrani. I upravo na tome gradi dramu: na surovosti, bezobzirnosti sistema koji mrvi sve oko sebe, a naročito one koji mu se usude usprotiviti, i tihom otporu njegovih protivnika kojima i nije preostalo drugo do povlačenje u sebe uz nijemu, ali grčevitu i prepoznatljivu gestu protivljenja. Taj kontrast izmedju onih koji tlače i onih koji su potlačeni oba glumca kazališta Virovitica, Draško Zidar u roli Sladeka, upravitelja i Goran Koši, uloga Vaneka, intelektualca, a pod redateljskom palicom Dražena Ferenčine i u pitkom i sočnom prijevodu Ivana Kušana, od prvog trenutka izvanredno osjećaju i igraju. Cijelo vrijeme te pedesetominutne duo - drame vi prosto osjećate da se sve upravo tako moralo dogoditi, ta toliko opipljiva stvarnost jednog vremena koje nije tako daleko od nas i kojom smo i sami bili zahvaćeni majstorski je pretočena u kazališnu iluziju da ponekada zaista niste u stanju procijeniti da li se to i realno odigrava, tu pored vas, ili je sve samo jedna odlično napisana kazališna priča! Smještena u skladiše neke na kraju svijeta izgubljene pivovare, sred gomile sanduka piva / odlično scenografsko rješenje Krešimira Tomca, ujedno autora kostima /.

Sav besmisao i apsurd u kojem žive jedinke u tom totalitarnom sustavu punom će žestinom eruptirati u posljednjim minutama izvedbe, kada ne nevoljko odbijanje Vaneka - pisca da sam sebe denuncira, pravdajući se da je to protiv njegovih načela i uvjerenja, Sladek - upravitelj puca po svim šavovima i izgovara svoju čuvenu tiradu obespravljenog i ugnjetavanog malog čovjeka koji je svjestan toga da ga sustav gazi i uništava ali ne nalazi snage u sebi da mu se odupre. I tada eksplodira: " A šta je sa mnom? Fućka se tebi za mene! Ja sam svinja i nek se valjam u tom blatu, a ti ćeš ostati čist jer imaš svoja načela. Takvi ste svi vi, gospoda intelektualci, slatkorječivci. Naravno, sve vi to sebi možete priuštiti jer znate da vam se ništa ne može dogoditi, svi se uvijek pobrinu za vas, svi se vi uvijek izvučete, vi ste viši sloj i kada ste dolje. Dok se običan čovjek muči, svako mu sere po glavi, svako mu može očitati bukvicu i onda će mu još na kraju gospoda reći da oni imaju načela... Ti ćeš se vratiti svojim glumicama, pričaćeš kako si valjao bačve, bićeš heroj! A što je sa mnom? Kome ću se ja vratiti, za koga ću ja biti heroj? "

Havelova " Audijencija " nije samo odlično napisana mala jednočinka, to je ingeniozna sociološka studija i politički pamflet o jednom vremenu i ljudima koji su u njemu živjeli, gotovo njegov kazališni testament.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kazalište Virovitica



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: