To

Nakon što sam pročitao, iz više izvora, izvješća poduzetnika organiziranih u sustavu KOMORE, ne mogu se oteti dojmu da , s malim razlikama, uvijek jedno te isto!? Ponavljaju se i ponavljaju jedni te isti razlozi za teško stanje, a sada i krizno stanje. Istina sada se na prvom mjestu ističe nužna borba protiv TROŠKOVA, ako se želi održati, ali se pritom obično misli na TEČAJ, skupu i nekvalitetnu SIROVINU, veliko opterećenje-DAVANJA DRŽAVI …

Pod dojmom te lijepe riječi DODIR, koja me usput rečeno asocira na ono «DODIRNI ME NJEŽNO», nešto si mislim: Eto, jesen je već poodmakla, a zima? Zima je pred vratima. S njom ide i ZIMOVANJE. Dvjesto tisuća Hrvata već hvataju kondiciju i zalet za skijanje, tradicionalno u Austriju

Sudim po sebi. Nema što nema. Ujutro čim se probudim: «Kultura na tašte». Preko dana, pun ormarić pošte. Često sve i ne stane u njega, a nije baš mali. Same informacije! Informacije o proizvodima, informacije o uslugama, informacije o informacijama, informacije o tome što bih si mogao priuštiti, samo da imam ovaca, pardon novaca!?

Ponukan pročitanim, posebno onim što je u posljednje vrijeme prekrasno, životno usmjereno, napisao cijenjeni novinar u mirovini g. Weiss ( bolje u mirovini nego u miru – malo šale, jer i sam jesam tu negdje ), kojeg nažalost nisam imao prilike osobno upoznati, ali kojega čini mi se, kao da već dobro poznajem, sudeći po njegovim djelima, pisanju, jer priznajem, rado pročitam ono što napiše, posebno što je USMJERENO NA BUDUĆNOST!

Upućenima u upravljanje marketingom, dobro je poznata jedna od strategija za postizanje veće razine prodaje proizvoda na željenom ( ciljnom ) tržištu, pod nazivom marketing – mix.

Dok sjedim na terasi uz jutarnju kavicu, iz susjedstva dopire poznati glas poduzetnika, koji razgovara mobitelom s nekim s kim ima vjerojatno neraščišćene odnose. Naime, to sudim po tome što je tako glasno se opravdavao, gotovo vikao, da bi ga mogao ćuti sugovornik s druge strane žice i bez telefona.

Kad počnem nešto pisati, ponekad mi se čini, kao da nešto od nekoga «posuđujem»!? I ne rijetko pitam se: «Zar baš to, ili vrlo slično, već netko prije mene nije napisao? Iskreno, nisam uvijek siguran!? Ali, ako je i napisao, pa onda bi to bilo prepisivanje ili blaže rečeno kopiranje. A to bi bilo ružno, pa i sramota, zar ne?

Pomalo se približavam stanju, da postajem sam protiv «svih». Ili mi se to tako čini. A zašto je to tako? Je li problem u meni? I dok razmišljam hodajući nogostupom, nagazih na ništa drugo, nego pseće GOVNO i to vjerojatno od susjedovog psa, koji je inače veliki ljubimac životinja. E samo mi je to trebalo! Kako ću sada u tramvaju «mirisati»?

U utorak, zadnji dan u lipnju o. g. bila je akcija u Osijeku KUPUJMO HRVATSKO! Uz jaku reklamu, naglašeno najavljena, s akcentom na patriotski osjećaj potrošača i njihovu svijest da kupovanjem HRVATSKOG čuvaju radna mjesta. Za laike dosta!?

Ne bi se štel mešati, rekel bi naš Zagorec. A ja bih primijetio. Premda manje-više svi znamo u kakovom smo stanju, mislim nezavidnom-kriznom, teško je ne uočiti javni istup crkve ovih dana, njene ocjene stanja, ali i prijedloge o izlazu iz stanja, pa konstatirati da ipak «nekaj ozbiljno ne štima».

Mene kao pojedinca-građana Hrvatske i Hrvata zanima POSTOJANJE, SMISAO, RAD i DJELOVANJE, odnosno POLITIKA STRANKE, koja je USMJERENA NA PROMJENE STANJA, prije svega, sredine u kojoj živim, i to NABOLJE! Drugim riječima, zanimaju me CILJEVI i u skladu toga DJELOVANJE, a ne p-p-parole!?

Nikada neću zaboraviti riječi pokojnog profesora Rogine na prvoj godini fakulteta koji je rekao: «Mnogi od Vas, drage kolegice i kolege, koji će završiti fakultet, biti će samo školovane budale!» Ovo se ne prisjećam radi loše namjere, nego mi je palo na pamet povodom BLOKADE NASTAVE NA FAKULTETU, odnosno prosvjeda studenata, koji traže BESPLATNO ŠKOLOVANJE ZA SVE. Svjedoci smo prosvjeda kojeg su započeli studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a podržali ih u CILJEVIMA i METODAMA fakulteti u Zadru, Splitu, Osijeku i dr. kao i Vijeća fakulteta odnosno profesori

Vjerojatno su potrebne godine da čovjek spozna: Koliko toga UČIMO, a nikada nam nije trebalo!? Koliko toga URADISMO, a nismo trebali!? I napokon, koliko toga NE RADIMO, a trebali bi!?Vjerojatno su potrebne godine da čovjek spozna: Koliko toga UČIMO, a nikada nam nije trebalo!? Koliko toga URADISMO, a nismo trebali!? I napokon, koliko toga NE RADIMO, a trebali bi!?

Odmah na početku PRIZNANJE! U promišljanju, koje slijedi, ima dosta osobnog, pa i emocionalnog. A kako i ne bi bilo, kad spadam u one, koji mora, platiti za "DUŠEVNU BOL", odnosno nepostojeću "KLEVETU" koju je PRESUDIO, ali ne i dokazao, gospodin, SUDAC!?. Zašto? To, samo on, gospodin SUDAC zna!? Njemu je, izgleda, u mom slučaju, sve bilo odmah jasno i bez svjedoka koji su govorili u moju korist i bez temeljitog utvrđivanja činjeničnog stanja-činjenica.

Bez obzira što radili i čime se bavili, na kraju, ipak, najvažniji su REZULTATI koje smo ostvarili. Pritom, dakako, mislim samo na one rezultate, koji se ne postižu «pod svaku cijenu» i koji bi bili produkt «bolesnih» ciljeva ( društveno neprihvatljivi ). Rezultati nas usrećuju ili unesrećuju, potiču i motiviraju. Tako je u sportu, u školi, na fakultetu, u radu, u politici, ali i životu uopće!

Prije svega, prvo je najprije! To važi uvijek i svuda, pa i sada u KRIZI. Radi toga za promjenu, predlažem mogući «PROGRAM»: NEKA SVATKO RADI što i inače radi, ali samo BOLJE I ODGOVORNIJE! U tome posebnu težinu ima: TREBA RADITI ODGOVORNIJE!

Svjedoci smo činjenice da nitko, kao Republika Hrvatska ( MI ne prolazi , a osudim se i reći, vjerojatno i neće proći, tako trnovit i mukotrpan put do ulaska u EU. Dok su drugi ulazili kroz ŠIROM OTVORENA VRATA, čini mi se, da ćemo MI morati ući kroz PROZOR !? ONI («VELIKI»), koji «kumuju» tome, najbolje znaju razlog tome. Posve su mi opravdani, pa i jasni, razlozi za koje smo MI krivi. Ali ovom prilikom ne mislim na njih.

U posljednje vrijeme moglo se opetovano čuti pozivanje, pa i prozivanje Vlade RH da se izjasni i prizna da smo u RECESIJI, odnosno KRIZI!? No, bez obzira što tko pod tim pojmom podrazumijevao, umjesto toga, mislim da je mnogo važnije KAKO VLADA, ali i ne samo ona, REAGIRA NA SIGNALE ili ZNAKOVE U DRUŠTVU, odnosno POJAVE koje i bez priznavanja krize , ipak, osjećamo. Nažalost ne svi i jednako.

To je naš, po svemu sudeći, veliki problem. Iako nisam imao priliku upoznati neku cjelovitu informaciju o stanju upravljanja ljudskim resursima kod nas, a nisam siguran da takvo nešto i postoji, iskustvo me ući, da većina kod nas, ne cijeni vrijednosti svojih kompetentnih ljudi, pojedince s naglašenim moralnim i etičkim kvalitetama. I to, bez obzira na njihova znanja, vještine i ostvarene rezultate.